Dioklecijanovi podrumi upisuju se u katastar kao vlasništvo države

Sabor je izglasao novi zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji uvodi red i u gospodarenje splitskim blagom

Pravo prvokupa zadržava se nad zaštićenim cjelinama s UNESCO-ove liste, a lokalna zajednica može se odreći tog prava na ostalim lokacijama

Podrumi Dioklecijanove palače uskoro će konačno biti upisani u katastar, što će omogućiti sasvim konkretno upravljanje tim neprocjenjivo važnim kulturnim dobrom. Upis carskih podruma (koji su prije tri stotine godina još bili zatrpani) postat će moguć jer je Sabor u petak usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji je pravno uredio status građevina arheološkoga značenja i rudarskih i sličnih objekata koji se nalaze ispod površine zemlje. Kada se podrumi upišu u katastar kao državno vlasništvo, bit će omogućeno da se u nužnoj obnovi podruma koriste i sredstva Europske unije, ali i da Grad Split donese detaljniji plan o upravljanju ovim kulturološkim i turističkim biserom. Tako bi u budućnosti od dodatnih prihoda zbog posjeta atraktivnim Dioklecijanovim podrumima koristi mogla imati i druga kulturna dobra na teritoriju Splita, i to po uzoru na Dubrovnik i Pulu, gdje se od znatnih sredstava skupljenih za posjeta dubrovačkim zidinama ili pulskoj Areni obnavljaju druge kulturne znamenitosti.

Rješenje za podvodna dobra

Izmjene zakona o dobrima koja se nalaze ispod zemlje koje je jednoglasno podržao i saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu ne odnose se samo na Split i Dioklecijanove podrume, nego i na rudnik Raša, Baraćeve špilje, Mursu, ali i na grad Ogulin, ispod kojeg se nalazi špiljski sustav. Treba reći i da će se kod podvodnih lokaliteta kojima jadranska obala obiluje, a gdje se granice razumljivo ne mogu odrediti katastarski, ubuduće granice određivati pomoću georefenciranih koordinata, što bi trebalo pomoći poboljšanju investicijske klime. Poduzetnike će zanimati i to da se u hrvatsko zakonodavstvo ugrađuje pojam kontaktne zone kulturnih dobara koja su upisana na Listu svjetske baštine ili Listu ugrožene svjetske baštine UNESCO-a. Dubrovnik je tako početkom ljeta dobio kontaktnu zonu koju je odobrio i UNESCO, a koja se odnosi na veliki prostor od luke Gruž i lapadske obale (gdje se sada kočoperi nova marina) pa sve do i dalje devastiranog Belvederea, uključujući otok Lokrum i padine Srđa s tvrđavom Imperial. U nekim projekcijama razmišljalo se čak i da tzv. buffer zona ide od Slanog pa do Konavala, no od takvih se maksimalističkih zamisli ipak odustalo. A što konkretno znači kontaktna zona? – Za kontaktnu zonu utvrdit će se način zaštite koji će se ugraditi u dokumente prostornog planiranja i time osigurati zaštita kulturnog dobra. Izmjenama zakona postupci u kontaktnoj zoni kulturnih dobara upisanih na UNESCO-ovu listu ubuduće se potpuno oslobađaju administrativnog postupka u nadležnom konzervatorskom odjelu te se izravno rješavaju u okviru ishođenja dokumenata iz građevinske i prostorne regulative – ističu iz Ministarstva kulture tvrdeći da će zbog tih izmjena budući investitori unaprijed točno znati gdje i kako mogu investirati, naravno, ako lokalna zajednica na vrijeme (i s voljom) donese prostorno-planske dokumente. Među hrvatskim gradovima koji još nemaju definiranu kontaktnu zonu (jer su UNESCO-ovu zaštitu dobili kada pojam tzv. buffer zone još nije bio u uporabi) posebno se ističe Grad Split, u kojem već godinama tinja sukob između onih koji bi zaštitili što širi prostor grada (dakle ne samo užu jezgru, nego i Marjan i Meje) i onih koji bi sužavali zaštitu na što manji prostor.

Ukidanje roka za licencije

Mijenja se i politika prava prvokupa na kulturnim dobrima. Tako se lokalna zajednica može unaprijed odreći prava na prvokup, ako nema snage ni interesa za kupnju. No, pravo prvokupa zadržava se nad zaštićenim cjelinama upisanim na UNESCO-ovu listu. Pojednostavljen je i način utvrđivanja granica kulturnog krajolika koji će ubuduće uvažavati i opisno određenje uz pomoć vodotoka, cesta i pruga, a tu je i ukidanje roka za licencije za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Do sada su te licencije izdavane pravnim i fizičkim osobama na rok od četiri godine, a ubuduće će biti izdavane samo fizičkim osobama, i to bez roka trajanja, ali pod uvjetom da se stručna osoba ne ogriješi o pravila struke.

Država će moći tražiti novac EU za uređenje podruma, a ulaz bi se mogao i naplaćivati Investitori će točno znati gdje na području kulturnog dobra mogu pokretati projekte