Ispovijest zagrebačkog Židova
Marko Danon: Mojem je ocu Stepinac spasio život u NDH
Moj je otac imao kovrčavu crnu kosu i morao se šišati na kratko tijekom rata jer bi se izdaleka vidjelo da je Židov
Moj je otac 15.001. Židov kojega je spasio kardinal Alojzije Stepinac, započeo nam je svoju obiteljsku priču Marko Danon, zagrebački poduzetnik kojemu je otac bio židovskoga podrijetla, a majka Hrvatica i koji je velik dio svojega života posvetio proučavanju obiteljske povijesti i načinu na koji su preživjeli strahote Drugoga svjetskog rata i holokaust. – Odgovor se zacijelo skriva u tome što je moja baka, koja je bila Židovka, završila isusovačku gimnaziju u Travniku. Nakon škole došla je u Zagreb, u kojemu je sigurno imala kolege i prijatelje iz školskih dana koji su također iz Bosne došli u Zagreb i kao isusovci bili na određenim pozicijama te je zacijelo uz njihovu pomoć došla do kardinala Stepinca kako bi mojem ocu, prije početka rata, nakon što je završio Agronomski fakultet, pomogao oko zaposlenja, jer se ni tada nije bilo lako zaposliti – kaže Marko Danon dodajući da je otac dobio posao u Maksimiru, ali je ubrzo izbio rat i morao se skloniti iz Zagreba. – Kardinal Stepinac pomogao mu je tada da dođe u kuriju Rauch u Pušći, koju je držala udruga učiteljica i gdje su se brinuli za malu djecu. Tata je ondje, praktički, proveo cijeli rat. Svi su znali da je Židov, nitko ga nikada nije dirao, jedino je velika opasnost bila kada je Gestapo prolazio da ga ne uhite. Tata je govorio da je župnik, a crkva u Pušći na vrhu je brda, zvonio na poseban način kako bi njemu dojavio da se sakrije. A nekoliko puta čak se sakrio i u samoj crkvi da ga gestapovci ne uhvate, jer oni su imali zadatak po cijeloj Hrvatskoj i po cijeloj Europi hvatati Židove i deportirati ih u Auschwitz. I tata je cijeli rat ondje proveo i preživio zahvaljujući njima – kaže Marko Danon.
Mislio da je gotov
Njegov otac tada još nije bio oženjen, rodio se u Sarajevu 1913., nakon čega se cijela obitelj seli u Trst, a iz Trsta 1919. doseljava se u Zagrebu, u kojem je rođen i Marko 1947. – Tata nikada o tome što se zbivalo s njime u ratu nije volio govoriti. Valjda je imao neku vrstu PTSP-a, što je logično ako su svaka dva-tri mjeseca gestapovci dolazili loviti ljude i on se u strahu za svoj život morao skrivati. Čim ga se o tome nešto pitalo, on je preusmjeravao razgovor na neku drugu temu – kaže Marko Danon dodajući da im je otac ipak znao ispričati neke epizode toga dramatičnog vremena. – Došao je tako jednom u Zagreb za vrijeme rata i upao u veliku raciju u kojoj su uz ustaše sudjelovali i gestapovci. Već je mislio da je gotov jer je imao lažne dokumente na ime Stjepan Danić, ali ga je u jednom trenutku netko primio za ruku. Bio je to sin ustaškog ministra Puka, koji je s mojim tatom išao u razred. Uzeo ga je pod ruku i rekao vojnicima da im se žuri, predstavio se kao ministrov sin i tatu nisu ni legitimirali. Pozvao je tatu nakon toga na piće, ali on je bio toliko prestrašen da nije prihvatio taj poziv – kaže Marko Danon i dodaje da bi volio da mu se netko iz obitelji Puk, unuk ili bilo tko od bliže rodbine, javi da bi mu zahvalio na toj gesti. – Molio bih da se jave da bih im zahvalio što su mi spasili tatu. Jer da su ga u toj raciji uhvatili s lažnim dokumentima, sigurno bi odmah otkrili da su lažni i on bi završio u Auschwitzu. A tatino pravo ime bilo je Moise Danon, imao je kovrčavu crnu kosu i morao se kratko šišati tijekom rata jer bi se izdaleka vidjelo da je Židov. Ako se dosad držalo da je Katolička crkva u Hrvatskoj spasila 15.000 ljudi, mogu reći da je moj tata 15.001. kojega je spasila Crkva na čelu s kardinalom Stepincem – ponavlja Marko Danon dodajući da zna da je ime njegova oca bilo na popisima koje je kardinal Stepinac nosio u Vatikan papi Piju XII. – Stepinac je za vrijeme rata triput išao k papi i svaki put, koliko znam, nosio mu popise s imenima ljudi za koje je imao informacije da su bili po logorima i zatvorima ili uhićeni. Onda je s papom i njegovim prvim pomoćnikom, kasnije papom Pavlom VI., koji je bio genijalan čovjek, razmatrao kako spasiti te ljude. Papa Franjo otvorio je 2014. tajne arhive i pojedini ljudi dobivaju dozvole da te arhive pregledavaju. Molio sam nedavno njemačkog povjesničara Michaela Hesemanna, koji je na neki način službeni biograf posljednjih papa, a dobio je dozvolu od pape Franje da još pregledava te arhive, da možda nađe te popise, naročito 1941., 1942. i 1943., ako ih papa Pio XII. nije uništio bojeći se da bi Nijemci našli mnogo toga. Čekam da ovih dana on objavi knjigu koja bi mogla baciti novo svjetlo na te događaje – kaže Marko Danon dodajući da je siguran da bi, kada bi se u vatikanskim arhivima pronašli neki novi dokumenti koji bi potvrdili da je Stepinac s papom Pijom XII. pokušao spasiti ljude, sigurno i jedan i drugi vrlo brzo bili proglašeni svetima. Za optužbe tipa da je papa Pio XII. bio „Hitlerov papa“, Marko kaže da se za neka zbivanja u povijesti treba pričekati da prođe mnogo vremena da bi se promijenio pogled na njih. – Tako je 1967. Pinchas Lapide, sveučilišni profesor u Tel Avivu, napisao knjigu u kojoj je izračunao da je Crkva na čelu s Pijom XII. spasila oko 850.000 Židova. I to u razdoblju prije i za vrijeme rata, jer je rat počeo 1939., a Pio XII. već je prije rata počeo spašavati Židove zato što je prije rata počeo njihov progon. Ta brojka objavljena je prije 50 godina, a američki istraživači povećali su je za još nekoliko desetaka tisuća i sigurno je dosegao već 900.000. Moj je tata među njima i on je jedan od Židova koje je spasila Crkva za vrijeme, prije i poslije rata – kaže Marko Danon dodajući da se taj broj povećava, jer se npr.
u arhivima zemalja Južne Amerike stalno pronalaze novi dokazi o tome da je papa tražio da te zemlje zbrinu Židove. – Papa nije volio koristiti izraz Židovi pa je koristio izraz “katolici nearijevci”, jer bi možda imali problema da su im kao Židovima dozvolili dolazak u te zemlje. U Brazilu su nedavno našli 5000 takvih dozvola, zatim u Paragvaju, Kostariki, sve su zemlje na intervenciju pape dopuštale useljavanje Židova i brojka se kreće od 85.000 pa čak možda do sto tisuća ljudi. SAD, Engleska i Švicarska bile su gotovo posve zatvorene pa se papa morao snalaziti u drugim zemljama. Svakako treba spomenuti Tursku, koja je bila neutralna i gdje je nuncij bio poslije veliki papa Ivan XXIII., koji je spasio uistinu mnogo ljudi. I Stepinac je zato mnogo ljudi poslao u Tursku – kaže Marko Danon. Posebno je zanimljivo kako je papa Pio XII., čiju 60. obljetnicu smrti obilježavamo 9. listopada, organizirao spašavanje Židova u Rimu. – Dva dana prije nego što je Njemačka okupirala Italiju, on je dobio informaciju da će Gestapo uhititi 5000 rimskih Židova i poslati ih u Auschwitz. I mobilizirao je sve u Vatikanu da idu od kuće do kuće i mole te Židove da se sklone u Vatikan. Mnogi od njih nisu vjerovali da bi im se to moglo dogoditi jer su u Rimu živjeli dvije tisuće godina. Oko 4000 Židova ipak se sklonilo u Vatikan, sve je bilo popunjeno, pun je bio i Castengandolfo, papinski ljetnikovac, gdje je papa smjestio Židove baš kao i Stepinac u Brezovici, po čemu su identični, jer je Stepinac radio ono što je radila Katolička crkva. Kad je došlo 300 SS-ovaca uhititi rimske Židove, njih više nije bilo. Svi su bili kod pape – kaže Marko Danon, prisjećajući se anegdote iz 1947. kada je papa Pio XII. prvi put na audijenciju pozvao te Židove iz Rima koje je Crkva spasila.
Stepinac radio poput Vatikana
On kaže da je iz svega posve logično da je kardinal Stepinac radio sve što je radio i Vatikan, tj. vrh Katoličke crkve. – Ne bi postao kardinal da je radio nešto drugo i na svoju ruku. Za prekrštavanje je papa prvi rekao da se to radi ako se tako mogu spasiti ljudi te da se prekrsti svatko tko to želi. Na primjer, nuncij u Mađarskoj je 1944., kada je prijetila opasnost da bi mnogo Židova moglo biti prevezeno u Auschwitz, dijelio bianco papire po getu i pitao koliko ih ima u obitelji, da svakome napišu ime i da su prešli na katoličku vjeru jer će se možda spasiti. I na taj je način spasio mnogo Židova i proglašen je pravednikom među narodima – dodaje Marko Danon i povlači paralelu sa stradanjem Židova u Srbiji. – Vrh Srpske pravoslavne crkve krajem 1941. zaključio je da nijedan Židov ne smije prijeći na pravoslavnu vjeru i svi su Židovi istrijebljeni. U nekoliko mjeseci riješili su se svih Židova iz logora u Banjici – objašnjava nadalje, a na optužbe protiv kardinala Stepinca, koje uglavnom dolaze iz Srbije, da nije spasio dovoljno ljudi u Drugom svjetskom ratu kaže da je spasio onoliko ljudi koliko je mogao. – Spasio je oko 15.000 ljudi. On je bio najhrabriji u svojem vremenu jer se usudio doći pred katedralu i govoriti protiv ubijanja ljudi, čak su mu iz Vatikana preporučili da manje govori i dali mu signal da se malo stiša u kritici vlasti, jer je bolje djelovati i spašavati ljude, a ako ga likvidiraju, Crkva neće moći ništa učiniti. Spašeno je ljudi koliko se moglo spasiti. Stepinac je stalno na Kaptolu imao jednoga ili dvojicu iz Gestapoa koji su ga pratili – kaže Marko Danon dodajući da su najaktivniji ljudi oko pape Pija XII. kasnije postali papama, poput Pavla VI. I Ivana XXIII., a Stepinac je završio u zatvoru. – Jedna od glavnih optužbi bilo je prekrštavanje, jer je to bila jedina opcija da se netko spasi. Nijemci bi ih tada ostavljali na miru, premda su i njih znali likvidirati. Poslije rata mogli su se vratiti u bilo koju vjeru – kaže Marko Danon dodajući da je tema prekrštavanja veliko područje za manipulacije i laži, s kojima se i sam susreo istražujući sudbinu svoje obitelji u Drugom svjetskom ratu. – Nedavno sam vidio jednu objavu da mi je tata poginuo u Jasenovcu i da je na popisu tamošnjih žrtava. Da je to notorna laž, potvrđuje grobnica mojega oca na Mirogoju, gdje se vidi da je umro 1969. A ja sam rođen 1947., dakle poslije rata… Zato sam i počeo sve istraživati, gdje je tata bio i što je radio. Uglavnom, tata, baka i djed te tatin brat preživjeli su rat. Mislim da je to najviše zahvaljujući tome što je baka završila spomenutu isusovačku gimnaziju i imala je dobre kontakte u katoličkim krugovima – kaže Marko Danon, kojega je istraživanje povijesti njegove obitelji odvelo i mnogo šire pa je posebnu pozornost posvetio proučavanju pontifikata pape Pija XII. – Njega optužuju da je bio Hitlerov papa, a posve se zanemaruje činjenica da je Vatikan potpisao konkordat s Njemačkom kad je Hitler došao na vlast i da je u njega ugrađena odredba da ljudi smiju prijeći s jedne vjere na drugu te da ih Nijemci pritom ne smiju dirati. Vatikan je već tada vidio i znao kojim će smjerom ići Njemačka. Naime, Pio XII. bio je nuncij prvo u Bavarskoj, kasnije u cijeloj Njemačkoj i jako je dobro poznavao situaciju u Njemačkoj – kaže Marko Danon, a došao je i do podataka da je Vatikan sudjelovao i u pokušajima rušenja Hitlera. – Kažu da je bilo sedam pokušaja atentata na Hitlera, a da je u dva neizravno bio uključen i Vatikan, preko Amerike i Engleske. Dakle, papa se jako uključio. Također, brojka od 900.000 Židova koje je Crkva spasila vjerojatno je najveća u povijesti da je jedna institucija spasila toliko ljudi. Nikad toliko nije spašeno. Onda ga je propaganda proglasila Hitlerovim papom, kao što su i Stepinca da je bio ustaški vikar – kaže Marko Danon dodajući da se ipak tijekom vremena mijenjaju informacije i stavovi.
Istina i dokazi
– Mnogi američki povjesničari istražuju taj dio povijesti i dolazi se do novih podataka. U svim zemljama nunciji su imali zadatak spasiti što više Židova i toga su se oni morali držati. Stepinac nije mogao nešto drugo raditi kontra Vatikana, jer bi ga u roku od nekoliko mjeseci smijenio i ne bi postao kardinal. U kratko vrijeme toliko inteligentnih i visokoobrazovanih ljudi bilo je u vrhu Katoličke crkve što se rijetko u povijesti može naći. I oni su praktički do dolaska Ivana Pavla II. vodili Vatikan i Katoličku crkvu. U Grčkoj je Ivan XIII. spasio mnogo Židova, iz Soluna otišli su u Španjolsku, više od 60.000 Židova za vrijeme rata došlo je u Španjolsku. Hitler je prijetio Francu da će okupirati zemlju ako ih ne isporuči u Auschwitz, ali Franco se nije dao. Andora, Portugal… bilo je Židova koji su odande išli u Južnu Ameriku iz Lisabona – kaže Marko Danon i navodi podatak o smrti pape Pija XI. u tri sata u noći 9. listopada točno prije 60 godina, kada su papino tijelo vozili po čuvenoj rimskoj ulici Via Apia do Vatikana, uz koju su stajale kolone ljudi, među kojima su bili brojni Židovi, koji su se opraštali od poglavara Katoličke crkve. Na pitanje kako to da je on, premda židovskog porijekla, odlučio braniti Katoličku crkvu, papu Pija XII. i kardinala Stepinca od optužbi za ulogu u Drugom svjetskom ratu kaže: – Ja govorim istinu i za svaku tvrdnju mogu dati deset knjiga koje su napisali Židovi. Nisam ja to izmislio. Pisali su američki Židovi ili oni iz Izraela. Ta brojka od 900.000 koje je spasila Crkva općeprihvaćena je u svijetu. I ti se argumenti mogu naći u toj literaturi i apsolutno se mogu koristiti, a ja mogu svjedočiti i sudbinom vlastite obitelji i mojega oca kojega je spasio kardinal Stepinac – zaključio je Danon.
Tata nikada nije volio govoriti o tome što se s njime zbivalo u ratu. Valjda je imao neku vrstu PTSP-a, usmjeravao bi razgovore na druge teme