Analiza M. Šimatovića

Na potezu je DORH: manipulatore potpisima treba kazniti

Manipulacija je česta riječ koja se posljedično javljala u kontekstu gotovo svih dosad održanih izbornih procesa u Hrvatskoj. Za poneki oblik manipulacije prečesto su bivali optuživani izborni pobjednici, ne samo na manje transparentnim unutarstranačkim izborima već i na onima puno važnijima na kojima se vlast bira od naroda na lokalnoj i nacionalnoj razini. Za manipulaciju valjda jedino nisu optuženi organizatori referenduma o hrvatskoj samostalnosti u svibnju 1991. To ne bi bilo zabrinjavajuće da je manipulacija ikad dokazana i sankcionirana, iako je često bila očigledna. Za manipulaciju oni što gube optužuju pobjednike, ali ponekad, kao u slučaju davne bitke za HDZ između Sanadera i Pašalića, svjedočimo i napadima iskrenosti samih organizatora izborne prijevare. Međutim, do prije neki dan nije bilo slučaja da za manipulaciju pobjednici optužuju poražene. Štoviše, stranka iz vladajuće koalicije, koja se otvoreno protivila referendumskim zahtjevima inicijativa „Istina o Istanbulskoj“i „Narod odlučuje“, podnijela je kaznenu prijavu protiv istih pod optužbom da su krivotvorile potpise građana. Činjenice koje je utvrdilo povjerenstvo koje je provjeravalo valjanost prikupljenih potpisa građana su sljedeće: “Istina o Istanbulskoj” predala je 44.974 neispravna potpisa, a u izvješću stoji da je među njima bilo 8000 dvostrukih potpisa, 2594 potpisa osoba kojih nema u registru birača, 428 osoba nije bilo punoljetno u vrijeme prikupljanja potpisa, 158 potpisnika nije imalo hrvatsko državljanstvo, 240 osoba je preminulo prije početka prikupljanja potpisa. Međutim, većina potpisa, 33.554, smatra se nevaljanim jer ime na potpisnoj listi ne odgovara imenu u registru birača ili je unesen neispravan OIB. “Narod odlučuje” za prvu referendumsko pitanje o izmjenama izbornog zakonodavstva predao je 40.875 neispravnih potpisa: 7488 dvostrukih potpisa, 1844 nepostojećih OIB-a, 365 potpisanih osoba nije bilo punoljetno, dok je najmlađi potpisnik rođen u ožujku 2018., 332 osobe uopće nisu bile hrvatski državljani, 120 ih je preminulo. Isto kao kod bratske inicijative, većina iz grupe neispravnih potpisa, njih 30.726, proglašeno je nevažećima zbog nepotpunih OIB-a ili nečitkosti. Što se tiče pitanja koje se odnosi na odlučivanje zastupnika manjina u saboru, „Narod odlučuje“predao je 40.666 neispravnih potpisa, od čega 7443 dvostruka potpisa, 1807 nepostojećih OIB-a, 354 potpisane osobe bile su maloljetne, 321 potpisani nije imao hrvatsko državljanstvo, 115 ih je preminulo, a 30.626 potpisa utvrđeno je neispravnim iz drugih razloga. Iz navedenih podataka evidentno je da se kaznena prijava HNS-a odnosi na mali, ali presudni dio ukupno prikupljenih glasova. No, pokažu li se optužbe točnima, najgorim mogućim kaznenim djelom trebalo bi okvalificirati pokušaj organizatora referendumskih potpisa koji su, kako tvrde podnosioci kaznene prijave, „lažima i manipulacijom na najružniji i potencijalno ilegalan način htjeli izboriti gotovo jednako ružan cilj: smanjivati ljudska prava“. Š to se sadržaja referendumskih inicijativa tiče, na „Istinu o Istanbulskoj“ne treba trošiti riječi, dok je „Narod odlučuje“napravio grešku u koracima. S apelom za izmjenama izbornog zakonodavstva mogla bi se identificirati većina stanovnika Hrvatske. Partitokratski sustav koji svu moć crpi iz diskrecijskog prava partijskih čelnika da sastavljaju izborne liste toliko je zbog svoje prirode ogrezao u klijentelizam i negativnu selekciju političkih kadrova da je građanima svih ideoloških provenijencija političara preko glave. Međutim, inicijativa „Narod odlučuje“poslužila se marketinškim trikom pa je su u jednom od referendumskih pitanja ponudili mogućnost ograničavanja prava nacionalnih manjina da odlučuju o državnom proračunu i sudbini Vlade. Ne treba biti posebno pronicljiv da se shvati kako se ovime ciljala srpska nacionalna manjina i njihovi parlamentarni predstavnici. Koliko je to opasno za društvo koje četvrt stoljeća vuče ratne traume, prenoseći ih iz generacije u generaciju, ne treba posebno podsjećati. Izborni institut koji osigurava manjinama solidan broj zastupnika civilizacijska je tekovina ove države od koje ne treba odustati ni pod koju cijenu. Jedan je to od rijetkih nacionalnih dosega koji nas svrstava uz bok razvijenim društvima zapada. U konačnici, ako smo kao društvo dozvolili da nam iz zemlje pobjegne većina Srba, moralno je prihvatljivo da ostacima ostataka njihova nacionalnog korpusa omogućimo participaciju u bilo kojoj vlasti. Protivnici ovih referendumskih inicijativa kao argument mogu i obrnuti tezu pa se pitati imaju li veće pravo odlučivati o državnom proračunu manjinci koji žive u Hrvatskoj ili pripadnici većinskog naroda s prebivalištem u dijaspori koji s tim istim proračunom nemaju nikakve veze. Lopta je sada proslijeđena DORH-u. Iako je glavni državni odvjetnik u pravu kada kaže da bi logičnije bilo da je kaznenu prijavu podnio onaj koji je utvrdio nepravilnosti, a ne politička stranka, prilika je ovo da se procesuiranjem sumnjivaca pošalje poruka svim budućim manipulatorima, da se srede birački popisi, da mrtvi počivaju u miru i prestanu glasati, da stanovnici mnogih općina budu većina u odnosu na broj birača, da autobusni inženjering postane relikt prošlosti