Vlašić u Armiji želi ostaviti trag poput Olića
U moskovskom CSKA trenutačno su dvojica Hrvata, mogu li i oni jednom zaslužiti orden?
Olić je u ljeto 2003. otišao u CSKA razmišljajući da mu je to samo stanica za Chelsea. No, na kraju je ostao u Moskvi 3,5 godine - i pogodio Ozren Podnar Moskovski CSKA oslanja se na dvojicu mladih Hrvata nadajući se da će mu donijeti sreću kao Ivica Olić, prvotimac u najuspješnijem razdoblju klupske povijesti. Kristijan Bistrović (20) pridružio se Vojnicima iz ruske prijestolnice proljetos iz Slavena i već se izborio za mjesto u prvoj postavi. Nikola Vlašić (21) stigao je u Moskvu na posudbu iz Evertona sredinom kolovoza, a prošlog je vikenda spasio svojima bod u gradskom derbiju protiv Spartaka. Obojicu čeka velik posao u nastojanju da se približe Olićevim dostignućima.
Ugovor od 3,2 milijuna €
U vrijeme transfera u ruski nogomet Olić je bio prvorazredna hrvatska zvijezda nakon što je osvojio uzastopne naslove prvaka sa Zagrebom i Dinamom, oba puta kao najbolji strijelac 1. HNL. Nastup na SP-u u Japanu i Koreji, okrunjen pogotkom u pobjedi nad Italijom, dao mu je i globalnu dimenziju učinivši ga privlačnim klubu s europskim ambicijama. Slavonac je postao član najstarijeg ruskog kluba u srpnju 2003. pod dramatičnim okolnostima pošto su se četiri izgledne kombinacije s Englezima izjalovile. Kad su se sredinom lipnja Rusi napokon javili, pristali su na odštetu od 5 milijuna eura, za 50 posto višu od plaćene za prethodnu najskuplju prinovu. Međutim, Dinamo je od odštete tražio veći dio kolača nego što je Olić očekivao, što je značilo da mora smanjiti svoje potraživanje od transfera. U jednom je trenutku procurilo da je najbolji stri- jelac HNL-a voljan pauzirati jednu sezonu i potom otići u novi klub kao slobodnjak, ali ga je četverogodišnji ugovor s Moskovljanima vrijedan 3,2 milijuna eura uvjerio da mu se čekanje ne bi isplatilo. Dok je privatnim avionom letio prema Moskvi, Olić je mislio da će se među crvenima zadržati godinu, najviše dvije i potom preseliti u Chelsea, koji je upravo prešao u ruke tadašnjeg suvlasnika CSKA, Romana Abramoviča. No, tako se dobro uklopio u mehanizam crveno-plavih da je prolongirao boravak među njima na tri i pol godine. A kakve su to godine bile! Rusko je prvenstvo bilo ušlo u treću trećinu, a CSKA, Zenit, Lokomotiv i Rubin spremali su se na završni sprint za naslov. U prvom nastupu za novi klub 2. kolovoza 2003. Olić je zabio za izjednačenje i bod u gostima kod Šinika. Poslije utakmice brkati trener Valerij Gazajev rukovao se s njim i srdačno mu rekao: “Odlično, bio si najbolji.” U drugom nastupu opet je zabio u domaćoj pobjedi nad Spartak Alanijom s 3:0. Do konca sezone u deset je nastupa pospremio sedam lopti iza vratarovih leđa, no gol koji mu je ostao najjače urezan u sjećanje nosi datum 25. listopada 2003. Pobjeda kod kuće protiv Rotora iz Volgograda jamčila je armejcima prvi naslov u nezavisnoj Rusiji. U 26. minuti Olić je primio loptu 40 metara od gola, u punom sprintu predriblao dvojicu i ispalio loptu u mrežu s ruba kaznenog prostora. Završilo je 3:0.
Tri naslova u 18 mjeseci
– Predsjednik Jevgenij Giner zamalo je pretrpio srčani udar. Nakon utakmice uletio je u svlačionicu, izljubio sve igrače i slavio uz šampanjac i votku. Bilo je to ludilo! – rekao je Olić na dan sjajnog postignuća: u razmaku od samo 18 mjeseci osvojio je tri prvenstva s različitim klubovima –Zagrebom 2001./2002., Dinamom 2002./2003. i CSKA-om 2003.! Olić je još tri godine sjao u dresu Moskovljana ugradivši 43 gola i 25 asistencija u osam službenih trofeja. Iduće je sezone CSKA ostao kratak za bod iza prvaka Lokomotiva, ali je 2005. dohvatio trostruku krunu – rusko prvenstvo, kup i Uefin kup! Pobjedama nad Benficom, Partizanom, Auxerreom, Parmom i Sportingom u finalu na lisabonskom Alvaladeu CSKA je postao prvi ruski klub vlasnik europskog trofeja, a Olić je nastupio u svih devet utakmica u kojima su Vojnici zakoračili u besmrtnost. U prosincu 2005. Vladimir Putin dodijelio je Oliću orden Družbe, najveću rusku nagradu kojom se odlikuju strani državljani. Kad se Olić koncem 2006. preselio u HSV, već je bio priznata međunarodna klasa, a CSKA je poprimio europske obrise, koje je zadržao do današnjih dana i novog nastupa u grupnoj fazi Lige prvaka – na Vlašićev i Bistrovićev pogon.
Zbog Olića i suigrača predsjednik kluba zamalo je doživio srčani udar