Jelena mi je rekla: ‘Preuzmite Novaka, ja ne mogu više s njim’
U pravilu nisam primao igrače s manje od 14 godina, a Novak je imao 12 i pol. Ali bio je predobar. Vidio sam da je mali bio nešto posebno, pravi dijamant, prisjeća se Pilić
Jedna od važnijih Novakovih osobina bila je u tome što je savjete trenera upijao brže od drugih. Gulbis nije bio toliko fokusiran na tenis
Mnogi su sportaši iskazivali i iskazuju zahvalnost svojim sportskim učiteljima, ali način na koji je to učinio Novak Đoković doista se ne sreće svaki dan. Posveta koju je na društvenim mrežama poklonio našem velikanu Nikoli Piliću nabijena je emocijama. Pa je prenosimo u cijelosti: “Šjor Niko. Moj teniski otac. Mentor. Čovjek koji je sa mnom nesebično dijelio sve znanje i iskustvo o tenisu i životu uopće. Preljubazna Nikijeva žena Mija i Niki primili su me objeručke u svoju tenisku akademiju u Njemačkoj i odnosili se prema meni kao prema svom djetetu. Moji roditelji i nas trojica braće uvijek ćemo to pamtiti. Nikijeva strast prema tenisu je izvanredna i uistinu inspirira. On će zamalo navršiti 80 godina (27. kolovoza 2019. - op. a.), a skoro svaki dan provodi po četiri sata na terenu. Teren je njegov dom. Imao sam veliku sreću da mi Niki bude mentor. Naučio sam od njega kako jednostavan, ali vrlo predan, pristup tenisu daje rezultate. Usađena mi je golema disciplina od mojih roditelja, preko Jelene Genčić, pa sve do Nikija kao temelj za sve moje pothvate. Niki je jedini trener u povijesti tenisa koji je pet puta osvajao Davisov kup s tri različite nacije (Njemačka, Hrvatska i Srbija). Imao je jednu od najboljih teniskih akademija u Europi, u kojoj su stasali velikani poput Beckera, Sticha, Ivaniševića... Pa dobro, bio sam tu i ja. Vječno sam zahvalan Miji i Nikiju na svemu što su uradili za mene i moju obitelj.”
Nikoli javila kći Danijela
Napisao je to Novak nakon još jednog druženja s Pilićem, ovaj put bio je to vikend u Beogradu, gdje je snimljen materijal za dokumentarni film o 50 godina tzv. Open ere u tenisu. Pilića smo jučer zatekli dok je vodio trening u Opatiji, bio je vidno ganut: – Nisam imao pojma da će Novak u tom smislu nešto objaviti. U nedjelju navečer nazvala me kći Danijela iz Münchena i pročitala mi taj status. A u Beogradu smo Đoković i ja zajedno sudjelovali u snimanju dokumentarnog filma o 50 godina otvorenog tenisa. Ipak sam ja bio među sedmoricom tenisača koji su na neki način utemeljili ATP Tour. Pitali su me i o poznatom wimbledonskom bojkotu 1973. godine kada je mene Jugoslavenski savez suspendirao pa nisam mogao nastupiti u Wimbledonu, a sa mnom su se potom solidarizirali brojni tenisači, među njima i 13 od 16 najbolje plasiranih u to vrijeme. Novaku i snimateljima pokazao sam drveni reket kojim sam 1973. igrao finale Roland Garrosa. A što se ove Novakove posvete tiče, mogu samo reći da je zahvalnost jedna od najvećih karakteristika velikih ljudi – napomenuo je Pilić. Prisjetio se prvog susreta s Novakom kad je mladi Beograđanin došao u Pilićevu akademiju u Münchenu. – Novaka mi je poslala njegova dotadašnja trenerica Jelena Genčić. Kazala mi je: “Niki, preuzmite ovoga maloga, ja ne mogu više s njim.” Ja u pravilu nisam primao igrače ispod 14 godina, a Novak je imao 12 i pol. Ali bio je predobar. Vidio sam da je mali nešto posebno. Ostao je četiri i pol godina kod mene, a na kraju sam ga doveo u Beograd gdje je na jednom Futuresu osvojio i prve ATP bodove.
Protiv Gorana bez pogreške
Po čemu se Novak izdvajao od drugih? – U akademiji sam imao 20-ak polaznika, uzimao sam samo najbolje. Sjećam se da je Goran Ivanišević pet mjeseci prije nego će 2001. osvojiti Wimbledon boravio kod nas na pripremama, pa je odigrao jedan ogledni meč s Đokovićem. Nole nije pogriješio ni jednu loptu. Nevjerojatno! Neki su nam tenisači ispričali sljedeću anegdotu: Novakovi su se vršnjaci jednom prilikom spremili za izlazak, nalickali su se i stavili sunčane naočale. Rekli su Novaku: “Hajde, idemo loviti cure”, na što im je on odgovorio: “Ja želim biti prvi tenisač svijeta, a onda će cure ganjati mene.” Nikola se na tu priču samo nasmijao: – Nisu baš oni mogli loviti cure, ako su i imali izlazak, u 10 navečer su morali biti u sobama. Ali mogli su pričati o tome. No, istina je da je Novak bio iznimno fokusiran na ono što radi. Jednom je rekao mojoj ženi: “Idem ranije na teren, idem se zagrijati. Ne želim riskirati nekakvu ozljedu.” Bio je istinski dijamant. Kojeg ste vi potom izbrusili... – Jedna od važnijih Novakovih osobina, a ona krasi sve velike igrače, bila je u tome da je savjete trenera upijao brže od drugih. Recimo, Ernests Gulbis, koji je također bio kod mene, cijelih sedam godina, u jednom je trenutku bio igrački ravan Novaku, ali nije bio toliko fokusiran na tenis i nije tako brzo prolazio kroz gradivo. Poslije je otišao van i upropastio svoj talent. Kako se dogodilo da ste preuzeli ulogu savjetnika u reprezentaciji Srbije? – Preuzeo sam reprezentaciju Srbije na Novakov nagovor. Zvao me nekoliko puta, ali ja sam morao dobro promisliti. Ipak sam ja Hrvat, a bili su složeni politički odnosi. Ali on je bio uporan. Rekao mi je jednom: “Ovdje radi tko što hoće.” Tražio je disciplinu, čvrstu ruku. Ja sam odmah u tom smislu donio neke odluke, nije više na večeri s igračima moglo biti 20-ak ljudi, nego samo oni najvažniji, članovi stožera. Ostali su u odličnim odnosima: – Često se čujemo, razmijenimo SMS-ove iako ih ja ne znam poslati, pa to učini netko umjesto mene – našalio se Pilić.
Ganjati cure? Ja želim biti prvi tenisač svijeta, a onda će cure ganjati mene, kazao je Novak