SEDAM NAJBOLJIH HRVATSKIH PJENUŠACA
Kod nas se pjenušci doživljavaju samo kao piće za posebne svečanosti i Novu godinu, po potrošnji smo na dnu Europe – Hrvat popije samo 2 decilitra godišnje
Pjenušci u ukupnoj hrvatskoj prodaji vina ne čine ni 1%, no sve su popularniji pa gotovo više nema ozbiljnog vinara u nas koji ih ne proizvodi Voćni, pitki, lepršavi, pjenušci su i u Hrvatskoj sve više u modi, pa nije čudno što ih posljednjih godina u nas radi sve više vinara. Ozbiljniji vinari tvrde da ih je na pjenušce potaknulo to što su “mirna” vina na našem tržištu dosegnula svoj maksimum – i premda smo sa samo dva decilitra popijenog pjenušca godišnje na začelju Europe – sve je više onih koji ih piju, a ne “prolijevaju” samo na Novu godinu i u svečanijim prigodama.
Potrošači sve zahtjevniji
– U svijetu već 10% u ukupnoj strukturi prodaje vina čine pjenušci. Mi smo u tome još jako mali, no i naši potrošači slijede trendove laganih, lepršavih pjenušaca koji se danas piju i kao aperitiv, u koktelima, uz razna jela ili deserte. Vinska se scena mijenja, potrošači su sve sofisticiraniji, prepoznaju kvalitetu, jedino što sve to treba i dobro marketinški predstaviti i raditi na edukaciji – kaže Đuro Horvat, konzultant za tržišni marketing vina. Ističe da samo tako možemo odgovoriti na uvoz niske cjenovne vrijednosti, što je u Hrvatskoj veliki problem. Od njega se treba odmaknuti kvalitetom, koja je, smatra on, sadržana upravo u buteljiranim vinama koja se sve više traže te u pjenušcima koji su dodana vrijednost ponudi vinarija. Prije 20-ak godina znali smo samo za Bakarsku vodicu i Radgonsku peninu, a danas se možemo pohvaliti sjajnim malim vinarima poput Peršurića ili Tomca čiji su pjenušci traženi i izvan hrvatskih
granica – a uz cijenu od 100 do 150 kuna u prosjeku grijeh ih je kupovati samo radi pucanja čepa. Plešivička vinarija obitelji Tomac njeguje tako pjenušac Amforu Brut Nature iz amfora ukopanih u zemlju. Morski valomet PZ-a Vrbnik odležava na 30 metara dubine u moru, a ponukan znatiželjom i uvjerenjem da istarska malvazija može biti odlična sorta, Đordano Peršurić po tradicionalnoj metodi, vrenjem u boci, proizveo je pjenušac Misal Millennium, koji se pije i kao aperitiv i kombinira uz lagana mediteranska jela.
Cijene se autohtone sorte
No bilo da se proizvode tradicionalnom metodom vrenja u bocama (metodom champenoise, što je zapravo izraz za prirodna pjenušava vina klasične metode proizvedena u Champagni, dok se u drugim dijelovima Francuske ista metoda naziva vins mousseux, u Italiji classico, a u Španjolskoj cava) ili sekundarnom fermentacijom u tankovima (poznata kao charmat metoda), hrvatski se pjenušci danas proizvode svuda, od Slavonije, Međimurja i središnje Hrvatske do Istre i Dalmacije. A najviše se troše u turističkoj sezoni – od travnja do rujna. – Pjenušci proizvedeni charmat metodom bilježe najveći rast, no raste, iako nešto sporije, i proizvodnja pjenušaca tradicionalnom metodom. Charmat pjenušci su iznimno zanimljivi ponajviše zbog odlične baze za koktele te kao pjenušavo vino za domjenke – kaže Luka Vrga, član uprave Osilovca, u sklopu kojega je vinarija Feravino. Na pitanje koje su sorte grožđa najbolje za proizvodnju pjenušaca, odgovara da preferiraju domaće sorte. Uoči turističke sezone Feravino je tako plasiralo na tržište nove charmat pjenušce – Francescu, proizvedenu od 100 posto frankovke, te Grasecco u varijantama brut i ekstra brut od 100 posto graševine. S tim sortama, tvrde, imaju sjajna iskustva. Za pjenušava vina su, uvjeren je Vrga, dobre sorte i malvazija, šrklet i pušipel. Feravino već godinama proizvodi na tradicionalan način brend Virtuo koji se izvozi u Japan, Meksiko i Veliku Britaniju, a novi charmat pjenušci Grasecco i Francesca bilježe prvi izvoz u Nizozemsku i Meksiko, a u pregovorima su za BiH, Belgiju, Veliku Britaniju i Švicarsku. Josip Franković iz Vina Franković kaže da i oni prate trendove koje nameće tržište. Pjenušac Stella Franković radi od sorte chardonnay, sauvignona koji mu dodaje aromatiku te malvazije koja mu daje autohtonu priču. Vinarija Krauthaker, u kojoj enologinja Martina Krauthaker-Grgić s ocem Vladom suvereno kreira nove vinske etikete, nedavno je predstavila Juliju, elegantan pjenušac savršen za vruće ljetne dane, koji je, rashlađen na oko šest stupnjeva, izvrstan kao aperitiv, ali i uz kamenice, omlet s gljivama, kremasti rižoto, tjestenine, quiche... S Frankovićem se slaže i vlasnik vinarije Štampar i predsjednik Hortus Croatiae David Štampar: – Naši vinari slijede taj trend u cijeloj Hrvatskoj, iako smatram da će se i to kristalizirati i da će se u najvećim količinama pjenušci proizvoditi baš ovdje u bregovitoj Hrvatskoj gdje je i najbolja klima za njihovu proizvodnju. U vinariji Štampar imaju sreće s autohtonom sortom pušipel idealnom za proizvodnju pjenušaca, a tu su i sorte chardonnay i pinot crni. U vinariji proizvode Štampar Urban White (100% pušipel), koji izvoze i u Francusku, i Štampar Urban Rosé (cabernet sauvignon) u varijanti extra brut.
Pjenušci proizvedeni charmat metodom bilježe najveći rast i odlični su za koktele