Michael Bigler dobiva otkaz za otkazom

Eurokup je po snazi drugo klupsko natjecanje u Europi u kojem Cedevita, pod stručnim vodstvom Ace Petrovića, pamti i svoj najveći uspjeh, nastup na Final Fouru 2011. u Trevisu. Nakon toga svjetliji trenuci Cedevite bili su i nastup u Top 16 Eurolige (u sezoni 2015./2016.) pod trenerskom palicom Veljka Mršića koji je sezonu kasnije zajedno s igračima imao peh da se u skupini drugog kruga Eurokupa namjeri na kasnije finaliste tog natjecanja, Valenciju i Malagu.

Kod Sita se radi puno i dobro

Ovaj put ždrijeb je Zagrepčane svrstao u skupinu s ruskim Lokomotivom te s berlinskom Albom, poljskom Gdynijom, Limogesom i turskim Tofaşem. – Vjerujem da ćemo biti kompetitivni i proći u drugi krug – optimist je sportski direktor Matej Mamić kojem nije jasno kako se njegovoj momčadi mogla ponoviti ista u pogreška u dva susreta s najjačim srpskim klubovima. Naime, i u Superkupu protiv Crvene zvezde, ali i u 1. kolu ABA lige protiv Partizana cedevitaši su protivniku “dali 22 koša fore” i onda se pokušavali vaditi naknadnom borbenošću. A to si dopustiti mogu samo NBA prvaci Golden State Warriorsi. – Nedopustivo je da u prvom poluvremenu primimo 53 koša, i to na svom terenu. Takvo otvaranje sezone u svojoj dvorani prilično je neobjašnjivo i to je nešto što nisam očekivao ni u najružnijoj noćnoj mori. Tim više što su na treningu prije utakmice sve pogađali – ističe Mamić. Sportski direktor svom španjolskom treneru Situ Alonsu zasad ništa ne zamjera. – Kod Sita se radi puno, radi se dosta dobro i zato nema panike, jer vjerujemo da će to s vremenom sve sjesti među igračima i u smislu hijerarhije na terenu. Mi nismo doveli jednog pojedinca koji će sam riješiti utakmicu, jer za takvog nismo imali novca, no imamo dovoljno kvalitetnih igrača da igramo puno bolje nego na startu sezone. Poljski trener u posljednje dvije godine dobio je tri otkaza. Prvo je morao otići s klupe Poljske, pa sa ženske klupe Njemačke i na kraju Leipziga Njemački rukometni trener Michael Bigler u posljednje dvije godine dobiva otkaz za otkazom. Možda je vrijeme da se ovaj 57-godišnjak posveti nečemu drugome. Njegova kalvarija počela je 2016. godine kada je bio izbornik poljske reprezentacije. Poljska je bila domaćin Europskog prvenstva i to je bila oproštajna sezona za Szmala, Bielickog i Lijewskog. Trebala je Poljskoj samo još pobjeda nad Hrvatskom da se plasira u polufinale. A igralo se pred 15.000 gledatelja u Krakowu. Bigler je olako shvatio utakmicu s našim rukometašima i dogodilo se jedno od najvećih iznenađenja u povijesti europskih prvenstava. Hrvatska je pobijedila sa 37:23 i izbacila Poljsku iz polufinala. Jasno, nakon takvog debakla Bigler je morao otići. Potom se prihvatio mjesta ženskog izbornika njemačke reprezentacije koja je 2017. bila domaćin Svjetskog prvenstva. Očekivala se borba za medalje, no Njemačka je ispala u osmini finala od Dankinja (17:21). Ubrzo su mu se čelnici Njemačkoga rukometnog saveza zahvalili pa se Bigler opet prihvatio muškog rukometa. Prihvatio je Leipzig, klub koji je u prošloj sezoni bio visoko plasiran u Bundesligi. No Bigler je morao otići nakon samo sedam odigranih utakmica u kojima je Leipzig osvojio samo tri boda i trenutačno je 16. od 18 klubova. Slabiji su samo Bietigheim koji ima dva boda i Ludwigshafen koji nema nijedan osvojen bod. Zanimljivo je da je Bigler, izuzev “izleta” u Poljsku, cijelu karijeru bio trener u njemačkim klubovima. Prvi trenerski posao dobio je 1985. godine u Wuppertalu, a Leipzig mu je ukupno 13. klub koji je trenirao u Njemačkoj. Bilo je tu i nekoliko velikana njemačkog rukometa u kojima je Bigler radio, poput Gummersbacha, Magdeburga i Hamburgera. Najdulje se zadržao u Wilhemshavaneru u kojem je proveo pet sezona, od 2003. do 2008. godine. Kratko vrijeme radio je kao rukometni savjetnik u Ugandi, nakon što je dobio otkaz u poljskoj reprezentaciji, te u Hamburgu.