Je li DORH 2011. godine zataškao slučaj Brkić?
istragu elitne prostitucije? NIKAKO NIJE DOBRO DA CURE INFORMACIJE SIGURNOSNOG SUSTAVA, INSTITUCIJE MORAJU NAPRAVITI SVE DA SE TO OTKRIJE Iz MUP-a su poručili da su sva saznanja o kompromitiranju tajnih mjera još u lipnju 2011. proslijedili DORH-u
Policija: O svim saznanjima još u lipnju 2011. izvijestili smo DORH // Plenković: Afera se mora rasvijetliti do kraja // Karamarko: Iako se nije časno ponio prema meni, ne vjerujem da je Brkić “otkucavao” tajne istrage
Milijan Brkić, potpredsjednik Sabora i drugi čovjek HDZ-a, prije sedam godina omeo je istragu o elitnoj prostituciji dojavivši osobama koje su bile pod istragom da ih se tajno prati i prisluškuje. Objavio je to u utorak tjednik Nacional pozivajući se na policijski spis, kojeg je sastavni dio i dokument pod nazivom “Kompromitacija posebnih izvida”, a u kojem se Brkićevo ime eksplicitno navodi. U dokumentu koji je Nacional objavio tako stoji da se “došlo do saznanja da je zamjenik glavnog ravnatelja policije g. Milijan Brkić na neutvrđenom mjestu neutvrđenog dana između 3. i 20. lipnja 2011. dostavio podatke o provođenju posebnih izvida protiv Sare Sikirić...”
Zatvoreno za javnost
Sara Sikirić zajedno s Nebojšom Perunovićom Panchom 2011. bila je u središtu afere koja se bavila elitnom prostitucijom na jahtama, u zagrebačkim stanovima te salonu za masažu koji je vodio Pancho. Priča je postala javna nakon što su mjere tajnog praćenja i prisluškivanja “pukle”, prije no što se otkrilo tko je sve iz svijeta politike, estrade, sporta i ekonomije koristio usluge Sare Sikirić i drugih djevojka koje su se u tom kontekstu spominjale. One su svoje usluge naplaćivale 500 eura po satu, a sumnjalo se da su među korisnicima njihovih usluga mnoge poznate ličnosti iz političkog i društvenog života Hrvatske. No, za razliku od imena djevojka koje su se bavile prostitucijom, imena “uglednih” korisnika usluga uglavnom nisu dospjela u javnost. Razlog tome je što je suđenje Sari Sikirić i Panchu zatvoreno za javnost zbog “zaštite obiteljskog života optuženika i svjedoka”, a na koncu nitko od tih “uglednih” svjedoka nije ni morao do suda jer su Pancho i Sara Sikirić priznali krivnju te su odmah na početku postupka uvjetno osuđeni. U to vrijeme Brkićevo ime pojavilo se na marginama te priče, i to samo u medijima koji su vrlo oprezno nagađali o tome da je on bio osoba koja je S. Sikirić i ostalima dojavila da su pod tajnim mjerama.
Sedam godina kasnije Nacional objavljuje detaljnu priču o tom događaju, uz navode da je Brkićeva uloga zataškana uz pomoć Tomislava Karamarka, tadašnjeg ministra policije. Je li tome bilo tako ili nije, teško da će se ikada doznati jer se policija i DORH do sada u sličnim situacijama nisu pokazali previše voljnima ili sposobnima da problem curenja informacija iz najtajnijih istraga te više nego očiglednu zloporabu policijsko-obavještajnog sustava razriješe. Tim više što ovakve priče sve češće postaju i sredstva političkih razračunavanja u kojima je teško razlučiti tko je političko podzemlje, a tko nadzemlje te tko kome i zbog čega podmeće. Brkić je trenutačno vrlo zahvalna meta jer je već načet aferom SMS, odnosno još jednim curenjem podataka iz tajnih istraga. Ovakve su priče pogodne i za nastavak višegodišnjeg “rata” između DORH-a i MUP-a, oko toga čija je odgovornost što najtajnije istrage propadaju jer osumnjičenici za njih doznaju prije no što trebaju. Iz MUP-a su jučer, vezano za tvrdnje objavljene u Nacionalu o zataškavanju istrage, priopćili “da je 2011. nadležna ustrojstvena jedinica policije o svim operativno interesantnim saznanjima kojima je raspolagala, a vezano uz kompromitaciju provedbe posebnih dokaznih radnji, još u lipnju navedene godine izvijestila
nadležno državno odvjetništvo.” Drugim riječima, prebacili su lopticu na DORH koji se do zaključenja ovog broja nije očitovao. Što se tiče političke dimenzije priče, političari su jučer u svojim izjavama bili oprezni. Premijer Andrej Plenković oglasio se o aferi svog stranačkog zamjenika kratko iz Ženeve: – Samo sam kratko vidio taj članak, nisam se stigao detaljno o tome informirati, provjerit ću to kad dođem u Zagreb. Za mene je to bila prva vijest, teško mi je u takvom trenutku komentirati. Sve moguće afere moramo rasvijetliti do kraja.
Ničemu ne vjeruje
Malo rječitiji bio je Tomislav Karamarko: – Brkić i ja smo se politički i prijateljski razišli, njegova uloga u stranci u odnosu na mene prije dvije godine nije bila časna tako da ga nemam razloga štititi, ali ne vjerujem da je on otkucavao tajne istrage. Do mene kao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova nije došao nikakav dokument koji bi upućivao na takvo što – rekao je Karamarko. Kao i Brkić dan prije, napomenuo je da bi SDP-ova Vlada, koja je došla na vlast 2011. sigurno iskoristila te informacije da su one točne. Karamarko dodaje kako se ovih dana pokazuje da se sve može falsificirati, razni dokumenti, SMS korespondencija i sl., pa poručuje da više ničemu ne vjeruje, odnosno da sumnja u autentičnost objavljenih dokumenata. Brkić je jučer optužbe iznijete protiv njega u Nacionalu nazvao reciklažom starih tekstova od strane opskurnog medija, ocijenivši kako je riječ o dezinformacijama koje izlaze iz državnih institucija. “Koliko sam čuo, 21 stranica, toliko nisu pisali ni o drugu Titu, čujem”, rekao je Brkić.