Mirko Filipović uoči nove borbe
Tromboza mi je ‘pomogla’ da mi se koljeno brže oporavi jer sam morao strogo mirovati
Tromboza mi je pomogla da mi se koljeno oporavi, na meni se neće nitko proslaviti
Premda je još u svibnju imao rekonstrukciju koljena, Cro Cop će se boriti samo četiri mjeseca nakon ozljede kakva mnogima okončava karijeru Ovom prilikom, u nedjelju u Saitama Areni, Mirko Filipović borit će se s Amerikancem s Guama Roqueom Martinezom (32). A riječ je o borcu koji u posljednjih devet borbi nije izgubio. – Martinez u karijeri nema trofeja, no takvi su najopasniji jer sam mu ja idealna prilika da se dokaže. On je gladan i uspjeha i novca. Sa svojim statusom, a u Japanu je još uvijek borilačka ikona, Cro Cop je meta mlađim borcima. – Neću mu dozvoliti da se proslavi na meni.
Treniram i na blagdane
Mirko je svoj 44. rođendan (10. rujna) proslavio udarnički. – Na rođendan nisam trenirao samo onih godina kada bi on pao nedjeljom ili četvrtkom jer tim danima ne treniram. No ovaj put sam na rođendan imao dva treninga. Događalo se meni i da Božić dočekam u zrakoplovu kao što je bilo 2016. Takav je to posao i ja se ne mogu u treningu prilagođavati rođendanu ili blagdanu. Nedavno je rekao, da mu je netko prije 20 godina rekao da će se za 44. rođendan spremati za borbu, da bi pao u depresiju. – Pao bih u očaj jer bih pomislio da to znači da ću biti u tako teš- koj situaciji da se moram boriti da bih preživio. No ni na jednu borbu nisam išao sretniji i opušteniji nego na ovu, a to mogu zahvaliti i terapeutu Saši Baščevanu koji je pravi ekspert za rehabilitaciju. Sretan sam jer su bolnički dani iza mene, oporavio sam se u rekordnom roku i riješio tromboze u potkoljenici pa više ne moram nositi ni kompresijsku čarapu. Na jedan je rođendan čak i nastupao, a baš je tada ostvario i najveći uspjeh – pobjedu na Grand Prixu Pridea. Zbilo se to 2006., na Mirkov 32. rođendan. – To je tada bilo najveće postignuće jer Pride je bio najjača organizacija s najboljim borcima svijeta, a UFC je tada tek hvatao zalet. Sve je manja vjerojatnost da će se boriti protiv starijih od sebe. – Moj posljednji protivnik Koshaka imao je 47 godina. Osim po vitalnosti, Cro Cop je poseban i po brzini oporavka od teških ozljeda. – Osim što sam bio u vrhunskoj formi, a tijelo to pamti, ja sam bio i discipliniran u terapiji na koju sam išao dva puta dnevno. Dva mjeseca nisam ništa radio aerobno, ali sam se vrlo brzo vratio kondicijski i najbolji sam od cijele ekipe u svojoj dvorani. Još je jedan, pomalo neobičan, razlog brzom oporavku. – Kada sam posljednji put bio na pregledu magnetskom rezonancijom, liječnik nije mogao vjerovati da se tkivo tako dobro uhvatilo. Koliko god to čudno zvučalo, liječnici drže da je jedan od razloga brzog oporavka i to što sam dobio trombozu. Jer, to ležanje, odnosno potpuno mirovanje pomoglo mi je da tkivo zarasta brže. Je li ovo bio i najteži povratak nakon neke od 10-ak operacija? – Desna noga bila je čak i teže ozlijeđena jer je ispalo koljeno, a zbilo se to 2008. na treningu. Ozljede su mi se češće događale na treninzima jer su oni brutalniji. A u borbi su mi jedino bili slomljeni lijevo stopalo i rebra. Ona su mi prvi put bila slomljena još na K-1 Grand Prixu kada sam finale s Hoostom radio sa slomljenim rebrom, a kada je taj isti turnir bio u Zagrebu, moj finalni suparnik Lundt slomio mi je dva rebra. Zbog svega što je prošao, neki ga i pomalo žale. – Posao kojim se bavim ne dopušta samosažaljenje. To je moj poziv i, ako sam spreman, ja se borim. Ako mogu, zašto ne bih radio ono za što sam vrhunski plaćen i što me veseli. Osim toga, ja se nakon dobrog treninga jako dobro osjećam, a taj osjećaj nitko ne može platiti. Ovisan sam o vježbanju, o tome da se osjećam lagano i snažno pa mi najteže padaju nedjelja i četvrtak kada nemam trening. To su mi najteži dani u tjednu jer tijelo traži tjelovježbu.
Posljednjih godina Cro Cop je mijenjao način treniranja. – Radim puno više aerobno i zato i jesam kondicijski puno bolji. I neke vježbe snage radim drugačije, puno više specifičnih vježbi. Nije poklonik rada s utezima? – U posljednjih sedam tjedana prije borbe snagu treniram bez utega. Čak i bench press radim s partnerima. Dvojica legnu na mene pa ih izguram.
I ja sam platio cijenu
Borba na Staru godinu u Rizinu je dogovorena, no što će se događati nakon te novogodišnje borbe? – Slobodna borba je uz skijanje možda i najokrutniji sport pa sam i ja platio cijenu. No to su samo mehaničke ozljede pa ću nakon novogodišnje borbe otići na obnovu hrskavice matičnim stanicama. To je jednostavna metoda. Uzmu mi masno tkivo iz trbuha iz kojeg izoliraju matične stanice i apliciraju u koljeno čime se potiče obnavljanje hrskavice, eliminiraju oticanja i omogućuje kvalitetniji život. A liječnici iz Svete Katarine u tome su vodeći. A iz te bolnice je i doc. dr. Damir Hudetz, koji ga je osam puta operirao. – Nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta, u idealnim uvjetima, sportaši tek nakon šest mjeseci krenu s ozbiljnim treninzima. Mirko je operiran krajem svibnja, a već početkom kolovoza ozbiljno je trenirao i ja mu nikad ne bih preporučio da se ide boriti četiri mjeseca nakon operacije. Rezultat je to, prvenstveno, iznimne volje, ali i jako dobrog stanja opće kondicije, no daj Bože da se više ništa ne dogodi, inače ćemo svi biti žalosni. To koljeno klinički jest čvrsto, no proces cijeljenja tkiva još uvijek sigurno traje.
Da treniram kampanjski, karijeru bih završio već s 30 i nešto. Trajanje je i stvar discipline