Tema (homo) seksualnosti i danas je nešto o čemu Hrvati ne govore
Mačka na vrućem limenom krovu u režiji Paola Magellija premijerno izvedena u HNK Zagreb, Zrinka Cvitešić ujedno proslavila 20 godina karijere
Lijepa, gola žena pod tušem, na terasi. Dok voda pada po njoj, razgovara s lijepim muškarcem, zavaljenim u ležaljku. Oko njih bujno raslinje koje, dok ona pjeva, priziva u misli rajski vrt. U trenutku kada ona progovori, raj se pretvara u najgori pakao, onaj koji čuči u obitelji. A obitelj je to u kojoj vladaju laž i mržnja. Sjajan je to početak “Mačke na vrućem limanom krovu”, Drame HNK Zagreb u kojem redatelj Paolo Magelli na prvi pogled (uz pomoć sjajne scenografije Lorenza Bancija) pokazuje kako se bavi originalnom dramom Tennesseeja Williamsa, a ne zanima ga istoimeni film, iz kojeg su cenzorske škare Hollywooda izbacile svu subverzivnost. Učinio je to smjestivši priču na terasu i tako iz nje izbacio slavni krevet Maggie i Bricka. Magelli uz pomoć dramaturginje Željke Udovičić Pleština, koja je s njim i adaptirala tekst, kroz ovaj raskošni spektakl dokazuje kako danas tako sveta obitelj može biti pogubna za sve svoje članove. U toj obitelji ima svega previše (novca, zemlje, djece, alkohola, zavisti), otac je oličenje vulgarnog bogataša, otkrivamo i lažno patrijarhalan, jer bogatstvo je naslijedio od bogatog gay para koji su ga prigrlili kada je bio dječak. Majka je izgubljena očajnica, voljeni sin je alkoholičar, nesposoban izboriti se s vlastitim demonima, a onaj nevoljeni je u promašenom braku kojem je cilj roditi što više djece i zgrabiti obiteljsko bogatstvo.
Plašt lažne tolerancije
Tema homoseksualnosti mlađeg sina, tako eksplozivna te 1955. godine kada je drama praizvedena, i danas je – da si ne lažemo – isto takva. Malo znači plašt lažne tolerancije i modernosti u zemlji koja se diči svojim zapadnjaštvom, ali u kojoj, npr., do 2018. godine u politiku nje ušla ni jedna gay osoba, dok susjedna Srbija, o kojoj volimo misliti (i govoriti) kao krajnje zatucanoj sredini, ima gay premijerku. Dakle i mi uporno i bez granica lažemo sami sebi, baš kao što to čine Williamsovi junaci, a Magelli nam to razotkriva na svim razinama: braka, roditeljstva, braće, ljubavi, erosa, Crkve, medicine... sve do smrti same. U tom patrijarhalnom kaosu i kod Williamsa i kod Magellija svijetli jedna zvijezda – žena koja možda krivo bira koga će voljeti, ali čak i kada otkriva koliko je njezin izbor bio poguban (ona prva shvaća odnos supruga i njegova prijatelja i ta spoznaja vodi u tragediju), ipak ostaje vjerna ljubavi. Dok na kraju drame doslovno siluje vlastitog supruga obeznanjenog viskijem, ona kaže: “Volim te!” Ali izvire li ta ljubav iz srca ili mozga koji ne prihvaća mogućnost ponovnog siromaštva? Ništa ovdje nije jednostavno i jednostrano. Baš kao i u životu, i stoga su povišeni tonovi u cijeloj predstavi iznenađenje samo na prvu. Ta vika i dreka mudra su redateljska odluka jer nitko se, kada krenu emocije, ne svađa fino i mirno, knjiški uljudno. Zrinka Cvitešić i Filip Vidović odlični su u glavnim ulogama, točni i dojmljivi u svakoj emociji. Ona se dokazuje kao zrela glumica, moćna i u glazbenim brojevima, koje su skladali Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević. Vidović nije stao nakon “Ciganina...”, svojoj je biografiji dodao drugu veliku ulogu na sceni HNK. Još je vrlo mlad, ali jedinstven spoj spontanosti i promišljenosti iza kojeg stoji veliki rad, koji na jedinstven način u život vraća magiju velikog glumačkog prezimena koje nosi.
Velike glumačke izvedbe
Milan Pleština i Ksenija Marinković kao Veliki tata i mama Pollitt stvaraju potku cijele priče, on ak u trenucima otkrivanja istine, ona u istinskom neshvaćanju stvarnosti. Livio Badurina kao velečasni i Goran Grgić kao liječnik tek naoko imaju epizodne uloge, jer mnogo je toga rečeno “baletom” kojim se kreću scenom, prolascima kroz obitelj. Ana Begić Tahiri, u maniri južnjački licemjerne kraljice majke, i Dušan Bućan kao nevoljeni sin, zatvaraju priču velikih glumačkih izvedbi koje smo ovdje vidjeli.