DEVETOGODIŠNJI DUDU NAJLJEPŠI PAS U EUROPI
Tipičnog dalmatinca u očaj baca jedino kišni dan
Kad ne osvaja pseće piste, Dudu uživa u igri s drugim psima, trči livadama, a obožava i more
Kada devetogodišnji pas projuri izložbenim krugom zasjenivši mnogo mlađe pse svojim blistavim izgledom, savršenom kondicijom i sigurnim nastupom, ne zapne za oko samo sucu nego i svakom posjetitelju koji se nađe u blizini izložbenog ringa. Upravo je takav Dudu, točkasta maza koja se u trenu iz zaigranog psa, koji se najradije igra plastičnom bočicom i potajice lizne malo kave iz šalice, pretvara u atleta koji vikendom nastupa na prestižnim natjecanjima s jednakom radošću kojom trči livadama.
Njegovo ime nema nikakve poveznice s brazilskim nogometašem i bivšim hrvatskim reprezentativcem Duduom, iako im je nadimak isti. Obojica se ističu zavidnom tjelesnom kondicijom i željom da se pokažu u najboljem izdanju, bez obzira na godine. A pseći reprezentativac osvojio je i više titula Best in Show nego što je Eduardo da Silva postigao pogodaka za Arsenal.
– Dudu je pravi Hrvat, autohtona hrvatska pasmina, hrvatski uzgoj i hrvatsko vlasništvo – naglašava Željka Halper Dražić koja je svojim uzgojem postigla i najveći uspjeh u povijesti hrvatske kinologije. Nije se samo prvi put autohtona hrvatska pasmina našla na postolju najveće i najvažnije izložbe pasa u Europi već je i prvi put pas iz razreda veterana osvojio Best in Show na takvoj prestižnoj izložbi. Hrvatski se uzgajači očito mogu mjeriti sa zemljama u kojima je kinološka svijest razvijenija.
Nema čarobne formule
Dudu će uskoro napuniti devet godina, a izgleda poput mladog psa i razigran je kao štene.
– Njega ništa ne može smesti, on se jednostavno svemu raduje – kaže Željka Halper.
– Ne postoji čarobna formula ni trening kojim bismo mogli znatno utjecati na izgled i energiju psa. Dobra hrana, mnogo trčanja i igranja s drugim psima, katkada prati mojeg supruga s konjima, obožava kada odemo na more i takav je njegov život. Naravno, trudim se svim svojim psima priuštiti sve što mogu, pružiti im najbolji mogući tretman i u tome, čini mi se, uspijevam. Da nije tako, ne bih ih ni imala. Dudu je veseo pas, jedino što ga baca u očaj jest kišni dan i vlažno vrijeme. Tada ostaje na svome ležaju ili se ušuška u dekicu i ne pokazuje nikakvu namjeru izići. Uhvati ga prava fjaka kao svakog dalmatinca – kaže smijući se njegova vlasnica.
Činjenicu da je u iznimno dobroj formi tumači i genetikom. Dalma Dia, ženka kojom je započela uzgoj još 1995., živjela je 20 godina, njezin sin Dalmino Snow Leopard ili, kraće, Leo 17 i pol. A da nije riječ samo o dugovječnosti, dokazuje i rezultatima. Od 1998. nižu se europski i svjetski šampioni u uzgajivačnici Dalmino. No put do pobjednika nije nimalo lak. Odavno su u krugu ozbiljnih uzgajivača dalmatinskih pasa postavljeni standardi kojih se treba držati. Leglo treba biti othranjeno u najboljim mogućim uvjetima i dobro socijalizirano. Postoje mnogi genetski testovi,
ODAVNO SU POSTAVLJENI STANDARDI KOJIH SE DRŽE OZBILJNI UZGAJAČI POBJEDA PSA MOŽDA SE NE ČINI USPOREDIVOM S DRUGIM USPJESIMA, ALI TO JE NAŠE NACIONALNO BLAGO
provjera sluha, obveza snimanja kukova, po potrebi laktova i ramena, provjera temperamenta... Brojni vrijedni uzgajivači krenuli su tim putem uz podršku Hrvatskog kinološkog saveza.
– Sasvim je sigurno da psi uzgojeni na takav način neće završiti u rukama nemarnih vlasnika jer su previše dragocjeni i uzgojeni s previše truda da bi završili u dvorištu, bez odgovarajuće njege i kontakta s ljudima. A ako se odluče krenuti na izložbe, tim bolje – zaključuje Željka Halper.
Bio je pun ponosa
– Nisam imala velika očekivanja. Uvijek sam mislila da su takve pobjede za nekoga drugoga, da to nije za obične ljude. Mislim da ću se svaki tren probuditi i pitam se je li se to uopće dogodilo. Uspjela sam postići izvanredne rezultate sa svim svojim psima, a Dudu, kojem je ovaj nastup trebao biti kruna njegove izložbene karijere, proglašen je najljepšim veteranom i najljepšim psom svoje pasmine. Sve nakon toga prošlo je kao u snu. Moj dragi prijatelj, mađarski hendler Attila Schlosser je unatoč natučenom ramenu izveo Dudua umjesto mene i pobjede su se samo nizale. Prvo je postao najljepši veteran među svim pasminama, a zatim najljepši pas izložbe – Best in show pobjednik – opisuje presretna vlasnica. Titulu najljepšeg psa izložbe dodijelio je Andrzej Kaźmierski, profesor zoologije, isti kinološki sudac koji je Dudua u Varaždinu prije mnogo godina prvi put proglasio pobjednikom jedne međunarodne izložbe.
– Pas je bio pun ponosa kao da je i sâm znao da je pobjednik, a Attila nikada nije ni sumnjao u to. Vrištala sam od sreće. Sve se može kad si predan, kad voliš pasminu svim srcem i želiš da je i drugi tako dožive, da to osjete... Zaista mislim da su se ove godine zvijezde posložile i mnogo uspjeha donijele našoj maloj zemlji. Uspjesi u nogometu, odbojci, medicini, izumima... Možda se pobjeda jednog psa ne čini usporedivom, ali kada je ta pasmina naše nacionalno blago, svjetski prepoznatljiv ambasador naše zemlje, meni je to posebno važno – zaključuje Željka Halper.
Kakva se tajna krije iza tako velikog uspjeha, postoje li geni koji garantiraju uspjeh jer mnogo je lijepih pasa? Zaključak je jednostavan: radost života, želja da se dopadne. To je ono po čemu se prepoznaje svaki uspješan izložbeni pas i što se ne zaboravlja. A kod kuće on je ljubimac koji živote svojih vlasnika čini ljepšima. Kad već spominjemo dobre gene – Duduovi potomci odavno već osvajaju titule i srca svojih vlasnika.