Restrukturiranje Uljanika ili plan za nastavak “mužnje” države

Vlada nije utjecala na izbor strateškog partnera Uljanika, njega je izabrala Uprava... i ja to partnerstvo niti mislim niti mogu raskidati, rekao je prije desetak dana ministar gospodarstva Darko Horvat kada je u Vladu stigao novi plan restrukturiranja Uljanika. Međutim, to što govori ministar gospodarstva ne stoji: uprava dioničkog društva nije ovlaštena donositi kapitalne odluke, ona može samo predložiti “strateškog partnera”, a izabrati ga može jedino skupština društva, i to s tri četvrtine temeljnoga kapitala. A budući da Republika Hrvatska u skupštini Uljanika d.d. ima više od 25 posto glasova, to znači da država može odbiti potvrditi novog većinskog vlasnika Uljanika d.d. kojeg je predložila Uprava. A da li je država, točnije pet njezinih ustanova, od HZMO-a i Kapitalnog fonda, preko Fonda za razgradnju nuklearke Krško i HZZO-a, do CERP-a, uopće sudjelovala u radu skupštine na kojoj je potvrđen novi većinski vlasnik (“strateški partner”) kojeg je predložila Uprava holdinga Uljanika, i kako je glasala? Ako je glasala “za”, znači li to da je prihvatila ne samo “strateškog partnera” nego i prethodni, propali Plan restrukturiranja usuglašen s tim budućim većinskim vlasnikom? Ako jest, na temelju koje analize, procjene rizika, studije izgleda za uspjeh plana restrukturiranja? Nažalost, hrvatska javnost o tome ništa ne zna, ali može vidjeti posljedice: jučer je na Zagrebačkoj burzi dionica Uljanika d.d. vrijedila dvije kune pa se tako tržišna vrijednost državnog udjela u Uljaniku s prosječnih 35 milijuna kuna u proteklim godinama do jučer svela na simboličnih 1,7 milijuna kuna. Hoće li u Vladi itko odgovarati za izgubljenih 30-ak milijuna kuna? Mogu li direktori državnih institucija suvlasnica Uljanika d.d. pogledati u oči hrvatskim građanima i reći da su u Uljaniku postupali pozornošću dobrog gospodara, kako im nalaže ne samo javni moral, nego i hrvatski zakon? Naravno, ne treba nam burzovni ticker kako bismo vidjeli da se država kao vlasnik u Uljaniku ponijela krajnje neodgovorno i rasipnički, dovoljno je pogledati zadnju objavljenu bilancu u kojoj je nagomilano nevjerojatnih dvije milijarde i 228 milijuna kuna negativnog kapitala; odnosno, temeljni (upisani) kapital od 100 milijuna kuna “pojeden” je 23 puta! A već prvi put vlasnici su, među kojima je država najveći, Uljanik morali ili poslati u stečaj ili pokrenuti njegovu rekapitalizaciju. Sada, međutim, premda je ministru Horvatu to politički nezgodno priznati, država je preuzela svoju vlasničku odgovornost i uključila se u pregovore s potencijalnim novim vlasnicima Uljanika d.d. i riječkoga 3. maja, i to valja pozdraviti i u tome je podržati. No, mislim da bi to morala činiti radikalnije. Plan restrukturiranja Brodogradilišta, Uljanikove tvrtke-kćeri, koji je izradila Uprava Uljanikova holdinga, u biti je podla konstrukcija za nastavak “mužnje” države, da ni ne spominjemo besmislice poput one da će servisna marina zaposliti tisuću radnika, a imat će ukupni godišnji prihod od samo šest milijuna eura.

Temeljni kapital od 100 milijuna kuna “pojeden” je 23 puta! A već prvi put država i ostali vlasnici Uljanik su morali poslati u stečaj