Pet ključnih razloga zbog kojih Hrvatska zaostaje
Analizirali smo zašto Hrvatska u svojem razredu ostaje ponavljač koji najkompetentnije i najsposobnije frustrira do te mjere da masovno odlaze u tuđa društva u potrazi za boljim životom
Dolje nas vuče institucijsko naslijeđe formirano 90-ih, klijentelizam i korupcija, slabi kapaciteti javnog upravljanja i partikularni interesi U razredu u kojem prevladavaju izvrsni, neuspješniji ili otpadnu ili ih povuče kompetitivni plam jer vide primjere koji ih motiviraju, izazivaju, vuku naprijed. Hrvatska je u svojem razredu ne mediokritet, nego opetovani ponavljač koji frustrira one sjajne i kompetentne do te mjere da sad, u već masovnom egzodusu, prelaze u druge razrede i ondje uprežu svoj „know-how“za neko tuđe, bolje društvo i svoj bolji život.
Tulum je gotov!
O tome zašto Hrvatska zaostaje razmjenjuju se lekcije kao recepti pred Božić, a u pokušaju da daju suvisla objašnjenja, mudre su glave na konferenciji na tu temu jučer okupili Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i Zaklada Friedrich Ebert. Ovisno o sferi iz koje dolaze, apostrofirali su glavne ekonomske i društvene dubioze koje su, međutim, toliko isprepletene da je prevladavajući dojam nakon svega poražavajući – jednostavno – trebamo novi društveni „softver“. Jer, kao što kaže Danijela Dolenec, profesorica s Fakulteta političkih znanosti, nadolje nas vuče nepovoljno institucijsko naslijeđe formirano 90-ih i još uvijek dominantno, klijentelizam i korupcija, slabi kapaciteti javnog upravljanja i država zarobljena partikularnim interesima. Koliko je takvo stanje njegovano kao najpoželjniji oblik razvoja, najplastičnije svjedoči svjež primjer predstavljanja knjige bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić „Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma“. Hipokrizija vrišti iz naslova autorice koja je morala odstupiti upravo zbog ortačkog angažiranja „stručnjaka“koji su krojili lex Agrokor po aršinima svojih partikularnih interesa i poslije ih konzumirali unosnim konzultantskim ugovorima, a o njezinoj će knjizi na predstavljanju kao gost govoriti guverner HNB-a Boris Vujčić difamirajući tako instituciju u kojoj radi i cjelokupnu monetarnu vlast. Jer, HNB, koji, među ostalim kreatorima i korektorima politika, i Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu proziva za grijeh „propusta“u poticanju financiranja nekretninskog balona uoči krize, ima mandat – djelovati, a ne pozivati se na floskule „mi smo upozoravali“, kao u slučaju CHF kredita. – Dok su svi govorili da je tržište nekretnina u ekstazi, upozoravao sam da to neće biti dovijeka. Kao netko tko mora odnijeti piće kad je tulum najbolji. Odgovornost HNB-a je da to kaže, tulum je gotov! – kritizirao je Tica govoreći o 300 mlrd. kn, cijelom jednom BDP-u koji su hrvatska poduzeća od 2000. do 2014. uložila u nekretnine umjesto u investicije. Vedran Šošić, donedavni viceguverner HNB-a, odvratio mu je da su se nekretnine više financirale izvana nego iznutra, pod bankovnom paskom koju su oni nadzirali. – Ako HNB javno nastupa, onda se rasprava o javnom napretku svede na raspravu o HNB-u. Možda bolje da ne istupamo – našalio se Šošić, no to je, u svjetlu spomenutog guvernerova angažmana, ispala gotovo neslana šala.
Zemlja bez ideala
A osoba koja ima kredibilitet govoriti upravo o sukobu interesa, bivša povjerenica za njegovo sprečavanje Dalija Orešković spomenula je uvjete rada i kapacitiranost institucija koje bi trebale štititi tu vrijednost, fikciju, kako je naziva politički analitičar Žarko Puhovski. – Zajednica koja ne zna koji su joj ideali ne može ništa. Hrvatska to ne zna. To jest fikcija, ali na osnovi nje može se interpretirati cijeli sustav i nešto na osnovi toga činiti – poentirao je Puhovski. Izostanak sankcioniranja odgovornosti u slučaju Agrokora, propusta monetarne vlasti, ali i brojnim drugim primjerima, od kojih je najeklatantniji izostanak kazni za dokazane sukobe interesa, duboko frustrira zdravi dio društva. Problem odgovornosti, ali i funkcioniranja pravosuđa i ostalih institucija doveden je do apsurda jučerašnjom nepravomoćnom presudom bivšem premijeru Sanaderu koji je, istaknuo je to Puhovski, za višemilijunsko ratno profiterstvo dobio 2,5 godina zatvora, pola godine više nego Huanito Luksetić, oboljeli od multiple skleroze koji je uzgajao marihuanu da bi smanjio bol i simptome bolesti. Bolesno je ovo društvo. Kako kaže Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata, više se senzibilizira oko nacionalnih, nego oko ekonomskih pitanja. Vječna polarizacija na ustaše i partizane gori kao i ona vječna vatra braniteljima MUP-a u Savskoj ulici u Zagrebu, dok se iza ideoloških parola maskira promašena razvojna politika. Zapravo, njezin potpuni nedostatak. – Deindustrijalizacija, rentijerska ekonomija, oslanjanje na uslužne djelatnosti niske dodane vrijednosti... – nabraja D. Dolenec metastaze naše stvarnosti.