Luka Modrić - vrh svijeta u Londonu i dno optužnice u Hrvatskoj

Približava se prosvjed u Vukovaru, koji je na svoj način u istoj priči kao i trijumf Luke Modrića koji je izabran za najboljeg svjetskog nogometaša i optužnica protiv njega podnesena zbog navodnog lažnog iskaza u istrazi i na suđenju Zdravku Mamiću. Sjajna kolumnistica “Slobodne Dalmacije” Višnja Starešina piše kako se počela bojati da je populist, jer, eto, uopće ne vjeruje da su Luka Modrić i Dejan Lovren za stabilnost hrvatske države toliko pogubni da su institucije sustava odlučile baš na njima sankcionirati krivokletstvo pred hrvatskim sudovima. “Raspitala sam se među svojim prijateljima odvjetnicima”, piše kolumnistica, “i nitko se ne sjeća da je ikada ona prevažna institucija zvana DORH pokrenula protiv ikoga kazneni postupak zbog lažnog svjedočenja.” I tako, dok ime Hrvatske pronosi svijetom kao najbolji svjetski nogometaš, kao jedinstveni hrvatski sportaš, Luka Modrić postaje i jedinstven primjer u hrvatskom državnom tužiteljstvu koje je izabralo baš njega i Lovrena za bizarni kazneni progon, te ih optužnicama potvrđenim uoči SP u nogometu ispratilo u Rusiju. Kraj tolikih pljački, kraj tolike korupcije, kraj tolikih nepravdi u kojima mnogi vide i razlog masovnog odlaska Hrvata u inozemstvo, kraj tolike ratne strave što su je skrivili tisuće ratnih zločinaca koji slobodno šeću hrvatskim gradovima, izabrati Modrića i Lovrena za javno sramoćenje znak je pakosti prema državi koju su u posljednje vrijeme ti sjajni nogometaši najviše proslavili. U već citiranom tekstu Višnja Starešina piše: “Prije bih povjerovala da Dražen Jelenić (novi državni odvjetnik, za one koji ga još nisu upamtili) igra nogomet bolje od Luke Modrića, a u svlačionici pjeva ‘Čavoglave’ glasnije od Dejana Lovrena, nego da DORH kao institucija zaštite ustavno-pravnog temelja države nije dosad bila u stanju istražiti baš niti jednu ratnu operaciju JNA i njezine obavještajne službe u osvajačkom ratu protiv Hrvatske.” A kao velika postignuća javnosti se serviraju istrage protiv “dva pokojna i tri nedostupna četnika”. Ta sprdnja sa žrtvama Domovinskog rata u ovom je slučaju izrazito naglašena upravo zato što su i Modrić i Lovren ratni izbjeglice kojima su obitelji i domovi teško stradali u divljanju onih koje hrvatska vlast štiti, što je mnogima dokraja dozlogrdilo pa će se čuti i vidjeti na prosvjedu u Vukovaru. I sve se to događa u “mojoj Hrvatskoj” kojoj se Luka Modrić u patriotskom zanosu obratio na hrvatskom jeziku u Londonu u nazočnosti svjetske nogometne elite i pred milijardama televizijskih gledatelja. O DORH-ovoj optužnici protiv Modrića poznata odvjetnica Jadranka Sloković je rekla: “To je nemoguća odluka, klasičan spin, rekla bih i lov na vještice... Luka Modrić nije dao lažan iskaz, nije ga ni promijenio, on je samo objasnio da je bio pogrešno interpretiran, odnosno da je pogrešno protumačio neka pitanja. Tu nema govora o lažnom iskazu.” Još ako je i to istina, a nema razloga ne vjerovati vrhunskom odvjetničkom autoritetu, onda je sramota države, njezine vlasti i tužiteljstva potpuna. U jednom smo filmiću vidjeli kako dječačić Luka Modrić, koji se jedva vidi ispod velikog kaputa, na kamenjaru goni koze u staju. Protjeran u ratu iz tog kamenjara, popeo se na vrh svijeta, što govori o istoj volji za životom kao i ta pastirska slika. I o istoj onoj volji s kojom je igrao nogomet i ponašao se nakon optužnice. Baš nimalo ga nije poljuljala, kao da je nastavio igrati još bolje i kao da mu je ona bila samo još jedna stuba u usponu do proglašenja za najboljeg svjetskog igrača. U Modriću nema baš ništa od bahatosti jednog Ronalda ili Messija, i zacijelo se ne osjeća kao veličina koja je nepovrediva, koja diktira, obvezuje i s visine gleda na svijet oko sebe. I to je baš naše, obično hrvatsko, nešto što nije umišljeno, prepotentno, izvještačeno, agresivno, osvajačko nego je istodobno ponizno i svjesno svoje vrijednosti. Svojedobno sam za Ivana Gudelja napisao da oponaša ljude iz svoga težačkog zavičaja, da se bori od prve do posljednje minute utakmice kao što njegovi suseljani rade od izlaska do zalaska sunca. Takav je i Luka Modrić, iz ruskog trijumfa ostao je u sjećanju i jedan njegov naoko beznadni trk iz daljine za loptom koja je išla prema rubu igrališta, kad se činilo da ju je nemoguće stići, a on ju je stigao. Nitko zacijelo nikada nije pomislio da bi Hrvatska iz daljine koja je dijeli od svjetskih vrhova mogla dati igrača baš za jedan takav vrh, ali Modrić ga je dostigao baš kao i tu loptu. Biciklisti su vrlo osjetljivi na bilo kakvu primjedbu, jer tvrde s pravom, da je vožnja biciklom zdrava iz više razloga, da ne zagađuje okoliš i niz drugih prednosti. Da se razumijemo bez nervoze, sve navedeno nitko ne spori. Nažalost u nas je malo biciklističkih staza, vožnja cestom je opasna zbog automobila, motocikala itd., pa biciklisti sve više osvajaju pločnike. S obzirom na to da su mnogi pločnici većim dijelom zauzeti parkiranim automobilima, širina prolaza za pješake manja je od zakonski propisane 1,6 m. Kako su na mnogim pločnicima još i kante za smeće i drugi otpad, pješaci se na pojedinim mjestima kreću jedan iza drugoga, kao nekad Indijanci kroz šumu. Kako rekosmo da biciklisti, kojih je sve više, voze pločnicima, a mlađi i brže nego prije, život pješaka ovisi o tomu, da li je biciklist dobro naciljao prolaz pored pješaka i dakako, da li pješak hoda u pravcu ili se osvrne na izlog, ili lelujavo hoda zbog starosti, bolesti itd. Ovaj napis dolazi kasno, jer je već primjera ozljeda pješaka podosta. Moguće je ugroziti i nečiji život. Hoćemo li to čekati, da vlasti reagiraju? Kad sam to napisao i prije nekoliko godina i kad je problem bio manji, jer je biciklista na pločnicima bilo manje, a i oni su vozili sporo, napao me je jedan ogorčeni biciklist u istom Večernjem listu, nabrojivši sve prednosti bicikliranja, koje ja nisam ničim negirao, kao ni sada. Upozoravam na opasnosti po život i tada i sada.

Svjetska klasa Modrić istodobno je ponizan i svjestan svoje vrijednosti