Nixon 1971. bojkotira premijeru, a FBI Misu etiketira kao protuvladinu
John Axelrod, student Leonarda Bernsteina, ravnat će u Lisinskom njegovom “Misom”
Kod nas prvu izvedbu u Americi zabranjivanog djela, pod Axelrodovom palicom izvest će Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a te Dječji zbor WDR-a Skladatelj, dirigent, učitelj, glazbenik, kulturni ambasador i humanitarac, sve to bio je Leonard Bernstein i sve to je razlog za globalno obilježavanje stote obljetnice njegova rođenja. Da njegova postignuća odjekuju i danas, brine se i organizacija Leonard Bernstein Office na čiju se inicijativu zbog proslave stogodišnjice rođenja okupilo oko 2000 događaja diljem svijeta. U Hrvatskoj će im se pridružiti HRT u suradnji s dvoranom Lisinski, HNK, Zagrebačkim gradskim kazalištem Komedija i Zapadnonjemačkim radijem. U koncertnom ciklusu Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-ate u ciklusu Lisinski subotom prvi put u Hrvatskoj izvest će se djelo “Misa”, 18. i 20. listopada u Lisinskom. Kao solist nastupit će bariton Jubilant Sykes, koji je sudjelovao u snimci Bernsteinove “Mise” nominirane za Grammy 2009., a izvedbom tog kompleksnog djela dirigirat će John Axelrod, Teksašanin koji je prve dirigentske korake učinio zahvaljujući upravo Leonardu Bernsteinu. Nekada član rock-banda, skaut rock-talenata, direktor tvrtke u Nappa Valleyu, a danas međunarodno afirmirani dirigent i umjetnički i glazbeni direktor Kraljevskoga simfonijskog orkestra Seville.
Koliko je Leonard Bernstein utjecao na vašu karijeru?
Kao Lennyjev student, i kao umjetnički i glazbeni ravnatelj Kraljevskog simfonijskog orkestra iz Seville, očigledno sam pod znatnim utjecajem budući da smo upriličili više izvedbi Bernsteinovih djela tijekom ove obljetnice nego bilo koji drugi europski orkestar. Također sam i snimao njegovu glazbu, premijerno izveo Candidea u Théâtre du Châtelet i Teatro alla Scala te premijerno izveo njegovu Simfoniju br. 3 Kaddish s novim tekstom, Dijalog s Bogom, Samulea Pisara iz 2003., uz Simfonijski orkestar Chicaga. Svrstavam se među njegove najgorljivije zagovornike, stasao sam pod utjecajem tog velikog čovjeka. To što me smatraju bernsteinijancem jednako mi je vrijedan kompliment kao i da me zovu mahlerijancem.
Je li njegova poduka bila presudna za vaše bavljenje glazbom?
Najveći utjecaj na moju vezu s glazbom dogodio se kada mi je bilo 16 i kad sam dobio priliku studirati kod njega. Rekao je mojoj obitelji da ću postati dirigent jer previše volim ljude. Bio je u pravu. Ljudi su dirigentov instrument, dok glazbenici koriste glazbala za stvaranje glazbe. Bernstein je bio poliglot, gurman kulture, lingvist i ljubitelj koji je uspješno prenosio svoju radost muziciranja. Prozvao je kratkovidnu, konzervativnu američku kritiku svojeg vremena razlogom odlaska iz SAD-a u Europu; no bez te odluke renesansa Mahlera možda se nikada ne bi dogodila, ili barem ne s istim poletom. No Mahler nije bio njegov jedini miljenik. Znamo da je skladatelj “Priče sa zapadne strane” i “Candidea” volio jazz jednako kao i klasiku. Za Lennyja ljubav je bila definirajući sintetizator glazbe.
Što ste naučili od njega?
Dvije važne lekcije. Prvo, dozvoljavao je glazbeniku da bude dobar u svemu. Prepoznao je moju ljubav za popularnu glazbu, jazz, glazbeno kazalište, filmsku glazbu, operu, oratorij, rock. Pitao sam ga trebam li birati s obzirom na to da industrija želi kategorizirati umjetnike. Rekao je: “Jedina stvar između koje treba birati jest dobra i loša glazba.” Drugo, i možda najvažnije, kod rada s orkestrom usredotočio bi se više na karakter glazbe. Shvaćao je da smo svi ljudi i da griješimo. No promašiti karakter djela značilo je nepoštivanje namjere skladatelja. To i njegova vjera da je veliki glazbenik onaj koji živi ili umire za to da svaki ton neizbježno slijedi drugi ton oblikovalo je moj način stvaranja glazbe.
Iako se Misa ne ubraja među poznatija Bernsteinova djela, možemo li reći da ona, po eklekticizmu i kompleksnosti, predstavlja pravi primjer Bernsteinova glazbenog umijeća?
Misa je jedno od najizuzetnijih i najpogrešnije shvaćenih djela 20. stoljeća. Sjetimo se da je Bernstein bio velika osobnost. I do 1960-ih bio je veći od bilo koje zvijezde na klasičnoj sceni, za što je vjerojatno najzaslužnija “Priča sa zapadne strane”. Ipak, “Misa” predstavlja dosljednost skladatelja i dirigenta koji je štovao grandioznost velike pozornice i spoj židovsko-kršćanskih tema, baš poput Mahlera. Misa je još jedan pokušaj definiranja njegova cjeloživotnog istraživanja krize vjere u svijetu. Tijekom 1960-ih i 1970-ih ta je kriza propitkivana više nego ikada. Iako to nije bilo njegovo posljednje djelo, na mnogo je načina to njegov konačni iskaz prema kojemu je odgovor na nasilje i teror “stvaranje glazbe intenzivnije, ljepše i predanije nego ikada”. To je bila njegova namjera s Misom.
Misa je izazvala brojne kontroverzije nakon praizvedbe 1971. u Americi. Jesu li njezine referencije na politiku, religiju, pop-kulturu i danas relevantne?
Nakon premijere “Mise” Katolička crkva ju je zabranila, FBI ju je etiketirao kao protuvladinu, u tolikoj mjeri da Nixon nije bio na premijeri, a mnogi su joj kritičari zamjerali kićenosti bombastičnu glazbenu dramaturgiju. Uzmimo u obzir što je nadahnjivalo Bernsteina. Društveni aktivizam i protest. Vijetnamski rat i korumpirana vlast. Laži i izdaja na globalnoj razini. Kako je zapisao u bilješkama u djelu: “Ova burna vremena iznjedrila su nemirnu kulturu mladih gladnu vjerodostojne vlasti i duhovnih autoriteta koji odražavaju njihove vrijednosti. Misa im je dala glas.” Skočimo gotovo 50 godina naprijed i imamo pucnjavu u školi u Parklandu i gnjevnu omladinu, ženski pokret #MeToo u nastojanju da se suprotstavi profiterstvu, ograničavanju sloboda i pronevjerama političkog establišmenta koji je iznevjerio javnost. Sjeme je posijano u prethodnoj generaciji. No politički krajolik danas je jedva nešto drugačiji o do nogu post k e ne di je v s kom razdoblju.