SILOVANJE BLAGOSLOVA NA DANIMA KRUHA U ŠKOLI

Uhrvatskim školama po pitanju svjetonazora dramatična je situacija. Silovanje pod krinkom tobožnjeg sekularizma, a zapravo agresivnog protuvjerskog pokreta, dosegnulo je vrhunac posljednjih dana u nekoliko za javnost znanih i neznanih slučajeva. Povod je za napad bio je naizgled sporadičan, poput manifestacije Dani kruha ili jedne školske tribine, no otkrio je da se ovoga puta protuvjerski specijalni rat u hrvatskim školama s frontovskog, preselio u gerilski i pojedinačni oblik obračuna s vjerom, Crkvom i religijom uopće. Naime, dosad se, u pravilu, frontalno udaralo po vjeronauku u školi i to mahom na početku školske godine s tezama kako vjeronauku nije mjesto u državnim školama i kako ga treba vratiti u prostore vjerskih zajednica. No, kako je s vremenom svima postalo jasno da je ta priča potpuno šuplja, jer vjeronauk na više ili manje sličan način egzistira u većini demokratskih zemalja, očito se od te strategije odustalo, pa je trebalo pronaći pojedince koje vjerska prisutnost u školi ugrožava. Tako je bila dovoljna jedna sablažnjena majka blagoslovom na Dane kruha i plodova zemlje u jednoj zagrebačkoj školi, da se zakotrlja lavina nesnošljivosti prema vjerskom i duhovnom. Nitko nije išao utvrđivati činjenice. U javnosti je bilo dovoljno da je majka bila šokirana činjenicom što je u školu došao svećenik na tu manifestaciju i da je blagoslovio djecu i plodove zemlje. One, dakako, koji su htjeli primiti blagoslov. Nema veze što se tu sada radi o većini, nego o činjenici da se ne razumije nimalo ono što se događa. Blagoslov je besplatan i bezbolan. Njega može udijeliti svećenik, ali i svaki vjernik. Roditelji vjernici, primjerice, često blagoslivlju svoju djecu, ali i supružnici međusobno jedni druge, prijatelji prijatelje, a blagoslov se čak upućuje i neprijateljima i neistomišljenicima. Ne kletva, nego blagoslov. Dakle, blagoslov ne može štetiti. No, ne mora ga se niti primiti, tj. doživjeti. Nekomu kome ništa on ne znači, tretirat će ga poput nekoliko kapi kiše u pretrčavanju od automobila do ulaza u haustor. I ako ga ne želi, distancirat će se i izmaknuti. No, od hrvatskih škola traži se da se iz njih izmakne blagoslov tj. ono vjersko i duhovno. Tako je studentskom kapelanu don Damiru Stojiću (kojega samo tupani nazivaju kontroverznim, jer ono što on govori nije nimalo kontroverzno za nauk Crkve koju predstavlja) izmaknuta već najavljena tribina u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Ravnateljica se prepala i otkazala najavljenu tribinu zbog pritiska medija. U korist onih koji su protiv, dakako, ne pitajući se što je s onima koji su bili za. A koji su, također, dio škole i školskog sustava. I to u većini, pa s pravom očekuju da ih se blagoslivlje onim što štuju i žive, a ne da su neprestano glineni golubovi novovjekih divljaka uvijenih u plašt tobožnje tolerancije i lažnog suživota.