PREDSJEDNICA: ONIMA KOJI BACAJU SMEĆE U MORE ZAPLIJENITI BROD
Važan je razvoj preventivne kulture koja će promicati osobni stil života u skladu s ekologijom, ističe Cvrtila. Industrije i izvori vlasti onemogućuju društvenu vidljivost zagađenja, upozorava B. Galić
Geopolitički rizici na kojima počiva klasični sustav nacionalne sigurnosti smanjuju se, a rastu tehnološki i ekološki rizici Ekologija i sigurnost danas su neraskidivo povezani, a napose se kao sigurnosno pitanje mora promatrati zaštita voda, jer su uz krizu vode vezani visoki sigurnosni rizici. Poruka je to s jučerašnje konferencije „Ekologija i sigurnost“, koju je Večernji list organizirao u sklopu serije konferencija „Hrvatska kakvu trebamo“. Klimatske promjene, upozoreno je, predstavljaju jedan od većih sigurnosnih rizika, budući da je zbog njih diljem svijeta po UNovim procjenama u pokretu trenutačno oko 80 milijuna migranata, a taj bi se broj u idućih 20-ak godina mogao popeti i do 200 milijuna. Kako je primijetila predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, riječ je o problemu koji je vezan uz sam opstanak naše države, ali i planeta, i koji nam zato mora biti u fokusu.
Novi koncepti sigurnosti
O zaštiti voda kao sigurnosnom pitanju govorio je Vlatko Cvrtila sa Sveučilišta VERN, koji je podsjetio na promjene u konceptu nacionalne sigurnosti nakon završetka hladnoratovskog razdoblja. U sustav su, kaže, nakon demilitarizacije ušli pojedinci koji nisu bili educirani za vođenje ratova, što je ranije bio slučaj, nego za pitanja razvoja zajednice. Oni su počeli stvarati nove paradigme, odnosno projekte koji su trebali pridonijeti opstanku i razvoju zajednice pa su se novi sigurnosni izazovi rješavali na dvije platforme – međunarodna sigurnost i ljudska sigurnost, koja je stavila čovjeka u središte. – Geopolitički rizici, poput onih vezanih uz širenje oružja za masovno uništenje, na kojima počiva klasični sustav nacionalne sigurnosti, od tada se smanjuju, a rastu tehnološki i ekološki rizici – kazao je Cvrtila. Naveo je da zadnje procjene Svjetskog ekonomskog foruma o utjecaju pojave određenih rizika izdvajaju krizu vode kao onu koja ima izravan utjecaj na druge aspekte suvremenog života, poput proizvodnje hrane. Zbog toga su se, kaže, pojavili novi koncepti nacionalne sigurnosti, u kojima je apstraktne sigurnosne prijetnje i izazove zamijenila procjena rizika, na koje je moguće utjecati. Novi je koncept, kaže, prepoznat i u novoj hrvatskoj Strategiji domovinske sigurnosti, koja je, iako izrijekom ne spominje zaštitu voda, mnogo kvalitetnija nego prije, jer uključuje elemente ljudske sigurnosti. – Ipak, strategija je u jednom dijelu dosta načelna, jer političke elite ova pitanja još uvijek nisu osvijetlile do kraja kao ključna. No, pristup je promijenjen, odgovornost za sigurnost više nije samo na državi, nego i na građanima – kazao je Cvrtila. Napomenuo je pritom da je za takav koncept nužno povjerenje građana u institucije, bez kojeg će se teško uključivati u razvoj sustava sigurnosti. I Cvrtila i drugi govornici naglasili su važnost razvoja preventivne kulture koja će promicati osobni stil života u skladu s ekologijom, poput gašenja svjetla, odgovornog trošenja vode i sl. U čemu su, ističu, ključni obrazovni sustav, ali i skupovi kakav je jučer organizirao Večernji list. O političkoj ekologiji i zelenoj politici izlagala je profesorica
Slabljenje političkog utjecaja zelenih u tranzicijskim zemljama destabiliziralo je politike ljevice općenito DR. BRANKA GALIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu
Za razliku od ranijih apstraktnih koncepata prijetnji i izazova, na sigurnosne se rizike može utjecati DR. VLATKO CVRTILA VERN
Održiva kružna ekologija, ako se svi uključimo, može teći vječno i ne vidim zašto to tako ne bi bilo MATEA LEKO CIAK
Branka Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ona je podsjetila na razvoj ekoloških pokreta od 60-ih godina prošlog stoljeća naovamo objašnjavajući da je riječ o politikama utemeljenim na holističkim postavkama, koje odbacuju tzv. prosvjetiteljski ili linearni napredak koji je pokazao puno destrukcije kada je riječ o okolišu, i fokusiraju se na održivo društvo, koje će biti organizirano na vlastitoj proizvodnji i na političkoj demokraciji na ekološkim načelima. Riječ je o kulturi koja se temelji na političkoj decentralizaciji i homeostazi koja podrazumijeva prilagođavanje društva prirodi, kazala je.
Slab uspjeh zelenih
Takvi su pokreti, ističe, naišli na otpore u tradicionalnim političkim strankama, koje takve probleme ne žele staviti u prvi plan, bilo zbog sukoba koncepata ili preuskog obuhvata tema kojima se ovakvi pokreti bave. S druge su strane, upozorava, prisutni napori zagađivača i kapitala da na neki način manipuliraju da bi spriječili ili onemogućili zelene aktiviste, a oni su i danas dominantni. Upozorila je i na manipulacije industrije i izvora vlasti koji onemogućavaju društvenu vidljivost zagađenja na različite načine, skrivanjem, raspršivanjem i transportom smeća. Kao uzrok slabog uspjeha politike zelenih navela je i činjenicu da su zelene stranke u tranzicijskim zemljama bile instrumentalizirane i postale oruđe novih političkih snaga u borbi za vlast više nego što su uspjele ostvariti vlastitu i afirmaciju ekoloških tema. – Nemogućnost da ostvare utjecaj u komunističkim zemljama destabilizirala je zelene politike i ljevicu općenito i na Zapadu – uvjerena je Galić.