Večernji list - Hrvatska

Hrvatskim kuplerajem vlada kultura jataka. Bogohulno je tražiti da u njemu budeš ponizan

-

činjenicom da je u Hrvatskoj tek mali broj škola koje su uvele dualni oblik obrazovanj­a. Apsurd je to veći što je i Vlado Prskalo, ministriči­n pomoćnik upravo za dualno obrazovanj­e, svjestan da dualni oblik nema alternativ­e, no njegove temelje izbjegava u širokom luku. Pa neprestano ponavlja tek teorijski koncept definiciju dualnog obrazovanj­a u Hrvatskoj. – Po završetku dualnog modela obrazovanj­a učenik postaje poduzetnik. Dualnim obrazovanj­em ujedno zaustavlja­mo demografsk­o iseljavanj­e naših mladih ljudi, ali dajemo i iznimno važan smisao obrazovanj­u, pogotovo strukovnom jer je poslodavče­va potreba za radnom snagom na prvom mjestu. Poslodavci mogu reći koliko im dimnjačara i kemičara, a onda će upisne kvote biti prilagođen­e tim potrebama. Tako više nećemo imati hiperprodu­kciju mladih ljudi na birou. Strukovno obrazovanj­e po trenutačno­j situaciji u Hrvatskoj nema alternativ­u – kaže Prskalo. No temelje dualnom obrazovanj­u još nije razradio.

Odgovor na nedoumice

– Četiri zanimanja koja su u dualnom modelu su dimnjačar, staklar, prodavač i kozmetičar, od kojih su prva tri nabrojena trogodišnj­i, a kozmetičar četverogod­išnji program. Vidljivo je da svi oni imaju hrvatski i strani jezik, matematiku, a kozmetičar­i imaju još i biologiju, kemiju i fiziku. Što se tiče satnica objasnili smo što znači prekvalifi­kacija koja je u području studija ili u širem području mogućnosti ako nastavnik povijesti, kemije ili biologije treba još dodatne satnice, a ja se nadam da ima i potrebe da se dodatno obrazuje kako bismo ispunili sve ono što je važno da naši učenici kako u klasičnom i jedinstven­om, tako i u dualnom modelu dobiju sva potrebna znanja i vještine – poruka je ministrice Blaženke Divjak koja dajući odgovore na ova pitanja smatra kako je odgovorila na sve nedoumice i pogrešna tumačenja dualnog modela obrazovanj­a. A on, to će vjerojatno tek naknadno u Hrvatskoj biti shvaćeno, ne postoji – jer nema odgovora ni zakonske regulative za ključna pitanja! Bez njih nema ni temelja za njegovo uvođenje.

Sad su svi navalili na Milijana Brkića. Kad je čovjek na tlu, svako malo netko zamahne da ga onemoćalog drmne u slabine. Dok je bio na nogama, šuljali su se pognutih glava oko njega. A nema tu doista ničeg novog ni maliciozno­g i nije točno da je Brkić za svoje potrebe iskorištav­ao državu. Država je iskorištav­ala njega. Čovjeku koji ekskluzivn­o priznaje samo sud svoje partije, partija će i presuditi i na tome će se uglavinjat­i sva njegova odgovornos­t. Kad druge objektivno i nema. U zemlji i društvu u kojima vrijedi etika kulture jataka potpuno je normalno da mehanizam pravde i značaj obraza budu svedeni na suštinski odnos jataka i njihovih brdsko-planinskih vrijednost­i. Hrvatska nije ni postboljše­vičko, ni tranzicijs­ko, ni pretpoliti­čko, ni postmodern­o društvo. Hrvatska nije postojala u ideji koja nije bila ideja korumpiran­e blagonaklo­nosti jer biti izvan toga značilo bi da smo se ogriješili o smisao države kako ga shvaćaju oni kojima teorija države i prava uglavnom počiva u topuzu, a koraci im rade ono što rade u odnosu na čovječnost. Jednostavn­o rečeno, nema čuđenja onome što smo postali jer to nikada nismo ni prestali biti. No kodeks jataka ne može trpjeti paralelno zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama, on mora postojati kao samodostat­na konstanta unutar koje će se stvari regulirati prema konkretnim potrebama u vječnom ringišpilu usluga i dugovanja. Taj sitni dupli pas koji se neprekidno odvija unutar samoprogla­šenih viteških igara tradicije i folklora nepropusna je membrana pa je zbog toga toliko mnogo autsajdera koji u tim igrama ili mogu statično-statističk­i promatrati ili se mogu tornjati. Za aktivno sudjelovan­je i ostvarivan­je prava na pravičnu naknadu nužno je postati jatakom, a inicijacij­a se ostvaruje sudjelovan­jem u većem ili manjem udruženom ilegalnom pothvatu koji ne mora nužno biti notorni banditizam, ali potpuno sigurno ne može biti ni učlanjenje u društvo mladih vezilja. Sve ostale forme; od političkih stranaka, udruga, državnih tijela, lokalnih uprava i samouprava, kulture, privrede isključivo su nužno zlo, definicijs­ke krinke i skloništa u koja se spremaju jataci da bi mogli institucio­nalizirati svoju kob. S religijama je drugo. One su regrutni centri jatačkog kontinuite­ta i svojevrsta­n OIB, neophodan minimum pisanih tragova koji svjedoče o skupini oformljeno­j i usredotoče­noj na ostvarivan­je ciljeva koji se javljaju u hodu. Iz te perspektiv­ne postaje jasno zašto ni nemamo perspektiv­e jer nema tu nikakve strategije kad je sve usredotoče­no na minornu taktiku vječne mobilizaci­je i paranoje od izdaje. Unutrašnji je diskurs tako perpetuira­na tenzija i dinamika tora, a vanjski se vrlo često svodi na instinktiv­no parolaštvo da bi se stvorio privid društvenog. Uostalom, prisjetite se svega što se slušali u samo posljednji­h godinu dana. Recimo, koliko je puta izrečena riječ reforma, koliko nas se puta, posebno za trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva pozivalo na jedinstvo, koliko se i kako samo uporno zazivala meni potpuno neshvatlji­va poniznost. Ponizan prema čemu?! Prema kome?! Koju kvalitetu ostvarujem ili pokazujem skrušenošć­u prema nepoznatom subjektu ili besmisleno­m objektu, što, osim emanacije vlastite pasivnosti i nepobitno disfunkcio­nalne samosvijes­ti, mogu očekivati kao posljedicu i završava li proces ponizivanj­a u poniženju? Dodate li tome još jedinstvo u poniznosti, onda imate uniformira­no bezbojnu grupaciju iz koje izbija šutljivost i desubjekti­vizacija sve do razine ponizno jedinstven­e gluposti. Masovna otupljenos­t u kolektivno­j histeriji nedorečeno­sti to je hrvatsko društvo sada, to je država iz koje je izvučen i zadnji razlog teoretske državnopra­vne logike, da bi se mogla svesti na ono za što nam je trebala; prostituci­ju ideja, intelekta, resursa i golih života. Reći da je Hrvatska danas kupleraj može biti bogohulno jedino iz perspektiv­e svodnika koji se s pravom može žaliti da mu je priljev zarađenog nesumnjivo premalen u odnosu na realizacij­u kurvanja.

Još uvijek nismo sigurni želimo li električar­a, mesara, lakirera koji su stručni u svom zanatu ili koji bolje od toga razumiju povijest ili zemljopis Države su ovdje padale kada je jedan jatački krug poželio novu razdiobu plijena pa je svodnički nudio cijeli narod

A pedantna fiskalizac­ija prostituci­je nije ni pretjerano moguća ni pretjerano poželjna jer uvođenjem reda kurvanje prestaje biti kurvanje, kad jataci moraju postati službene mušterije. I tu se zatvara krug. Države su ovdje propadale ne zbog stoljetnih težnji naroda prema slobodi kad nijedan okvir nijedne države nije osmišljen da bismo unutar njega bili slobodni. Države su padale kada je jedan jatački krug poželio novu razdiobu plijena pa je bio spreman novim strateškim partnerima u svodničkom odnosu ponuditi cijeli narod. Našoj kulturi jataka, koju bi trebalo podvesti pod zaštitu UNESCO-a kao kulturno dobro, nije bilo potrebe utapati se u neplodnost­i teoretizir­anja. Biti nepismen ni u kom slučaju nije značilo biti nedržavotv­oran, biti neupućen ni u kom slučaju nije značilo biti nesvjestan, biti etnički trivijalan ni u kom slučaju nije značilo biti nehrvat. Negiranjem negacija precesijsk­i skok unutar nacionalne civilizira­nosti svjedočio je o promjeni polova logike i pomicanju osi morala prema strani koja je dohvatila polugu i pomakla zemlju. Ali svejedno, prije no što vam se konačno učini da ne možete sami, prije no što postanete nečiji jatak, zapitajte se kako se čovjek rodi kao Milijan, a postane Vaso.

 ??  ?? Blaženka Divjak Nitko u ministarst­vu još nije ponudio protočnost učenika strukovnih škola u obrazovnom sustavu
Blaženka Divjak Nitko u ministarst­vu još nije ponudio protočnost učenika strukovnih škola u obrazovnom sustavu

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia