Papine muke s pobačajem ZAŠTO SU NA OPTUŽBE ŠUTJELI LIJEČNICI

Od kada je došao na čelo Katoličke crkve 13. ožujka 2013., papa Franjo ne prestaje opetovanim upućivanjem na vrijednosti katoličkog nauka provocirati savjest modernih kršćana, ponajprije katolika.

On ih, istina, ne plaši paklenim mukama u koje će dospjeti ako se ne budu pridržavali temeljnih odredaba toga nauka, nego ih neprestano suočava s grešnim životnim situacijama u kojima se neki od njih već nalaze, odnosno u kojima bi se mogli naći ako se ne budu pridržavali toga nauka. Pri tome se u nekim svojim propovijedima, posebno kad je u njima riječ o zaštiti početka ljudskoga života, služi veoma teškim kvalifikacijama ne bi li njima utjecao na savjest mnogih kršćana katolika i promijenio njihove već ustaljene grešne prakse.

U tu je svrhu tijekom audijencije na Trgu sv. Petra u Rimu 10. listopada 2018. opet žestoko ustao protiv pobačaja uspoređujući žene koje ga počine s ljudima koji unajmljuju „plaćenog ubojicu da im riješi problem“. Mnoge je začudio takav papin javni istup. Nije to prvi put da se on na tako neuobičajen način odnosi prema ženama koje se odlučuju za pobačaj. Učinio je to i 16. lipnja 2018. kada je ženama koje se „u slučaju tjelesnog nedostatka ploda“odlučuju na pobačaj i liječnicima koji ga izvode poručio da sudjeluju u eugeničkim postupcima, kakvim su se služili nacisti, rekavši doslovno: “U prošlom stoljeću svi su bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama”. Takva papina izjava mnoge je iznenadila jer je krajem 2016. objavio apostolsko pismo „Misericordia et misera“(Milosrđe i bijeda) kojim je svim katoličkim svećenicima omogućio opraštanje grijeha pobačaja ženama koje su ga počinile i koje se za to pokaju.

U tome pismu naveo je da „ne postoji grijeh do kojega Božja milost ne može doći i izbrisati ga u trenucima kada se pokajnik odluči pomiriti s Bogom“. Svatko tko prati javne istupe pape Franje znao je da ta njegova preporuka svećenicima nije značila neku „prekretnicu u odnosu Katoličke crkve prema pobačaju“niti pak „relativizaciju grijeha pobačaja“. Ta je papina “preporuka” bila prilog jednome ljudskom razumijevanju položaja žene u suvremenome društvu koja ne radi pobačaj iz obijesti, oholosti ili osobnog užitka, nego je društvene okolnosti kao što su nezaposlenost, neimaština, ostavljenost, silovanje, “tjeraju” na taj čin, bez obzira na čvrstu vjeru. Ipak, unatoč papinu omogućiva- nju da i „obični“svećenici, a ne samo biskupi, kako je to do tada bio propis, mogu opraštati grijeh pobačaja, iznenadile su papine optužbe i usporedbe liječnika koji obavljaju pobačaj s plaćenim ubojicama i nacističkim eugeničarima. Iako su te optužbe jako teške i za žene i za liječnike kriminalizirajuće, ipak na njih nije reagirao nitko od hrvatskih liječnika ili političara. A kao one koji činom pobačaja čine jedan od najtežih grijeha kojim se, uz ostalo, “zaslužuje” i ekskomunikacija iz Crkve, papa nije optužio samo žene nego i liječnike, anesteziologe i medicinske sestre, sve koji sudjeluju u postupku prekida trudnoće.

Nažalost, na tu papinu izjavu nije reagirao ni hrvatski ministar zdravstva ni bilo koji ravnatelj neke od hrvatskih bolnica u kojima se, prema važećim hrvatskim zakonskim propisima, izvode pobačaji. Nisu reagirale ni predsjednica države, ni ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ni ministrica znanosti i obrazovanja. A trebale su, jer se spomenuto papino mišljenje odnosi i na žene općenito i na žene liječnice ginekologinje i ono će bitno utjecati na tijek i rezultate rasprave pri donošenju novoga zakona o zdravstvenim mjerama. Također, šutnja i muk o tome zavili su i Hrvatsku liječničku komoru i Hrvatsko društvo za ginekologiju i opstetriciju.

Sasvim drukčije od hrvatskih liječnika i političara reagirali su njihovi kolege i kolegice u Njemačkoj. Tamošnja ministrica obitelji nazvala je spomenute papine izjave o pobačaju „optužbama i uvredama“. Papinu usporedbu pobačaja s ubojstvima po zahtjevu kritizirali su i neki visokopozicionirani članovi Kršćansko-demokratske unije, dok je najoštriji odgovor uputilo Njemačko društvo za ginekologiju usvojivši i odgovarajuću Rezoluciju kao odgovor na papinu izjavu kojom se, kako su naveli, kriminaliziraju žene koje u najtežim trenucima donošenja odluke u trudnoći traže pomoć, a liječnike se uspoređuje s ubojicama smatrajući da vjersko-politički iskazi temeljeni na katoličkome nauku ne smiju služiti kriminalizaciji ni žena ni liječnika.

U Hrvatskoj će do vremena usvajanja nekoga novog „zakona o pobačaju“liječnici ginekolozi koji se u svojem poslu ne koriste pravom „priziva savjesti“prekid trudnoće obavljati prema postojećim pozitivnim hrvatskim zakonskim propisima, svejedno što mi o pobačaju privatno mislili (jedan sam od onih koji smatra da život počinje začećem), njih se ne može i ne smije smatrati “plaćenim ubojicama” ni sudionicima nacističkih “eugeničkih postupaka”, pa govorio to i sam papa Franjo.