U Pontiacu proizvedenom 1953. u Kanadi sada se fotografiraju slavonski mladenci

Toni Akmačić-Ćeber iz Nove Gradiške uvezao je iz Australije oldtimer koji je vozio po Americi i svi su dijelovi na njemu originalni Vedran Balen Toni Akmačić-Ćeber (74) iz Nove Gradiške ponosan je vlasnik Pontiaca iz 1953. godine koji je uvezao iz Australije gdje je živio 30 godina. Njegov metalni ljubimac proizveden je u Kanadi, vožen je u Americi, potom i u Australiji, da bi na kraju završio u Slavoniji. Starom ljepotanu danas se dive posjetitelji izložbi oldtajmera širom Hrvatske, no može ga se vidjeti i u jednom za njega neobičnom ambijentu – u slavonskim svatovima, u društvu s konjima i svečanim slavonskim zapregama. – Mladenci su oduševljeni mojim Pontiacom. Vole se slikati u njemu. Vozim one friško vjenčane, ali i one rastavljene – govori za šalu uvijek raspoloženi Toni. Danas umirovljeni soboslikar u Australiji je imao svoju tvrtku, ali i još se pomalo bavim tim poslom. Automobil je kupio preko oglasa, a da ga zapravo nije ni vidio sve dok nije dovezen u Australiju. Kada je prije 15 godina u dvorištu svoje kuće u Drežniku pokraj Nove Gradiške s njega prvi put skinuo ceradu, odmah se vidjelo da će mu mnogi zaljubljenici u oldtajmere pozavidjeti. – Na Pontiacu su svi dijelovi originalni, uključujući i bijele gume. Izuzetak su jedino maglenke i sirena koja se pokvarila pa sam je morao zamijeniti – objašnjava Slavonac. Akmačić je svoj automobil prije 25 godina platio 29 tisuća dolara, danas mu se cijena kreće između 45 i 50 tisuća eura. Sviđa mu se što je tako velik i što je sve na njemu premazano niklom. – Uživam u njimu. Stari su automobili poput naš starih ljudi, imaju svoje čari. Jedini je problem što su skupi za održavanje – smije se Toni i dodaje: – Ako neki dio ode, teško ga je zamijeniti. Srećom, ja imam poznanstva u Americi...