Prekvalifikacija za nova vremena
Izgleda kako je već odavno osnovni preduvjet za napredovanje u hrvatskoj političkoj “eliti” to da ti imaju nešto u ladici. Čovjek s greškom, s mrljom, već samim time što je ucjenjiv dovoljno je kvalificiran za visoku politiku. Njega po potrebi imaš za što uhvatiti, pa se, samo naizgled paradoksalno, na njega možeš uvijek i osloniti. A ne kao oni bez glave i repova, golje o kojima u ladici DORH-a nema ništa. Takve je u napredovanju bolje stopirati na vrijeme. Za ladicu nikada nije kasno. Može se otvoriti i nakon sedam i nakon 27 godina. Još je najbolje kad mu je samo malo provjetriš, odškrineš tek toliko da malo dima iz ladice zasmrdi u medije, samo da ga podsjetiš što sve imaš. Onda tek bude kuš i poslušan, iz straha da se ladica ne bi otvorila do kraja. No što ako glavni otvarači ladica imaju i svoje ladice? To onda usložnjava igru. Pogotovo ako su ladice negdje drugo, iz nekih prošlih vremena i režima. Ladica je jedan, a korito drugi temeljni pokretač hrvatske politike, jedno funkcionira kao batina, drugo kao mrkva. Primjerice, briselsko ili NATO-vo korito. Pa ti se smiješi ako zaslužiš dovoljno plusića, primjerice, ako ne talasaš previše oko procesuiranja ratnih zločina i rasvjetljavanja “nekih sukoba koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina”, nego činiš sve da se Vučićevu Srbiju što prije prevuče u okrilje euroatlantskih integracija. U takvoj situaciji onda povlačiš i naizgled nelogične, politički samoubilačke poteze, zoveš Vučića u posjet i tetošiš ga, a okrećeš glavu od Vukovaraca koji građanskim apelom žele ukazati na neprocesuiranje ratnih zločina. Neki plešu kako im se svira zbog ladice, neki pogledavajući korito, a neki iz oba motiva. No strah i pohlepa su dugoročno slaba vezivna tkiva tako da družba već pomalo puca i rašiva se na sve strane. Sve bi to moglo biti i zabavno da se istovremeno ne razvaljuju institucije i ne čini dugoročna, teško popravljiva šteta poput one na području obrazovanja kojeg je HDZ prepustio svom patuljastom vjerolomnom političkom partneru kao igračku za zabavljanje javnosti, e da se ne priča o energetici i drugim motivima i poslovima. Ivan Vrdoljak, predsjednik moćnog HNS-a, ovog se tjedna na pitanje što će biti s profesorima povijesti i biologije nakon što u strukovnim školama ukinu te predmete u sklopu pilot-projekta tzv. dualnog strukovnog obrazovanja, retorički zapitao: “Mislite da moje dijete, ako ide za zidara, treba povijest?” A onda, sugerirajući profesorima da se prekvalificiraju izvalio: “Zašto profesor povijesti ne bi mogao postati profesor informatike?” Izjava je višestruko problematična. Prvo, ako bismo i prihvatili da biologija i zemljopis nisu nužni u strukovnim školama, osnovne spoznaje iz povijesti se tiču svakog građanina i morale bi biti, u odgovarajućoj mjeri, dio svakog srednjoškolskog programa. HNS-ovi neošuvarovski reformatori neskriveno postupaju u duhu njemačke izreke - što gluplji seljak to bolji krumpir. Ne treba biti zaneseni utopist, već je sasvim dovoljno pogledati oko sebe da bi se uvidjela štetnost takvog pristupa. Netko tko završi strukovnu školu sutra će možda i bolje zarađivati od nekih s fakultetskim diplomama. U Zagrebu se dobrog stolara ili keramičara čeka po tri mjeseca. Neki od njih će postati i poduzetnici, zapošljavati druge, imati težinu u svojoj zajednici i utjecati na nju. Svi oni će biti birači. Zar se na njih ne bi trebalo odnositi ono: “povijest je učiteljica života”? Reformatori, koje je bolje nazvati rasformatorima hrvatskog školstva posprdno spominju – što će zidaru Arpadovići? No, toliko je važnih, ali i zanimljivih stvari u povijesti, toliko lekcija koje slobodan čovjek treba usvojiti i ta nastava, ako je dobro odrađena, ne svodi se samo na štrebanje godina i starih dinastija već na usvajanje bitnih lekcija iz prošlosti za bolje razumijevanje sadašnjosti i osviješteno postupanje u budućnosti. Neka onda barem otvoreno kažu da ljude koji će pohađati strukovne škole smatraju idiotima. Upravo tako. Idiotima. Naime, grčka riječ “idiotes” označavala je primarno one koji ne sudjeluju u javnom životu i poslovima, već žive zatvoreni u svoju privatnu sferu. Zidara valjda treba svesti na ljudski stroj za zidanje kojem ne treba nikakve druge svijesti ni naobrazbe.Osobno ne mislim da su strukovnjaci idioti niti da to ikada trebaju postati. Dapače. Neke od kvalitetnijih razgovora o politici i društvu vodio sam zadnjih godinu dana sa stolarom i molerom koji su mi radili u stanu. Obojica zapošljavaju i druge, rade puno, dobro zarađuju, pretovareni su poslom tri mjeseca unaprijed, prate sve, naročito politiku, razumiju temeljne probleme države i sistema, jer ih osjete na svojoj koži kao mali poduzetnici, rezoniraju vrlo trezveno. Otkud uopće pomisao da bi se osnove spoznaje iz povijesti trebale ticati PR-ovca, inženjera šumarstva ili zubara, a ne bi keramičara ili stolara?ožemo raspravljati o tome kakvi bi ti nastavni sadržaji trebali biti, to ne mora biti gradivo na razini gimnazijskog i nije ni to bilo ni do sada, ali osnovne spoznaje iz društvenog i humanističkog područja treba unutar škole pružiti svakom učeniku, jer oni nisu samo buduće meso na tržištu rada već su i osobe i građani. Vrdoljak se dan kasnije zbog svoje izjave ispričao, za razliku od ministrice Divjak koja je izjavljivala iste stvari, samo nešto manje primitivno. Njena tvrdnja kako su učenici strukovnih škola imali opće obrazovane predmete u osnovnoj školi je promašena, jer nisu isti interesi i ista sposobnost promišljanja svijeta sa sedamnaest i s dvanaest godina. Ministrica iz Vrdoljakova šešira izjavila je: “očekujemo da se profesori prekvalificiraju kada je to potrebno i da svi učimo cjeloživotno. I ja kao ministrica i kao sveučilišna profesorica nikad ne prestajem učiti.” Jedino što je neupitno naučila, nakon debakla u utrci za rektora, je da se ambicije mogu realizirati i lakšim putem – dovoljno je u pravom trenutku biti uz pravu stranku i evo je, bez ikakvog legitimiteta i političke težine, kako s guruom Vrdoljakom za leđima vodi jednu od najvažnijih i najosjetljivijih reformi u suvremenoj Hrvatskoj. I još imaju obraza govoriti o prekvalificiranju kao univerzalnom rješenju.Izjavom “zašto profesor povijesti ne bi mogao postati profesor informatike” Vrdoljak je na prvi pogled uvrijedio profesore povijest, ali u stvari je još više ponizio profesore informatike i njihovu struku, jer ispada da se profesor povijesti preko noći može prekvalificirati za nešto što su oni studirali četiri ili pet godina. Iz HNS-ove perspektive to možda i izgleda tako. Oni su se prekvalificirali iz SDP-ovih partnera, na čijoj su listi ušli u Sabor, u HDZ-ove priljepke. Njihov kadar se u šezdesetim godinama sa srednjom cestovnom i bez ikakvog diplomatskog iskustva može čudesno prekvalificirati za konzula u New Yorku, pa zašto onda ne bi profesor povijesti mogao predavati informatiku ili obratno? Čudi me da Vrdoljak nije sugerirao profesorima povijesti u strukovnim školama, barem onima muškog spola, da se prekvalificiraju za slikanje spolovilom, što je talent koji se danas u Hrvatskoj iznimno cijeni, barem sudeći po Novoj TV. Novi hrvatski heroj dolazi iz slobodarske Kanade, zove se Brent Ray Fraser i u nedjelju je u prime timeu, u emisiji “Supertalent” Nove TV, predstavio svoj “talent”, točnije kvalifikaciju, koja se sastoji u slikanju na platnu pomoću spolovila. Tu emisiju najviše gledaju djeca, kojoj se šalje napredna poruka kako je normalno da se čovjek pred svima skine gol, uhvati za vršnjaka i nešto zabavno njime radi. Vjerojatno je to silno zabavno i pravobraniteljici za djecu i DORH-u, jer još uvijek nema nikakve reakcije. Čovjek koji mrlja kurcem po platnu heroj je hrvatskih medija, neka vrsta Vlahe Bukovca 21. stoljeća. U jednom od ranijih intervjua umjetnik nas je i pobliže upoznao sa svojim radom: “Koristim boju kako bih masturbirao. Svršim na svakoj svojoj slici. Zapravo je potpisujem vlastitim DNK-om.” Ne zna se je li potpisao i portret ushićenog člana žirija kojeg je naslikao pred hrvatskim gledateljstvom u prime time-u, kojem je slikarska alatka bila zaklonjena, dok ostaje nepoznato je li među onima koji su u studiju mogli uživati u cjelini prizora bilo maloljetnika. Ne zna se hoće li nove slikarske tendencije predstavljene širokoj javnosti na Novoj TV ući u novi kurikulum nastave likovnog odgoja. Sudeći po vrijednostima koje promiču HDZ i partneri ne bi čudilo da angažiraju kanadskog umjetnika da osebujnom tehnikom napravi portret aktualnog predsjednika Sabora koji bi, uz bok ranijima, krasio svečanu saborsku dvoranu Ante Starčevića.
Osobno ne mislim da su strukovnjaci idioti niti da to ikada trebaju postati. Dapače. Neke od kvalitetnijih razgovora o politici i društvu vodio sam zadnjih godinu dana sa stolarom i molerom koji su mi radili u stanu