“Slučaj Brkić” odvlači pozornost od nesposobnosti i nemorala elita

Moraju imati debele živce ili niske kriterije svi oni koje nije do kraja iziritirala faca Milijana Brkića što se kao plakat ustalila na televizijskim ekranima i u drugim medijima. Po tako zgusnutoj pojavi u javnosti zacijelo je Brkićevo lice potuklo sve rekorde u samostalnoj Hrvatskoj. No niti je Milijan Brkić toliko važna osoba kao političar niti ima toliku težinu kao osobnost niti su njegovi grijesi ako i postoje toliko veliki da bi nam dosađivao 24 sata na dan. Određenu ulogu u tome ima i činjenica da je Hercegovac pa ga već takva treba žigosati, i to što je navodni desničar i, naravno, što je visoki dužnosnik HDZ-a. Nisam dosad vidio niti jedan dokaz protiv njega koji bi potvrdio neki neupitni represivni ili koji drugi autoritet, pa je, bar zasad, “slučaj Brkić” jedinstven po nepojmljivom nerazmjeru između njegove posvudašnje prisutnosti u javnosti i nedostatka razloga za tu “popularnost”. To je otprilike kao kad bi netko u selu na brzinu razglasio svima da gori nečija kuća, a radoznalci bi, ostavivši sve poslove, uzalud trčali vidjeti nesreću koje nema. Hrvatska javnost ostavlja po strani sve druge “poslove” i trči gledati kako plamti afera Brkić a plamena nema. Još jednom smo se pokazali majstori u prikazivanju beznačajnih slučajeva kao iznimno značajnih i u potiskivanju sudbonosnih tema kao nevažnih. Nikakva značenja za život u zemlji nema ni moguća istina da je Brkić obavještavao prostitutke da su pod istragom ni moguća istina da nije. Da smo razumna zemlja i da nas vode razumni političari prostituciju bismo već davno legalizirali, a ovako pravimo prvorazrednu senzaciju od “organiziranog” pružanja seksualnih usluga kao da su posrijedi masovna smaknuća ili teške pljačke. Oprostite, neka mi netko kaže kakav je to grijeh kad netko dobrovoljno prodaje svoje tijelo za novac ili kad netko tu “robu” kupuje, kako to negativno utječe na društvo i njegovo moralno zdravlje, na zaposlenost i nezaposlenost, na plaće i standard građana, na demografsku situaciju u zemlji...? Nije to nikakav grijeh niti kriminal, uvijek je bilo prostitucije i bit će je, bila ili ne bila zabranjena. Kad smo, na primjer, digli toliko dreke i pokazali toliku želju za sankcioniranjem, za nezapamćenim linčom zato što vlasnici stranih banaka iz Hrvatske iznose tolike profite, što uvozni lobi guši hrvatske proizvodnje, što se ljudi masovno iseljavaju, što “strateški partneri” uništavaju velike tvrtke i tisuće ljudi tjeraju na ulicu a HTV im daje elitne termine za promociju...? Znamo krivce za takvo podrivanje države, znamo koji su “Brkići” odgovorni za to stanje, ali oni su poštovani dužnosnici koji paradiraju po medijima dok se iza te parade krije upropaštavanje zemlje prema kojemu je upozorenje prostitutkama da su pod istragom humani čin. Hrvatske vlasti i mediji kao da su specijalizirani za zastiranje nevolja u zemlji i stvarnih krivaca za te nevolje fabriciranjem afera kojih nema samo nekoliko u godini ili jedna u mjesec dana nego svakodnevno odvraćaju pozornost javnosti od nesposobnosti i nemorala političkih i drugih elita. Sjetimo se vremena Račanove i Budišine vlasti, stalnih sukoba u njihovoj koaliciji oko ničega i nepojmljive servilnost prema Haagu. Stvarna vladarica Hrvatske bila je Carla del Ponte, a iza svega toga krilo se gospodarsko propadanje i rasprodaja nacionalnih bogatstava. Za to krčmenje Hrvatske nikad ni izdaleka radoznalost medija nije bila tako velika kao za “ratne zločine” i detuđmanizaciju kojom je bila obuzeta tadašnja vladajuća politika i mediji. Sjetimo se Ive Sanadera, njegova lova na Gotovinu i ulizivanja Bruxellesu u čemu je iscrpljivao svu bit svoje politike, a i pokazivao nezapamćen smisao za pretvaranje ničega u nacionalni zadatak, kakav je u vrijeme svjetske podvale zvane “ptičja gripa” bilo slanje vojnih postrojbi na perad u Slavoniju! Iza svega toga također se krila rasprodaja zemlja, a vrhunac je bio odricanje od 24.000 četvornih kilometara Jadranskog mora (ZERP). Uvijek od Račana do danas hrvatska politika i javnost bili su obuzeti “Brkićima”, nevažnim senzacijama, marginalnim aferama i napuhanim grijesima, zastrašivanjima i ucjenama iz Europe i svijeta. Kao da je netko imao sotonski plan po kojem Hrvatska nije zaslužila da bude bogata, suverena, gospodarski razvijena, usredotočena na stvarni život i njegove probleme, nego da se uvijek bavi nevažnim kao sudbinskim i da se uvijek kad bi trebala nešto korisno raditi bavi stvarima koje je ni na kakav rad ne obvezuju.

Hrvatske vlasti i mediji kao da su specijalizirani za zastiranje nevolja u zemlji i stvarnih krivaca za te nevolje fabriciranjem afera