HRVATSKI INTERESI U BiH U RUKAMA SRBINA MILORADA DODIKA
U slučaju da Komšić i SDA pokušaju pokrenuti tužbu protiv Hrvatske zbog npr. Pelješkog mosta, sve će ovisiti o Narodnoj skupštini Republike Srpske
Za Hrvate u BiH sretna je okolnost što su ovlasti i uloga Predsjedništva BiH limitirani uglavnom na vanjsku i obrambenu politiku
Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine još prebrojava i objavljuje rezultate nedjeljnih izbora, ali se već naziru obrisi parlamenata na državnoj, federalnoj i županijskoj razini. Prema dosadašnjim rezultatima, najviše razloga za zadovoljstvo imaju Hrvatska demokratska zajednica BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji su potvrdili dominaciju u hrvatskom, odnosno srpskom biračkom tijelu i popravili rezultat u odnosu na izbore otprije četiri godine.
Pravni vakuum
Stranka demokratske akcije (SDA), usprkos kadrovskom osipanju proteklih godina, zadržala je poziciju najjače bošnjačke stranke i zbog izvjesne dominacije ove tri stranke u gornjem domu (Dom naroda) državnog parlamenta najlogičnije bi bilo očekivati da upravo SDA, SNSD i HDZ čine okosnicu buduće vlasti na državnoj razini. Logika i BiH su često u sukobu pa je upitno i hoće li razvoj situacije oko formiranja vlasti doista biti takav. To prije što je prije državnog potrebno uspostaviti entitetske parlamente iz kojih se biraju izaslanici u državni dom naroda. Tu je zapravo i glavni problem jer je Ustavni sud BiH poništio odredbe Izbornog zakona koji regulira način izbora izaslanika u entitetski, odnosno Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Taj se dom popunjava iz deset županijskih parlamenata, ali sporna je distribucija nacionalnih mandata po županijama i sve je izglednije da će ovaj pravni vakuum morati svojom odlukom popuniti Središnje izborno povjerenstvo. Probošnjačke ljevičarske stranke u Sarajevu, izuzev SDP-a, prošle su loše na izborima. Samo je SDP popravio rezultat u odnosu na prošle izbore, dok je potpora Demokratskoj fronti (DF) Željka Komšića prepolovljena. To, ipak, nije spriječilo SDP da pozove sve druge stranke da se ujedine protiv SDA i HDZ-a i formiraju široku koaliciju bez njih gdje god je to moguće. Nazivaju to „patriotskim činom“, ali su svjesni da ga je mnogo lakše realizirati u nekim županijama, nego na federalnoj ili državnoj razini. I to ne samo zbog načina izbora, već i zbog činjenice da bi takva „široka koalicija“uključivala desetak stranaka različite ideologije i interesa. S druge strane, SDA je pozvala na što brže pregovore o formiranju vlasti jasno nagovijestivši spremnost suradnje s HDZ-om prikazujući to više kao neminovnost nego kao vlastitu želju. Mnogo će toga ovisiti o tome hoće li HDZ kontrolirati dvotrećinsku većinu Kluba Hrvata u federalnom domu naroda. U tom slučaju legitimni hrvatski predstavnici (a HDZ s 80 posto hrvatskih glasova to nedvojbeno jeste) neće moći biti isključeni iz vlasti bez obzira na želje i SDA i bošnjačke ljevice. U prilog HDZ-u ide dominacija SNSD-a u Republici Srpskoj i najava predsjednika ove stranke, Milorada Dodika da će u formiranju vlasti na državnoj razini krenuti od partnerstva s HDZom. Dodik zagovara koaliciju tri vodeće nacionalne stranke, kojoj bi se eventualno priključila još jedna ili dvije manje stranke.
Vetom na Komšića i SDA
Hrvati su u poziciji da se i u zaštiti svojih nacionalnih interesa u Predsjedništvu BiH uzdaju u Dodika. Iako se u Sarajevu slavi izborni rezultat po kojem „probosanske snage“imaju dva od tri člana Predsjedništva BiH, to u praksi neće puno značiti jer se odluke u tom tijelu vlasti donose konsenzusom. Iako teorijski postoji mogućnost preglasavanja, ono se teško može provesti zbog propisanog nacionalnog veta. Naime, član Predsjedništva koji se ne slaže s odlukom druge dvojice članova može tu odluku proglasiti destruktivnom za vitalni interes entiteta za teritorij s kojeg je izabran. U Dodikovu slučaju, takva odluka bit će odmah upućena Narodnoj skupštini RS-a, koja dvotrećinskom većinom treba potvrditi njegov veto. U novom sazivu Dodik nema dvotrećinsku većinu, ali teško je vjerovati da bi se i oporba, bar kada su srpski nacionalni interesi u pitanju, mogla usprotiviti Dodiku. No, u nekim situacijama bitnim za Hrvate, upitno je kako bi se postavila Narodna skupština RS-a pa i sam Dodik. Primjerice, u slučaju da Komšić uz Džaferovićevu potporu pokuša pokrenuti tužbu protiv Hrvatske zbog Pelješkog mosta, granice ili bilo kojeg drugog pitanja. Ma koliko ne vole bošnjačke unitariste, dio srpskih političara neprijateljski je raspoložen i prema Hrvatima i Hrvatskoj pa je i njihovo ponašanje u takvim situacijama upitno. Za Hrvate je sretna okolnost što su ovlasti i uloga Predsjedništva BiH limitirani uglavnom na vanjsku i obrambenu politiku. Drugim riječima, hrvatski interesi će “samo” u ovim oblastima biti prepušteni na milost i nemilost drugima, bilo da je to Milorad Dodik i srpske stranke ili Komšić, Džaferović i bošnjačke stranke. Borba za poziciju koja će Hrvatima jamčiti zaštitu interesa u svim drugim sferama odlučivanja tek predstoji kroz pregovore o formiranju vlasti na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini.
Zaštita interesa Hrvata u BiH prije svega ovisi o formiranju vlasti na svim razinama Najlogičnije je da SDA, SNSD i HDZ formiraju vlast, ali logika i BiH često su u sukobu