Kronika hipsterskog propadanja u bezdan svakodnevice koja je ogolila mit o Europi A. Merkel
Prošli tjedan pisao sam u ovoj rubrici o autobiografskoj prozi njemačkog autora Benna Meyera Wehlacka čije je mjesto radnje uglavnom vezano uz Berlin u mjesecima nakon Drugog svjetskog rata. Ove subote pak pišem o debitantskom romanu koji je napisao hvaljeni i nagrađivani hrvatski dramatičar mlađe generacije Dino Pešut, a čija se radnja također uglavnom odvija u Berlinu, ali Berlinu kancelarke Angele Merkel i u vrijeme kada je na predsjednički tron u SAD-u već sjeo Amerikanac njemačkog porijekla Donald Trump. Roman “Poderana koljena” objavila je Fraktura, a uredio Seid Serdarević, a riječ je o jednom od ponajboljih romana koji su se posljednjih mjeseci pojavili na žilavom hrvatskom tržištu knjiga. Iako je glavni lik ovog čvrsto strukturiranog romana koji se na kraju pretvara u autobiografsku i autoreferentnu, pomalo i šekspirijanski zlokobnu pjesmu u prozi, homoseksualni umjetnik, riječ svakako nije samo o literaturi koja bi trebala biti umetnuta u još uvijek lahorastu ladicu hrvatske queer literature. Dane Draženović je uspješni mladi hrvatski glumac, nagrađivan na festivalu u Cannesu, porijeklom iz nekog manjeg i više-manje neimenovanoga grada kojeg hrvatskog domoljubno ekstatično desničarenje, ali i identitetski i emotivni problemi tjeraju na privremeni umjetnički odlazak u moćni i obećavajući Berlin. Dane je, dakle, homoseksualac (iako se u Berlinu u trenutku šoka nakon terorističkog napada u kojem spašava djevojčicu “potroši” i s jednom ocvalom njemačkom penzionerkom) i s time valjda i nema problema, ali ta je njegova nepodnošljiva lakoća deklariranja ipak preteški teret ne samo u konzervativnoj Hrvatskoj nego i u, barem deklarativno, manje konzervativnoj Njemačkoj. Kako Dane živi u Berlinu? Životari, a ne živi. Kuburi s novcem koji mu se prebrzo topi. Lako nalazi ljubavnike, ali ih još lakše gubi. Teško izlazi na kraj s demonima iz bivšeg, hrvatskog i zagrebačkog dijela života koji se jedan po jedan ukazuju u Berlinu, što i ne čudi, jer ovih godina se iz Hrvatske masovno bježi na Zapad, kao da je na vlasti još uvijek komunistička partija koja nije imala blagog pojma o gospodarenju i ekonomiji. Naš se Dane i teško bori s ovisnostima o alkoholu i pušenju, a ovisnost o seksu i nije preveliki problem jer usamljenih u Berlinu ima napretek, a granice između usamljenika u tom su gradu lako premostive. Dino Pešut, koji i sam trenutačno boravi u Berlinu, iznimno je vjerno dočarao tu posvemašnju izgubljenost i otuđenost stranaca u Berlinu koji se teško suočavaju sa zapadnjačkim strogim pravilima života koja melju mentalitetske uzuse života želeći od svih ljudi stvoriti standardizirane jedinke koje je najlakše kontrolirati. Iako Dino Draženović susreće zanimljive Berlince, među njima i glumački ambicioznog Lucasa Fischera ili pak nabildanog i brižnog vlasnika kafića Floriana, u njima ne nalazi stalnu hranu za svoju ljudsku i neizrecivo gladnu čežnju, pa luta tuđim stanovima i tuđim ulicama u potrazi za bilo kakvim kompasom. Fatalan mnogima, naš Dino lucidno prebire po vlastitim strahovima i porazima, ne nalazeći izlaz, a na mahove čak i razmišlja o samoubojstvu. Stoga Pešutova “Poderana koljena” nisu samo dramatična kronika hipsterskog propadanja u bezdan svakodnevice koje ne može zaustaviti ni kratkotrajna herojska epizoda iz jednog terorističkog čina koji su Nijemci izveli Nijemcima usred Berlina, nego i tamna slika važne europske prijestolnice koja je i sama potonula u teško objašnjivo bezumlje. Glumcu Dani Draženoviću koji je svojim šarmom i talentom uvijek znao začarati ljude i oko sebe okupiti bezuvjetne podložnike, autor ipak daje nadu da će promijeniti život nabolje odlaskom u još uvijek obećanu zemlju Ameriku u kojoj se, navodno, forsira zdravi život bez pušenja i alkohola. Ali, koji to Hollywood može primiti cijeli jedan kontinent koji je alfa i omega zapadne civilizacije, a koji danas živi u strahu od migracija te svuda želi podići berlinske zidove? Dane možda i nađe izlaz iz svog labirinta, ali što će biti s Europom?