DOSSIER TKO JE TKO U LANCU PROSTITUCIJE
Sto tisuća Hrvata koristi usluge 6700 noćnih dama
Kako je razotkriven poznati zagrebački policajac koji je makroima čuvao leđa Keti (26): Radimo šest dana u tjednu, dnevno do tri mušterije, i mjesečno zaradimo 20 tisuća kuna
Dobro sam o svemu promislila i bila sam svjesna u što se upuštam. S prvim klijentom kojeg sam u životu “odradila” sve je prošlo brzo i bez ikakvih komplikacija. Poslije tog susreta, nakon što sam dobila svojih prvih sto eura, bila sam stvarno zadovoljna i ponosna jer sam svojem djetetu napokon mogla kupiti novu jaknu i tenisice. Onaj tko to nije doživio, ne može ni zamisliti koliko se bezvrijedno osjeća roditelj čije dijete u školu zimi odlazi u pokidanoj odjeći – govori Nina, samohrana majka iz Zagreba u ranim četrdesetima, o svojem iskustvu ulaska u svijet prostitucije u koji je kročila, kako sama kaže, na svoju ruku, bez ičijeg nagovora. Napravila je profil na poznatoj domaćoj internetskoj stranici za nuđenje “eskort usluga” te se počela oglašavati, a nije dugo trebala čekati prije nego što je stigla ponuda prvog zainteresiranog klijenta. – Ja sam zapravo ponosna na sebe što sam uspjela u trenutku kada sam bila stvarno na dnu i financijski, psihički, radno... Sama s djecom. Što sam uspjela sama, a da ni od koga nisam ništa tražila, osigurati egzistenciju za sebe i za svoju djecu.
Ljeti more, zimi hoteli
Moja je odluka baviti se tim poslom. Mislim da mi nitko nema pravo oduzeti da radim ono što ja želim – zaključuje Nina. Ona je jedna od otprilike 6700 seksualnih radnika, koliko ih je prema procjenama lani u Hrvatskoj bilo povezano s najstarijim zanatom
na svijetu. S druge strane, u Lijepoj Našoj redovnih klijenata koji koriste takve usluge ima između 75 i 110 tisuća, ali tek manji dio njih koristi usluge “dama” iz kruga koji spada u tzv. elitnu prostituciju, kakve je u Hrvatskoj uvijek bilo, ali koja je posljednjih godina, barem prema pričama onih upućenih u tu problematiku, u znatnom porastu, ponajviše duž naše obale. – Sve ovisi o tome koliko ste razvikani, eksponirani. Ako ste se pojavili na naslovnici nekog časopisa, možete tražiti i tri-četiri tisuće eura za noć, ali to je jako rijetko. Prosjek je između 500 i 1000 eura, ali stvarno morate izgledati vrhunski. Kad dolaze veliki klijenti na jahtama, to se zna i dogovara po nekoliko dana unaprijed. Oni kažu broj cura koji žele, zatim nas prevezu automobilima do njihovih brodova i, sad, ovisi, nekad ostanemo samo preko noći, a nekad isplovimo na otvoreno more i vratimo se tek nakon tri ili četiri dana. Na takvim izletima svaka djevojka zaradi oko 3500 eura – dio je iskaza jedne od djevojaka čije se ime pojavljivalo u ovih dana ponovno razvikanoj aferi “Prostitucija” iz 2011. Tada, nakon što je u ruke policije pao u javnosti sigurno najeksponiraniji zagrebački svodnik – fizioterapeut Nebojša Perunović zvani Pančo, koji je poprilično uspješno podvodio na desetke atraktivnih djevojaka među kojima su se spominjala i imena Simone Gotovac, Maje Morales, Kim Popović i drugih poluzvjezdica iz najnižeg sloja domaće estrade, počele su se tresti gaće nebrojenim sportašima, političarima, poduzetnicima, odvjetnicima, sucima, glumcima, liječnicima i brojnim drugim više ili manje poznatim osobama koje su redovito koristile usluge Pančinih djevojaka. Na kraju je u javnost dospjelo tek nekoliko imena, dok su mnoga druga, uključujući i ono jednog gradonačelnika, iz raznoraznih razloga ostala dobro skrivena od očiju javnosti. Upravo iz svjedočenja “Pančinih anđela” crno na bijelo dobili smo potvrdu o onome o čemu mnogi godinama bruje – kako funkcioniraju lanci domaće elitne prostitucije. – Najčešća je kombinacija da jedan klijent traži dvije djevojke, ali zna biti i pravih orgija kad njih desetak navali na nas tri ili četiri. U igri je često i kokain i, iskreno, puno mi je lakše bilo podnositi to da opslužujem njih desetoricu kad sam bila “ubijena” od bijelog. Tijekom godine uglavnom sam u Zagrebu i posao se obavlja po hotelima, Esplanada, Sheraton, Westin ili neko drugo mjesto, nije ni bitno, ljudi koji dogovaraju poslove ionako svugdje na recepciji imaju nekoga kome plaćaju da zažmiri na jedno oko kad nas vidi da dolazimo, a nije rijetkost ni da upravo ti recepcionari budu posrednici jer ih gosti i sami nekad znaju zamoliti da im “nabave neke cure” – riječi su jedne od
nastavak s prethodne stranice >> Pančinih nekadašnjih suradnica. Tijekom ljeta cijela se ova razvratna igra seli na more, gdje je iz godine u godinu sve veća potražnja za djevojkama lakog morala. O tome koliko ih nedostaje dovoljno govori činjenica da su skupine djevojaka iz drugih zemalja avionima znale u više navrata dolaziti na krajnji jug hrvatske obale, odraditi nekoliko dana, a ponekad čak i nekoliko tjedana druženja s nezasitnim gostima te se potom vraćati kućama. Sve organiziraju likovi poput Panče, koji sebe ne vole nazivati svodnicima, nego menadžerima koji se često hvale poznanstvima sa širokim krugom ljudi iz brojnih sfera života. – Isto tako gotovo više nitko ne spominje riječi seks i prostitucija. Svi se vole praviti fini kad dogovaraju poslove, naši tobože menadžeri dogovaraju susrete po restoranima, noćnim klubovima i privatnim zabavama i tamo nas upoznaju s klijentima. Ako se dogodi nekakva kemija, odnosno ako se oni zainteresiraju, dogovori se cijena i to je to – govori ta bivša eskort djevojka dajući do znanja da je u tim elitnim krugovima sve organizirano do najsitnijih detalja, a policije se praktički ne boji nitko.
Policajac radio za svodnika
Kad je riječ o prostituciji koja ispred svojeg imena ne nosi epitet “elitna”, situacija je ponešto drukčija. – Otac mi je kronični alkoholičar s PTSP-om koji me stalno tukao i zlostavljao, i fizički i psihički. Željela sam se odseliti od njega, ali nisam imala novca, i o tome sam često govorila svojoj prijateljici Ivani u porukama koje smo si slale preko Facebooka. Jednom, nakon što me tata baš jako istukao, nazvala sam je na telefon i rasplakala se, a one me pozvala da dođem živjeti k njoj na Vrbane. Stan je bio velik i lijep, ali nije bio njezin, unajmljivala ga je, a uz to sve plaćala je i dadilju jer je imala sina. Pitala sam je odakle joj novac za sve to, a ona mi je otvoreno rekla da se bavi prostitucijom. Nastavila sam je ispitivati, a kad mi je objasnila da to radi već godinama i da je nije strah jer njezina svodnika štiti policija, odlučila sam se i ja, s obzirom na to da sam bila u situaciji u kakvoj sam već bila, početi baviti tim zanatom – kazuje K. S. (26) zvana Keti. Njezin svodnik bio je višestruko osuđivani taksist Tomislav Brnjas koji je u Zagrebu dulje od šest godina bez ikakva straha od policije podvodio što maloljetne, a što jedva pu- noljetne djevojke. Brnjasa je, kako ga se tereti, pokrivao Mislav Merkaš koji je u to vrijeme bio alfa i omega zagrebačke policije zadužen za suzbijanje prostitucije, a kao takav dugi je niz godina upravo on čuvao leđa mnogim svodnicima iz metropole, zbog čega se protiv njega trenutačno vodi postupak na zagrebačkom Županijskom sudu. Mjesečno je od svodnika uzimao tisuću eura da bi im dojavljivao kada idu racije, što se Brnjasu, iako mu je predstavljalo relativno velik trošak, ipak isplatilo, s obzirom na to da je djevojke iznajmljivao za od šesto do tisuću kuna po satu. – Živjele smo u unajmljenim stanovima, uglavnom po nas dvije u jednom stanu. Kada bi klijenti dolazili k nama, cijena je bila šesto za sat, a kad bi tražili da mi dođemo k njima, onda smo naplaćivale osamsto, a ako su htjeli u hotelu, onda tisuću. Cijena je bila uvijek fiksna, bez obzira na to jesmo li samo razgovarali, šetali se ili seksali se. Radile smo po šest dana tjedno, svaki dan po osam sati, a novac smo mu ostavljale svaki dan na dogovorenom mjestu u stanu gdje ga je on onda kupio. U prosjeku su po danu dolazile od dvije do tri mušterije, a svu zaradu dijelili smo pola-pola. Osim u stanovima i hotelima, pružale smo usluge i na momačkim večerama gdje bi nas on vozio ili bismo odlazile taksijima. U dobrim mjesecima znale smo zaraditi i po 20 tisuća kuna. Kad god bi dobio dojavu da dolazi racija, samo bi nam rekao da izađemo na kavu – objašnjava Keti. Brnjas i Merkaš bili su vrlo oprezni u međusobnoj komunikaciji, mijenjali su mobitele i kartice svaka dva tjedna te su općenito imali vrlo dobro razrađen sustav kojim bi si dojavljivali je li racija u tijeku. Primjerice, u početku su si slali poruke “igraj jedinicu na Inter – Dinamo”, što je značilo da je racija u tijeku, dok bi “igraj dvojku” značilo da je zrak čist. Kasnije su si slali samo SMS-ove u kojima bi pisalo 1 ili 2, što je označavalo početak i kraj racije. Koliko je Brnjas bio siguran u svojeg zaštitnika, dovoljno ilustrira podatak da se jedan od stanova koji je služio za prostituciju nalazio nepunih sto metara od policijske postaje u Nehajskoj ulici. Ipak, u prosincu 2012. Merkaš je napokon uhićen zajedno s Brnjasom i još nekoliko makroa i djevojaka koji su sudjelovali u cijelom tom lancu prostitucije, a znakovito je da od tada pa sve do danas, dakle gotovo punih šest godina, nije odrađena nijedna slična akcija. Znači li to da policija ne radi svoj posao kako treba ili možda pak to da je takvih organiziranih skupina u prostituciji sve manje? Odgovor je – i jedno i drugo, barem ako je suditi prema podacima iz knjige “Prostitucija u Hrvatskoj i Sloveniji – iskustva seksualnih radnica/ka” na kojoj je radila dr. sc. Ivana Radačić sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”.
Racije za statistiku
Gotovo sve žene u knjizi navode da su prije imale svodnike, često osobe iz kriminalnog miljea, dok danas rade samostalno, i to im je lakše jer ne moraju trpjeti nasilje i ostaje im sav novac koji zarade. Također su navele i da u nekim hrvatskim gradovima prije nisu mogle ni stajati na ulici kad ne bi platile tzv. zaštitu, dok je danas situacija bitno drukčija. U raznim zemljama istraživanja su pokazala da se širenjem internetskih i mobilnih tehnologija smanjuje ulična prostitucija te je mnogim ženama sada lakše taj posao obavljati samostalno, a ta situacija odnosi se i na Hrvatsku. Zanimljivi su i podaci koji upućuju na razlike koje postoje u načinima funkcioniranja prostitucije u dva najveća hrvatska grada. U Splitu je tako u puno većoj mjeri od ulične prostitucije dostupna ona koja se oglašava po različitim internetskim specijaliziranim portalima te se odvija bez ikakvih posrednika u stanovima i apartmanima, a zanimljivo je i kako u tom dalmatinskom gradu policija u puno većoj mjeri koristi prostitutke kao svojevrsne doušnice, dok je modus operandi zagrebačke policije poprilično drukčiji i temelji se na uličnim racijama koje se odrađuju od dva do tri puta tjedno, a ponekad i dva puta u istoj noći. Racije su češće ako policija treba “nabildati” statistiku ili “očistiti ulice” prije nego što u službeni posjet dolaze neki veliki strani državnici. – Ponekad se zna dogoditi da privedu skoro svakog koga zateknu na ulici, i to samo zato što su ljudi tamo stajali, pa tako dođe i do tragikomičnih situacija u kojima privedu promatrače iz nekih nevladinih udruga koji tamo znaju stajati i prikupljati nekakve podatke za njihova istraživanja – objašnjava jedna od intervjuiranih žena. Prema svemu ovome, ali i prema statistici, teško se oteti dojmu da policija, kad je u pitanju postupanje u sferi prostitucije, postupa linijom manjeg otpora jer je u 2015. i 2016. godini zajedno zabilježeno tek nešto više od stotinjak prekršaja odavanja prostituciji. S druge strane, u tzv. elitnu prostituciju ili ne žele ili ne smiju previše zabadati nos.
“NIJE RIJETKOST DA RECEPCIONARI U HOTELIMA BUDU POSREDNICI JER IH GOSTI I SAMI NEKAD ZNAJU ZAMOLITI DA IM NABAVE CURE”