U Dinamu nema stranca do Bosanca! Od Mirića, Džeme pa do Hajrovića
Sport U Ćirinoj šampionskoj 1982. dva Bosanca, Hadžić i Mustedanagić, bili su nezamjenjivi na terenu
želio pokazati da ga je to pretjerano pogodilo nego je to predstavio kao sastavni dio nogometa. – Iskreno, nismo ni zaslužili pobjedu jer ne možemo početi igrati u 46. minuti. Bez obzira na to što smo osvojili bod, za mene je ovo kao poraz. Također, iz toga moramo izvući pouke – rekao je tada Bjelica, a upravo to plavi i rade. Iz dana u dan napreduju, ispravljaju nedostatke i postaju ozbiljna europska momčad. Pa Bjelica je i nakon visoke pobjede nad Fenerom (4:1) rekao da je vidio neke loše svari koje moraju ispraviti. Mogao je, kao što bi mnogi, pasti u euforiju i likovati, a on je razmišljao o daljnjem napretku.
Rotacije ih drže u formi
Potkraj prošle sezone Dinamo je igrao jako loše, prilično neefikasno i rijetki su oni koji su tada mogli i zamisliti da će plavi na početku ove sezone tako dobro igrati. Pa čak je i Joško Jeličić obećao da će emisiju voditi samo u čarapama ako se Dinamo uopće uspije plasirati u skupinu Europske lige. No, u samo nekoliko mjeseci došlo je do velikog preokreta jer je selekcioniranje igrača bilo odlično. Bjelica je tražio i dobio Kadziora i Dilavera, želio je Šituma, Leovca i Petkovića, odobrio dolazak Theophilea i vratio Šunjića s posudbe. Znao je kakve igrače treba, birao ih je po kvalitetama i karakteru, a sad se pokazuje da je – pogodio. U momčadi nema velikih zvijezda, radi se o spoju dobrih igrača podjednake kvalitete. Zbog toga Bjelica toliko i rotira momčad, kod njega svi dobivaju priliku i sve ih drži u optimalnoj formi. Time im je ulio veliko samopouzdanje, što je svakom sportašu i najbitnije. A kad je samopouzdan, svaki igrač igra bolje i što god se dogodi, na to ima odgovor. Dva eklatantna primjera za to dogodila su se upravo u posljednje dvije europske utakmice. Protiv Fenera, primjerice, plavi su vodili 2:0 i na početku nastavka primili gol. Prijašnjih godina bi u sličnim situacijama redovito gubili i glavu i rep i ne bi slavili. No Dinamu se sada to ne događa, Fenerov gol bio im je “šamar” nakon kojeg su se odmah otrijeznili i doslovno pregazili turskog prvaka. Drugi je primjer utakmica u Bruxellesu. Svi smo bili u strahu nakon niza promašenih prilika pri vodstvu 1:0 jer znamo koliko su se puta takve stvari našim momčadima osvetile. No to se europskom Dinamu više ne događa! U svakom slučaju, situacija u kojoj su plavi sada jako je dobra, ali oprez nikad nije suvišan, posao treba dovršiti. Iako, maksimirskim hodnicima već se čuje Bijelo dugme i stih pjesme: “Proljeće na moje rame slijeće...” Za Pirića, koji je u Dinamo stigao iz Živinica, tadašnji čelnik Fife Sir Stanley Rous rekao je da je bio najbolji u finalu protiv Leedsa 1967. karlo.ledinski@vecernji.net Veličanstveno je prekjučer izgledao pogled na semafor stadiona u Bruxellesu – Anderlect 0, Dinamo 2! U strijelce za Dinamo upisao se dvojac koji oduševljava ove sezone – Izet Hajrović i Amer Gojak. Osim što su odlični igrači, zajedničko im je i to što su obojica iz Bosne. Hajrovićevi su prije selidbe u Švicarsku i Izetova rođenja živjeli u Sarajevu, dok je Amer Gojak živio u Sarajevu, i to do 2015. kada je potpisao za Dinamo. A značajnu rolu u ovogodišnjoj momčadi plavih ima i Emir Dilaver, još jedan Bošnjak. Bude li sadašnja generacija Dinama izborila proljeće u Europi, zlatnim će se slovima upisati u povijesne knjige kao jedna od najvećih generacija u povijesti plavih. A zahvaljujući Hajroviću, Gojaku i Dilaveru, samo se potvrđuje izreka koja vrijedi za Dinamo: “Nema stranca do Bosanca.” Jer, baš svaka velika Dinamova generacija imala je barem jednog vrhunskog nogometaša iz BiH.
Denijal Pirić (1964. – 1972.)
Rođen i odrastao u Živinicama, njegov talent prepoznat je s 19 godina kada je doveden u Dinamo. Tamo je postao dijelom povijesti kluba kada je kao dirigent sredine terena osvojio Kup velesajamskih gradova, a baš su njegovu mogućnost usporavanja tempa igre i čuvanja lopte kasnije isticali kao ključnu za očuvanje prednosti u uzvratnoj utakmici finala. Za Dinamo je nastupao osam sezona, pri čemu je prikupio 180 nastupa i 14 golova. Osim KVG-a, osvojio je s plavima i dva Kupa maršala Tita.
Faćo Dautbegović (1967. – 1973.)
Fahrudin Dautbegović jedan je od kultnih golmana u povijesti kluba. Za dolazak u Zagreb dobio je dvosobni stan na korištenje i pet milijuna dinara. Premda je imao ponudu od Željezničara na stolu, odlučio je otići u klub koji je smatrao većim i sebi bližim. Nastupio je čak 340 puta u šest sezona. Najveća vrlina bili su mu jedanaesterci, a u derbijima „Velike četvorke“upisao je čak 18 obranjenih 11-eraca.
Džemal Mustedanagić (1974. – 1982.)
Džemal Mustedanagić rođen je u Bosanskom Novom, ali je Dinamo prepoznao talent mladog braniča te ga doveo kao juniora u Zagreb. Ostalo je povijest – Džemo je postao jedan od stupova briljantne generacije iz 1982., a velik pečat Dinamu dao je i kao trener u omladinskom pogonu, gdje su pod njegovim patronatom stasali Ćorluka, Kranjčar, Modrić, Eduardo, Drpić, Šokota...
Trener Bjelica vrlo je odmjeren, ne pada u depresiju niti je sklon euforiji zabio je u Europi ove sezone Hajrović. Pretekao je tako Eduarda (5) i Prosinečkog (5) po broju golova u jednoj sezoni, izjednačio se s Vlaovićem, a bolji su još samo Cvitanović i Sammir s po osam pogodaka
Ismet Hadžić (1980. – 1986.)
Hadžić je u Dinamo stigao iz tuzlanske Slobode početkom 1980., a plavi je dres nosio sve do 1986. godine. Bio je jedan od ključnih igrača generacije koja je 1982. osvojila prvenstvo i godinu dana kasnije Kup maršala Tita. Za Dinamo je nastupio 145 puta.
Haris Škoro (1987.– 1988.)
Dres Dinama nosio tek jednu sezonu (1987./88.), no u klub je stigao iz Željezničara kao velika zvijezda lige. S 29 nastupa i 14 golova za Dinamo ipak je uspio steći kultni status kod navijača plavih.
Edin Mujčin (1996. – 2005.)
Mujčin je bio Dinamova desetka u jednoj od zlatnih era kluba iz Maksimira. “Deda“je bio sinonim za španera, profinjenog veznjaka, a za Dinamo je nastupio 288 puta, uz 41 pogodak. Najpamtljivija utakmica mu je pobjeda 5:0 protiv Partizana, u kojoj nije postigao gol, no direktno je sudjelovao u njih četiri, uz tri asistencije. Osim gore izdvojenih igrača, bilo je još mnogo dinamovaca koji su tijekom povijesti dokazivali izreku “Nema stranca do Bosanca”. Velik trag ostavili su i Miralem Ibrahimović (1987. – 1998.), Radmilo Mihajlović (1988./89.), Sead Halilović (1992. – 1994.), Nermin Šabić (1997. – 2001.)... Bilo ih je još mnogo, a Hajrović, Gojak, Dilaver i društvo samo su nastavili niz.
Nadamo se da će generacije koje dolaze pamtiti Hajru, Gojaka, Dilavera kao velikane...