Ljepilo, japanski papir, puno truda i - knjiga oživi
Stoljetna djela spašavaju od izlizanih korica, poderanih i mokrih stranica, uništenih slova...
Dok se na višim katovima uči i posuđuju knjige, 10-ak restauratora u podrumskim etažama NSK svakodnevno oživljuje povijest
Prije nego je stigla u brižne ruke konzervatora i restauratora Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK), 230 godina stara knjiga propovijedi “Besede svetog Jovana Zlatoustog” tužno je propadala u jednom ruskom samostanu. Djelatnici Odjela pohrane i zaštite knjižnične građe tri su tjedna izlizane korice i smočene stranice premazivali kemikalijama i “nadograđivali“ih japanskim papirom, baš kao da magijom vraćaju riječi iz 18. stoljeća u život.
Stoljećima lutao
– Najvažnije hrvatske knjige koje restauriramo, pohranjujemo u našoj vrijednoj riznici, ali često radimo i na knjigama iz Europe, pa i svijeta, koje onda vratimo u matičnu zemlju – objašnjavaju djelatnici odjela za koji mnogi i ne znaju da postoji. Dok se na višim katovima uči i posuđuju knjige, 10-ak restauratora u podrumskim etažama NSK doslovno oživljuju povijest. Knjige dobivaju istrošene, rasparanih stranica i pune vlage pa nije neobično da se i dulje od mjesec dana radi na jednoj.
– I to sve moramo ručno. Iako koristimo i modernu tehnologi- ju, najvažnije su nam zapravo “naprave” stare više od 150 godina jer je s takvima najbolje raditi na starim knjigama – ističe Valerija Krauthacker ,čiji je zadatak šivati hrbat za korice upravo na jednoj takvoj napravi. Njezini će kolege pak tjedne provesti nad Krčkim statutom, pravnim dokumentom starijim od 500 godina koji je stoljećima lutao samostanima i općinama dok nije stigao u Zagreb. Svaka takva knjiga za restauratore NSK neprocjenjivo je blago prema kojem se, priznaju, odnose kao prema starom prijatelju.
– Sa svakom knjigom razvijemo poseban odnos, a posao nam je kao terapija. Kad sam nervozna, veselim se radu na knjizi – kaže Valerija Krauthacker.
Čitamo narodne mudrosti
– Imam osjećaj kao da sam na neki način u doticaju s osobom koja ju je napisala i vremenom iz je došla – objašnjava pak Karmen Jurišić, a njeni kolege dodaju da, osim svoje književne i povijesne vrijednosti, knjige često daju uvid u nova znanja, pa se tako ponekad znaju i “začitati” usred posla.
– Jednom nam je došla jedna “ljekaruša”, s popisom ljekovitih biljaka i kako ih pripremati. Sve smo se sjatile oko tog teksta da vidimo što da kupimo, jer ipak naši stari znaju najbolje – kroz
Milas.• smijeh je priznala Katica
HRVATSKE KNJIGE POHRANJUJU U RIZNICI, ALI ČESTO RADE I NA DJELIMA IZ EUROPE, KOJA ONDA VRATE U MATIČNU ZEMLJU