Stranci pohrlili u klesarsku školu na Braču
Kad ovdje izučim zanat, bit ću klesar u rodnom Münchenu
Klesarska škola u Pučišćima na otoku Braču sve je poznatija u svijetu, njihove učenike nakon završetka školovanja traže čak iz daleke Australije, Kanade, SAD-a, Velike Britanije... Svake godine školu staru 109 godina i jedinstvenu u svijetu po klasičnoj obradi kamena ručnim alatom kakvim se radilo i u rimsko doba posjete na tisuće, možda i desetak tisuća turista... Ali ove godine broj učenika škole na Braču pao je sa 75 na samo 60!? Zapravo u odnosu na najbolje godine, škola koja je nekad imala i 120 učenika danas ih ima upola manje. Apsurd cijele situacije jest u tome što je posao klesara vrhunski plaćen, što su traženi u cijelom svijetu, što škola ima brojne programe, ali prima učenike i u đački dom, što učenike stipendiraju i država i lokalne jedinice... I pazite sad: Iz ove škole koja nema bodovnog praga, u kojoj traže način i da smještaj i hrana budu u cijelosti besplatni, i koja se, dodajmo i to, nalazi u prvom redu do mora, idete ravno na fakultet ili u obrt, gdje plaća iznosi i dvadesetak tisuća kuna. Ali ne, interes za ovaj zanat u Hrvata je sve manji, pa tako i za obradu možda i najpoznatijeg bijelog kamena. Sreća da bijelu zastavu uprava i profesori škole u Pučišćima nisu izvjesili i da, unatoč tome što će već sljedeće godine broj učenika, sudeći po najavama, biti i veći, već sada, i još aktivnije, kreću u potragu za učenicima. – Broj učenika jedne godine bude manji, a druge veći. Tako je prije dvije godine bilo manje novih tehničara, a više klesara. Jedna
je generacija otišla, a broj učenika koji se sada upisao nije dosegnuo prošlogodišnji. Ove godine pak među 60 učenika imamo šest učenica, što je porast, a radimo puno i na programima za privlačenje novih učenika, ali i za njihovo što kvalitetnije obrazovanje i da naši učenici budu i informatički pismeni klesari, klesarski tehničari, a sutra i klesarski dizajneri – kaže nam ravnateljica klesarske škole u Pučišćima na Braču Tamara Plastić.
Ugrađen i u Bijelu kuću
Ona dodaje kako aktivno obilaze osnovne škole po Hrvatskoj u potrazi za učenicima koji bi srednju školu upisali u Pučišćima. Školu u kojoj jednakim žarom žele učenike koji će postati u konačnici magistri klesarstva, ali i klesara koji će odmah nakon završetka školovanja i majstorskog ispita početi s radom. Danas je u školi trećina učenika s Brača, a ostali su s kopna, ali i iz zemalja okruženja, ali i Njemačke, Češke i BiH, a uskoro dolaze i učenici iz Mađarske, Švicarske, a možda i iz Engleske... Priča o interesu za školovanje u Pučišćima, dakako, povezana je i s centrima moći u koje je ugrađen najljepši bijeli građevni kamen. – Jedna od legendi kaže da je brački kamen iz Pučišća poslan i ugrađen u Bijelu kuću u Washingtonu kao znak zahvalnosti stanovnika Brača Amerikancima što su ih primili u Ameriku – kaže nam profesor Denis Nižetić o kamenu s otoka. I austrijska carska palača i budimpeštanski parlament, dodaje, imaju u sebi brački kamen. A što tek reći za Dioklecijanova palaču, Salonu, katedrale u Šibeniku, Trogiru... U cijeloj Hrvatskoj o ovome se uči u predmetu povijesti, a na Braču u Pučišćima u jedinstvenoj hrvatskoj zanatskoj školi njime se i radi, obrađuje ga se ručno onako kako se obrađivao prije gotovo dva tisućljeća, na antički način, s alatom vjerojatno najboljeg balansa u ruci... No, ravnateljstvo i
Nema bodovnog praga, a posao i dobra plaća su zajamčeni
Josif: U Češkoj nema ovakve
škole. Kad sam bio na moru, vidio sam školu, svidjela mi se. Ostao sam i nisam zažalio
profesori aktivno rade i na moderniziranju nastave. Sve će sljedeće godine biti i predstavljeno u monografiji u povodu 110 godina škole, a već se godinama organiziraju simpoziji o kamenarstvu. Nedavno su iz škole o povijesti, ali i budućnosti klesarstva govorili i u Berlinu, česti su dolasci i francuskih stručnjaka i učenika, a sljedeće će godine brački učenici s francuskima u Pučišćima graditi, a vjerojatno i restaurirati... – U vezi s time radi se na završnim pripremama i dogovorima i uskoro će biti poznato što ćemo raditi na poligonu i eventualno koji objekt restaurirati. Posjetit će nas iz francuskih srodnih škola u veljači i travnju sljedeće godine i ovdje ćemo raditi na poligonu od temelja do krova – kaže nam ravnateljica dodajući kako je jedan od programa škole na kojem će se inzistirati i kako naučiti đake da kamen za koji se ne kaže uzalud da se bere, pravilno ugradi, ali zaštiti i od propadanja od atmosferilija.
Najbolji alat na svijetu
Zbog toga su i osmislili poligone oko škole, laboratorij za ispitivanje utjecaja atmosferilija na kamen. – Naime, ovdje se uči rimska tehnologija obrade kamena, i to uz pomoć alata kakvi su bili još u antici, i naš kovač to prenosi s koljena na koljeno... Taj alat ima najbolji balans u svijetu. Imamo mi i moderne alate, pneumatike, ali smo jedinstveni po načinu obrade koji datira još iz antike – kaže nam ravnateljica i dodaje kako je zadatak škole i da podiže svijest o brzini gradnje koja utječe na kvalitetu. – Danas, s obzirom na brzinu rada, kamen može propasti za nekoliko mjeseci, no za to nije kriv kamen, nego brzo ubacivanje kamena. Kamenu se ne dopušta da “sazre” i zbog toga “nije navikao na atmosferilije.” Kamen bi trebao odstajati i dvije godine, kako su to radili i Rimljani, a on zapravo danas ide odmah. Mi moramo riješiti kako kamen očuvati i omogućiti mu dugotrajnost i zadovoljiti potrebe tržišta – kaže ravnateljica, zadovoljna pomoću države jedinstvenoj školi u Hrvatskoj iz koje najveći dio učenika ide na fakultete. Neki su postali i asistenti na fakultetima, a velik ih je broj u obrtima i od klesarstva dobro žive. Ministarstvo obrazovanja odobrilo je osnivanje prvog razreda trogodišnjeg programa za klesara, a financira ga Ministarstvo obrta. Tako klesare stipendira Ministarstvo, tehničare lokalna uprava, a ravnateljica predlaže obrtnicima da stipendiranju svoje buduće radnike. Samo u Braču trenutačno, naime, manjka petnaestak radnika, a potraga za radnicima je velika i iz svijeta pa školu zovu i iz Kanade, Australije, Velike Britanije. – Englezi su pokazali velik interes da pošalju svoje učenike, koje bismo školovali za restauratore. Svidjelo im se to što su ljudi koji obnavljaju londonske katedrale bili i ovdje kod nas. I turisti koji dođu k nama prenose glas o nama, a bilo ih je ove godine oko 8000 – kaže ravnateljica. O prelijepom bračkom kamenu, o njegovu branju, obradi na antički način i jednom od najljepših europskih mjesta izvještavao je BBC, Kinezi, Nijemci, Japanci, bio je tu i unuk Jacquesa Cousteaua Philippe, oskarovac Christopher Hampton. Posjetili smo je i mi i u radionici na samoj obali sazdanoj od bijelog kamena i razgovarali s učenicima i profesorima. Jednom riječju – oduševljenje. – Ja sam išao u ovu školu. Još radimo grčko-rimskom tehnikom klasičnim alatom... Ja sam tu rođen, živio sam s kamenom, treća sam generacija, a i moj sin se tu školuje. Mi se predstavljamo u stotinjak škola, a ovamo djeca dolaze bez prijamnog ispita jer je najbitnija želja. Kad učenik u prvih osam mjeseca svlada kamen, onda ga to nosi kao morska struja i nema natrag. Tu više nema odustajanja i on počne uživati u plodovima svoga rada. Naši radovi izvana, kapiteli, fontane, likovi, pa i sama zgrada, sagrađeni uz našu asistenciju, govore sve i možete zamisliti gdje je kraj djeci koja ovo grade, a imaju od 14 do 18 godina. Ovo je vrlo unosan posao, za ovo zanimanje država i Europa daju stipendije, a plaće im, primjerice, u tom zanatu mogu biti i do 3000 eura – profesorski nam je izreferirao Denis Nižetić, čiji je i brat Damir također nastavnik. – Naš je kamen ugrađen u Bijelu kuću i to su bile kamene donacije kao zahvala naših ljudi što su bili u Americi. Iz Beča i Budimpešte su kamen i naručili za carsku palaču i parlament. Bijeli kamen isključivo je pogodan za primorski dio. Izvozi se kamen u Indiju, Kinu, Ameriku, Australiju... I dok nastavnici govore, učenici slušaju... Ali radeći, mijenjajući kamen u pravo umjetničko djelo.
Zadovoljni učenici
Braća Filip i Luka Marijanović u Pučišća su došli iz Jablanice jer im je rođak išao u tu školu pa su i oni došli zbog dobrih preporuka. – Upisali smo četiri godine jer poslije želimo na fakultet. Imamo dosta prakse i sada nakon dvije godine upoznavanja kamena možemo reći da nam je kamen prije bio samo kamen, a sad je kamen prijatelj. Pozvali bismo mlade da dođu jer ovo je odlična škola, a plaće su odlične kad se završi. Mi smo u domu i ovdje stvarno imamo sve – kažu blizanci iz BiH. Tu je i Nijemac Dominik Grden iz Münchena. – Ovdje sam boravio jedno ljeto, a rođak mi je rekao da bi bilo dobro ovamo doći i poslije raditi ovaj posao. Vidio sam i reportažu na TV-u. Ovdje je tako lijepo, more i ostalo, ali ću se ipak vratiti u Njemačku i tamo raditi. Vjerujem da bi mnogi došli iz Njemačke, ali im je daleko – kaže Dominik, a pozdravlja nas i Jure Eterović spremno pokazujući svoje umijeće. Devetnaestogodišnji Čeh Josif Hojdar u četvrtom je razredu i već kaže radi biznis s kamenom. – Ja sam iz Češke, gdje ovakvog posla nema i ja ću se baviti izvozom bračkog kamena u Češku. Moji u Supetru imaju vikendicu i vidio sam školu, svidjelo mi se i ostao sam u školi. Nisam požalio...