Hajduk mi je majka, ali divim se svemu što je učinio Dinamo
Godinama nisam bio na Hajdukovoj utakmici, davno sam presjekao pupčanu vrpcu s bijelima, kaže Luka
Ja o Dinamu ne mogu imati loše mišljenje. Klub koji je 11 godina zaredom prvak zaslužuje da se pred njim skine kapa, kaže Peruzović
Legendu Hajduka i Anderlechta Luku Peruzovića (66) pronašli smo na odmoru u – Splitu. Pa jeste li bili na derbiju Hajduk – Dinamo?, pitali smo slavnoga hajdukovca. – Nisam bio na derbiju, iskreno i ne sjećam se kad sam zadnji put uopće bio na Hajdukovoj utakmici. Ima godina i godina... Zašto? Teško je to objasniti, nema konkretnog razloga. Možda u mojoj podsvijesti još živi rastanak s Hajdukom 1990. kada sam bio nezasluženo potjeran, što me jako bilo povrijedilo – kaže Peruzović. Bilo je to burno doba kada je Hajduk na turneji po Australiji bio skinuo grb s gigantskom petokrakom. – To su u Australiji napravili igrači, što nisam tada odobravao. Smatrao sam kako to nije nešto o čemu bi oni trebali odlučivati, i nisam se s njima solidarizirao. To je bilo napravljeno kaubojski. Ali, kada se o novom grbu potpisivala peticija na splitskoj Pjaci, ja sam je prvi bio potpisao. No, u kalendaru u povodu sto godina kluba nema moje fotografije s momčadi s novim grbom. Na njoj je Josip Skoblar – kaže Peruzović.
Osvojio Kup Uefe
On vas je bio zamijenio na mjestu trenera u jesen 1990. godine. – Da, i s Hajdukom je u Beogradu 1991. osvojio Kup. Pazite, Kup maršala Tita, kojemu su se tako veselili! Kako to sad? Skidate zvijezdu s dresa, a veselite se jugoslavenskom Kupu. Ja to ne bih slavio – ističe Peruzović. Jednom ste bili u kombinacijama za trenera Hajduka? – Da, preko jednoga hajdukovca iz Zagreba bio sam pozvan na razgovor kod Keruma u Banovinu, predsjednik Hajduka bio je Svaguša. Mi smo bili razgovarali o nekoj sportskoj viziji Hajduka, kako voditi nogomet, bio je prisutan i pokojni Ivić, ali poslije sam saznao kako je tamo već bio Edoardo Reja i samo čekao da preuzme. Eto, i to je isto možda jedan od razloga zašto Hajduk više ne osjećam, kao da nije moj. On mi više ne znači ništa ili mi znači vrlo malo. Davno sam s njim presjekao pupčanu vrpcu. Luka Peruzović danas živi povučeno, u belgijskom Waterloou. Iz nogometa se povukao 2013. godine, kada je četvrti put radio u tamošnjem prvoligašu Charleroi. – Nemam više snage ni energije boriti se za svoje principe. Protiv koga? Pa protiv onih koji me angažiraju, koji često “znaju” više od trenera. Pa nameću svoje ideje. Cijeloga života borio sam se s takvima. Jedan od njih bio je i Bernard Tapie u Marseilleu. On je uoči jedne utakmice francuske lige zagovarao da igramo s trojicom u obrani, a ja sam inzistirao na četvorici. Bilo je po mome i mi smo pobijedili 4:0, a Tapie mi je
došao u svlačionicu i potapšao me po leđima: “Znao sam ja da ti znaš najbolje, samo sam te testirao.” Eh, mislim si, ne možeš sa mnom tako, ja sam ipak mangup iz Splita. I taj mangup je dočekao Tapiejev kraj u Marseilleu; njega su bili potjerali, a ja sam ostao. Legenda ste Anderlechta, s njim ste osvojili Kup Uefe i tri naslova prvaka. No, Anderlecht je danas daleko od europskoga vrha. – Anderlecht je i u belgijskom prvenstvu u krizi; evo, nije uspio pobijediti ni osrednju momčad St. Truidena, a prethodno je ispao iz kupa. Sada je na udaru njihov trener, koji se nakon posljednje utakmice na neprimjeren način obračunao s navijačima, a to je jako, jako opasno. Navijači Anderlechta drugačiji su od primjerice Bruggeovih ili Standardovih, koji zdušno bodre svoje momčadi i kad su u krizi. Anderlechtovi su izbirljivi, uvijek, pa i kad se pobjeđuje, traže mane u igri. Oni vole spektakularan nogomet, a to im ova momčad Anderlechta ne može priuštiti – ističe Peruzović. Trener je na tankom ledu? – Bojim se, ne pobijedi li Dinamo, da predsjednik neće imati izbora. Hajduk ili Anderlecht; tko vam je draži? – U karijeri sam igrao za samo ta dva kluba, pa kad me to pitate, to je kao da biram je li mi draži otac ili majka. Reći ću vam da mi je u ovom slučaju Hajduk majka, a Anderlecht otac. Kakvim vam se čini Ivan Santini u dresu Anderlechta? – Ne bih htio dečka povrijediti, ali moram reći kako je Anderlecht ipak spustio kriterije u odabiru igrača. Za mene je Santini dobar, zdrav, ambiciozan igrač. Vidio sam jedan njegov gol i bio je zaista krasan. I ako mu se malo još posreći, on može biti pojačanje. Santinija uspoređujem s pokojnim Weberom, pa i Mandžukićem iako nisu istoga stila; i on je jednako zdrav i ambiciozan, nije onaj profinjeni centarfor, ali ima fizičke kvalitete, veliku volju i želju, i na tome je napravio karijeru – nastavlja Peruzović.
Biliću će u Arabiji biti teško
Kako kao hajdukovac doživljavate Dinamo? – Ja o Dinamu ne mogu imati loše mišljenje. Klub koji je 11 godina zaredom prvak zaslužuje da se pred njim skine šešir. Usto, Dinamo je ostvario velike transfere, na SP-u je imao – koliko – četrnaest svojih bivših igrača? Ja znam da u Hajduku baš ne vole HNS i Dinamo, ali rezultat plavih je za svako poštovanje. Meni to nije teško izreći. Bili ste i trener saudijskoga Al Ittihada, u kojemu je sada Bilić. Hoće li mu biti teško? – Kod nas se podcjenjivački gleda na trenere u arapskom svijetu, nezasluženo. Ja sam bio i u Al Ahliju iz Jeddaha i katarskom Al Saddu po dvije godine, što je za trenera u tom podneblju jako dugo razdoblje. U Kataru sam osvojio sve živo. Da, Biliću će biti teško jer to je top klub Azije, u kojemu su zahtjevi ogromni, priznaju se samo prva mjesta i trofeji. Oni nemaju dovoljno strpljenja za trenera. Ja sam tamo proveo šest mjeseci – zaključio je Luka Peruzović.
Peruzović je veliki trag u Anderlechtu ostavio kao igrač (1980. – 1986.), a onda je bio i trener (92./93.)