Rat klanova za prevlast
Zahirovići, Osmanovići, Hamidovići, Hrustići: kako se romski klanovi obračunavaju u Zagrebu KAD NANJUŠE POLICIJU, HAMIDOVIĆI PROMIJENE IDENTITET CIJELOJ OBITELJI
Romski šerif je umro i sad je nastao Divlji zapad u Zagrebu
Sramota je! – povisuje ton Muharem Osmanović i istodobno pogledava prema šalici koja se nalazi na stolu ispred njega. Uzima nekoliko sekundi pauze pa nakon dubokog uzdaha nastavlja iznositi ono što mu je posljednjih dana na duši, u glasu mu se miješaju ljutnja, ogorčenost i tuga. – Pa zar pokojni Šerif nije zaslužio da se za njegovu dušu, kako je to običaj kod nas Cigana, svi skupimo i popijemo po šalicu kave... Zaslužio je. Bio je velik čovjek, svi Osmanovići, cijela moja uža i šira familija, svi smo ga poštovali. Sramota je da je na njegovu sprovodu bilo više policije nego na nogometnoj utakmici – ojađeno o bivšoj glavešini obitelji Zahirović priča Muharem, glava romskog klana Osmanović čiji su sinovi Vehbija i Kasim prvi započeli s pucnjavom pred osnovnom školom u Vukomercu te time pokrenuli spiralu nasilja među zagrebačkim Romima.
Poruka s mecima na zidu
Odmah nakon Šerifove smrti počeli su sukobi između dvaju klanova, a o rafalnoj paljbi iz kalašnjikova koju su među sobom te srijede 12. rujna pred zaprepaštenim prolaznicima, školarcima, učiteljima i susjedima razmjenjivali Zahirovići i Osmanovići već je praktički rečeno sve što se moglo reći. Cijela priča završila je tako da su četiri od ukupno 19 privedenih osoba završile u pritvoru, građani su nakon nekoliko organiziranih prosvjeda postigli to da im je zagrebački gradonačelnik obećao da će pojačati policijske ophodnje u kvartu te na školu postaviti 21 nadzornu kameru, što je ovaj tjedan i učinjeno, ali ne samo da to nije zadovoljilo stanovnike Vukomerca nego se osjećaj nesigurnosti koji vlada u toj četvrti, nakon još dva revolveraška obračuna koja su potom uslijedila među Romima proširio na cijeli Zagreb. Prošli petak članovi obitelji Hamidović i Hrustić pucali su jedni na druge nasred jednog od najfrekventnijih zagrebačkih križanja nedaleko od autobusnog kolodvora. Ubrzo su i uhićeni, što se ne može reći i za napadače koji su u utorak u gluho doba noći u Dubravi izrešetali kuću Bajre Nikolića - Alcatraza za kojima se i dalje traga. Dok policija s jedne strane smiruje stanovnike metropole uvjeravajući ih da ta tri događaja nisu međusobno povezana te ponavlja da je po svim statističkim pokazateljima Zagreb siguran grad, građani se s pravom pitaju je li se Zagreb nakon Šerifova odlaska pretvorio u Divlji zapad u kojem će obračuni
među zavađenim romskim klanovima potrajati sve dok kakav zalutali metak ili ne ubije osobu kojoj je bio namijenjen ili nekog slučajnog prolaznika. Kako bi se barem djelomično odgovorilo na ta pitanja treba prvo vidjeti tko su uopće sudionici tih uskoba kao i to kako pojedini romski klanovi funkcioniraju ili su u prošlosti postupali u sličnim situacijama. – Danas sam primio tužnu vijest da nas je napustio Šerif Zahirović. Bio je prijatelj Saveza Roma RH i romski aktivist. Izražavam sućut obitelji i prijateljima uz poruku da će nam svima nedostajati – poruka je koju je dan nakon smrti glave obitelji Zahirović objavio saborski zastupnik Veljko Kajtazi u kojoj je sažeo ono što su o Šerifu govorili svi – bio je čovjek koji nije imao neprijatelja, što se ne može reći za mnoge druge osobe iz te porodice, pogotovo za nekadašnjeg alfu i omegu toga klana Omera Zahirovića koji se početkom devedesetih preko nišana gledao s ni više ni manje nego tadašnjim neokrunjenim kraljem hrvatskog podzemlja Zlatkom Bagarićem. Zahirović je 1991. godine bacio bombu na Bagarićevu kockarnicu u centru Zagreba, pri čemu je ozlijeđen najbolji prijatelj kralja kocke Zoran Petrović Ivica, te nakon toga pobjegao u Italiju. U Zagreb se vratio nakon pet godina, a ubrzo nakon povratka ubijen je dok je spavao u svojoj kući u Dubravi. Iako se kao naručitelja spominjalo upravo Petrovića, oslobođen je zbog nedostatka dokaza pa je ubojstvo do danas ostalo neriješeno. I iduća generacija Zahirovića, a riječ je o dvojici Omerovih sinova, Zajku i Rašidu, koji su, valja to spomenuti, u vrijeme ubojstva njihova oca bili na katu iste kuće, imala je ne baš malih problema sa zakonom.
Prebio državnog odvjetnika
Zajko je tako bio osuđen na šest godina zatvora zbog trostrukog pokušaja ubojstva, i to redom policajca, njegova kolege i vlasnika noćnog kluba Columbia na Krugama u srpnju 2003. godine, a razlog za potezanje okidača bilo je to što je jedna djevojka umjesto za njegov stol, sjela za stol s policajcem. Njegov brat Rašid posljednji se put na stranicama crnih kronika pojavio lani kad je šakama i pištoljem napao ni manje ni više nego županijskoga državnoga odvjetnika Dražena Diklića, i to samo zato što mu je mahnuo ru- kom u znak protesta nakon što je Rašid divljački projurio pored njega dok se Diklić parkirao. Iako je Diklić odmah obavijestio policiju, Zahirović je pobjegao i do danas je u bijegu. Na identičan način pobjegao je i prije osam godina iz Slovenije kad je ondje na autocesti svojim Mercedesom presreo taksi u kojem je bila njegova žena koja je pokušala otići od njega. Pred očima taksista ju je propucao i potom se pola godine skrivao u Austriji i Španjolskoj, ali je na kraju ipak uhićen u Francuskoj i izručen Sloveniji. – Bježanje pred zakonom gotovo je standardan način postupanja gotovo svih Roma sklonih kriminalu koji imaju rodbinske veze i nekretnine u drugim zemljama ili gradovima. Kad zaključe da će izvući deblji kraj ili da policija steže obruč oko njih, jednostavno pobjegnu u Italiju, Mađarsku, Francusku, BiH ili neku drugu zemlju i pričekaju da se prašina slegne nakon čega se vraćaju. Veliki dio obitelji Zahirović je već nakon dva dana otišao iz Vukomerca, ali tu tehniku skrivanja je gotovo do savršenstva razvio jedan drugi romski klan – Hamidovići. Oni osim što bježe, čim osjete da su ugroženi odnosno da im je policija na tragu, promijene identitet cijeloj obitelji, a to se odnosi na njihova imena, prezimena te datume i mjesta rođenja. Zbog toga je poprilična zbrka u njihovim osobnim dokumentima, a nije neobično i da djeca istih roditelja nose različita prezimena – u neslužbenom razgovoru pojašnjava nam jedan zagrebački policajac.
Sukobi zbog ukradenih auta
Hamidovići već više godina nose titulu najjačeg romskog klana u Hrvatskoj, ali mnogi u toj obitelji baš zbog te česte navike mijenjanja identiteta imaju prezime Osmanović, pa je pomalo paradoksalno da su sve do pucnjave na Vukomercu upravo Hamidovići i Osmanovići bili u ratu, koji je vrhunac imao 2012. godine kad je u Dubravi ubijen Hašim Osmanović (33) za čije se ubojstvo sumnjičilo tada 21-godišnjeg Ginu Hamidovića koji je na kraju oslobođen zbog nedostatka dokaza. Policiji nisu nikada otkrili pravu pozadinu tih sukoba, ali zna se da su se Hamidovići obogatili na švercu droge u Hrvatskoj i Italiji, a uz trgovanje heroinom i kokainom ozbiljno su se neko vrijeme bavili i švercom oružja te prostitucijom. Osmanovići su s druge strane, tvrde upućeni, obitelj koja se tradicionalno više bavi trgovinom, preprodaju nakit, odjeću, obuću i druge stvari na Zagrebačkom velesajmu te po brojnim tramvajskim i autobusnim okretištima, ali osim toga specijalizirani su i za (pre)prodaju sekundarnih sirovina, a nisu im strani ni mutni poslovi s kockom. I dok Hamidovići s jedne strane zakopavaju ratne sjekire, s druge strane ih, izgleda, otkopavaju, pa su se tako prije desetak dana na križanju Držićeve i Vukovarske sukobili s pripadnicima romske obitelji Hrustić koja je, za razliku od tri prethodno spomenute obitelji, u gotovo zanemarivu postotku zastupljena na stupcima crnih kronika. Hrustići i Hamidovići sukobili su se oko dviju krađa automobila koje su se dogodile početkom godine te su se međusobno optuživali, a sve je završilo tako da je Pablo Hamidović trebao platiti 2800 eura Hrustićima. Nije to učinio, a Denis i Renato Hrustić ugledali su ga tog petka navečer kako ulazi u automobil kod Green Golda, pa su ga pratili, vikali na njega i prijetili mu, a kad su se zaustavili na već spomenutom križanju, Pablo je izvadio pištolj i pucao u Hrustiće, a na kraju su sva trojica uhićeni.
Alcatraz na mukama
U ovoj priči zanimljivo je spomenuti da se pucnjava dogodila točno ispred kuće u kojoj se prije deset godina dogodio još jedan romski obračun. Tada je danas 29-godišnji Toni Hamidović iz kalašnjikova zapucao na Fauda i Aldina Mostarca i Emira Hasanovića koji su došli u njegovu kuću navodno tražiti nekakav novac, a u pucnjavi je Fauda pogodio u nogu i stražnjicu. Iako je od tog događaja prošlo deset godina, Toni Hamidović osuđen je tek ovo ljeto, a ono što je u svemu bitno spomenuti jest to da je Renato Hrustić, inače bratić osuđenog Tonija, sudjelovao i u onom sukobu prije deset godina, baš kao i u ovom sada. Dakle, Hamidovići i Hrustići tada su se zajedno branili, a sada su pucali jedni na druge. – Dok misle da su pod zaštitom policije i dok su zadovoljni time kako policija postupa, svi oni će se uglavnom držati sa strane i čekati. Ali problem je ako nestane povjerenja u policiju ili smatraju da policija ne radi dobro svoj posao, onda znaju sami uzeti stvari u svoje ruke. Trenutačno su sudionici posljednjih dvaju događaja u pritvoru, ali svakako ih treba držati na oku kad iziđu na slobodu jer bi se spirala nasilja mogla nastaviti – upozorava jedan zagrebački policajac napominjući da i unutar romskih klanova postoji više skupina te ne znači da je svaki član obitelji ujedno i član kriminalne organizacije. A da stvari, barem zasad, neće uzimati u svoje ruke tvrdi i Bajro Nikolić Alcatraz kojem su se nepoznati počinitelji prošlog utorka s tri metka “potpisali” na kuću u zagrebačkoj Dubravi. Alcatraz je zasad pun povjerenja u policiju koja ga, kako kaže, čuva kao bubreg u loju. Ipak, i u kratkom razgovoru koji smo vodili s njim izgleda kao da nešto prešućuje, kao da sumnja na eventualne počinitelje, ali s imenima ne želi izlaziti u javnost. Ipak, ne preostaje mu ništa drugo nego čekati, a Alcatrazov primjer trebali bi slijediti i drugi koji su nakon Šerifove
okidaču.• smrti postali laki na
Rašid Zahirović na autocesti u Sloveniji presreo je taksi u kojem je njegova žena pokušala pobjeći od njega te ju je ranio iz pištolja