SVJETSKA BANKA O LJUDSKOM KAPITALU

HRVATIMA SU DVIJE I POL GODINE ŠKOLE UZALUDNE, A DJEVOJČICE IMAJU VEĆI POTENCIJAL

Samo zdravo, obrazovano i otporno stanovništvo može biti spremno za radna mjesta budućnosti, a vlade trenutačno ne ulažu dovoljno da bi osigurale da im građani budu takvi. Iako samo takvi mogu osigurati veću produktivnost, rast i zaradu. Poruka je to koju su, predstavljanjem novog indeksa ljudskog kapitala (HCI – Human Capital Index), s Godišnje skupštine Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda poslali globalni financijski “opinion makeri”. Pojednostavljeno, financijaši strahuju da će oslabljeni ljudski kapital stvarati manji profit, ako se već danas ne promijene politike. Nastave li se aktualni trendovi, 56 posto djece koja su danas rođena širom svijeta, moglo bi izgubiti više od polovice svoje potencijalne cjeloživotne zarade.

Svjetski prosjek 0,57

Indeks je upravo na tragu teorije nobelovca Paula Romera koji se nakon samo 15 mjeseci provedenih u Svjetskoj banci pokupio s mjesta glavnog ekonomista. No, očito je da su nešto korijenja pustile njegove ideje o tome da ljudska bića imaju neograničen kapacitet kreiranja novih ideja i tehnologija kojima mogu potaknuti proizvodnju, povećati profit i utjecati na rast, dok su materijalni resursi po svojoj prirodi – opadajući.

– Za najsiromašnije ljude, ljudski kapital često je jedini kapital kojim raspolažu. Pokretač je održivog i uključivog rasta, ali zdravlje i obrazovanje ljudi ne dobivaju pozornost koju zaslužuju. Ovaj indeks uspostavlja izravnu vezu između rezultata na području zdravlja i obrazovanja te produktivnosti i ekonomskog razvoja. Nadam se da će potaknuti zemlje da poduzmu hitne mjere i ulažu više i učinkovitije u ljude, žele li se natjecati u gospodarstvu budućnosti – istaknuo je Jim Yong Kim, predsjednik Grupacije Svjetske banke.

Raspon indeksa, koji mjeri potencijal osobne produktivnosti u 157 zemalja, kreće se od nula do jedan, a svjetski je prosjek 0,57. Hrvatska je u gornjoj četvrtini stanovništva sa 0,72. Na dnu je Čad s indeksom 0,29, a najnaprednija je Finska sa 0,81. U samom su vrhu i Irska, Švedska i Njemačka, dok je SAD malo iznad nas sa 0,75.

Prosječno dijete koje se danas rodi u Hrvatskoj, prema indeksu, postići će u trenutku punoljetnosti 72 posto svoje produktivnosti koju bi postiglo da uživa maksimalno moguće ulaganje u zdravlje i edukaciju. Dobra je stvar da 100 posto djece ima šansu doživjeti petu godinu života, no 91 posto 15-godišnjaka ima šansu doživjeti 60 godina. Moglo bi to i bolje. Ispred njih je prosječno 13,3 godina školovanja do 18. godine života, a studente očekuje prosječan rang od 505 bodova na skali mogućeg postignuća, na kojoj je 300 minimum, a 625 maksimum. Za ovaj prilično loš rang vjerojatno je zaslužan raskorak u kvaliteti obrazovanja jer je naših 13,3 godina ekvivalentno kvaliteti za 10,8 godina učenja. Zjapi rupa od 2,5 godine školovanja utrošenog uzalud.

Zanimljivo je da nam je indeks veći za djevojčice nego za dječake, ali je i porazno što se od 2012. do 2017. smanjio sa 0,73 na 0,72. Ipak, u 2017. je bio veći od prosjeka regije i dohodovne skupine za koju se mjerio.

Ključ je profit

Pokazatelji koji mjere hoće li djeca doživjeti školsku dob, koliko će škole završiti i u njoj naučiti te punoljetnost dočekati dobrog zdravlja, spremni za daljnje obrazovanje i rad, mogu se popraviti. Prema Svjetskoj banci, i moraju ako globalna zajednica ne želi ostati bez polovice svog budućeg gospodarskog potencijala, kako sad stvari stoje. Nije posrijedi humanost, sreća, društvo blagostanja, nego – profit. Pa ako će se i zbog njega ulagati u zdravlje i školovanje, neka!

FINANCIJAŠI STRAHUJU DA ĆE OSLABLJENI LJUDSKI KAPITAL STVARATI MANJI PROFIT, NE PROMIJENE LI SE POLITIKE VEĆ DANAS