NESIGURNI GEJ IZ ZANZIBARA TEŠKO JE TRPIO SLAVU
Spavao je sa stotinama muškaraca, volio jednu ženu, a svoj prvi nastup queenovci su gledali u izlogu jer 1974. nisu imali televizor
Knjiga “Freddie Mercury: Život, smrt i nasljeđe” prati povijest grupe i ekspanziju HIV-a i AIDS-a paralelno s razvojem gej scene u svijetu, sve do Freddiejeva kraja i priznanja da je bolestan samo 24 sata prije smrti u Londonu
O grupi Queen i Freedieju Mercuryju napisane su mnoge knjige. Čemu još jedna? Poanta nove, “Freddie Mercury: Život, smrt i nasljeđe” autorskog dvojca Matta Richardsa i Marka Langthornea, u izdanju Rockmarka, upravo prevedene na hrvatski jezik, atipičan je pristup povijesti rock-velikana kroz prizmu osobnog života njihova frontmana i pojave AIDS-a koji je tragično okončao njegovu priču. Činjenično se oslanja na ranija djela i intervjue iako autori uvode i nove govornike poput Petera Strakera, Marca Almonda i Annie Lennox. Kao što je bio slučaj i ranije, članovi Queena nisu sudjelovali, osim eventualno kroz reinterpretaciju starih intervjua. Njihove memoare tek čekamo.
Posebnost je paralelno povezivanje povijesti benda, Freddiejeva života i pojave HIV-a još oko 1908. godine u Belgijskom Kongu, kada je jednog lovca ugrizla čimpanza zaražena virusom imunodeficijencije majmuna (SIV) koji će prerasti u HIV i desetljećima kasnije eksplozivno se proširiti svijetom. I povijest benda je tu, od početaka kao grupa Smile do zadnjeg albuma Innuendo i trijumfa, ali i početka Freddiejeva kraja 1985. nastupom na Live Aidu. Zanimljiva je i društvena analiza razvoja LGBT prava, povorki ponosa, nastanka glam rocka, androginog izgleda i stila. Dio je posvećen integraciji gej kulture u mainstream, usponu gej klubova 70-ih u New Yorku kada su The Loft, Tenth Floor i 12 West rodili diskoscenu. Knjiga počinje u studenome 1991. Mjesto je London. Pacijent, Freddie, napola je u snu. Dah mu je kratak. Lijekove prima kroz kanilu na vratu. Njegov je imunosustav toliko narušen da mu je tijelo bespomoćno protiv svake infekcije.
Odgajale ga časne sestre
No pravi početak sage čiji će kraj biti AIDS dogodio se 5. rujna 1946., kada se na Novu godinu po religiji Parsa u državnoj bolnici u Stone Townu rodilo prvo dijete obitelji Bulsara. Dječak je dobio ime Farrokh. Poslije ćemo ga znati kao Freddieja Mercuryja. Majka Jer i otac Bomi, porijeklom Iranci, bili su sljedbenici zoroastrizma.
S pet godina Freddie je krenuo u zanzibarsku misionarsku školu kojom su upravljale britanske časne sestre. Već je tada pokazivao talent za glazbu pa su ga nerijetko tražili da zapjeva okupljenima. Školovanje je nastavio u internatu u Indiji, 4800 km udaljen od obitelji što ga je, sudeći po tvrdnjama psihoterapeuta Nicka Duffella, u toj dobi nepovratno psihički oštetilo. Takva djeca, smatra, razvijaju osobnost za “strateško preživljavanje”.
Izvana su kompetentni i samopouzdani, a u sebi povučeni i nesigurni. Ta nesigurnost utječe na ostatak njihovih života, a to je bio slučaj i s Freddiejem. Godine 1958. oformio je svoj prvi bend s četvoricom učenika internata Sv. Petra. Svi obožavatelji Elvisa Presleya, pod nazivom The Hectics, počeli su stvarati svoju verziju rock’n’rolla. Bend je poslužio svrsi – obaranju s nogu djevojčica iz susjedne škole, a raspao se kad se Freddie 1963. vratio se u Zanzibar. U to vrijeme Okellovi revolucionari ubijali su i pljačkali diljem zemlje. Činilo se da Arapi i Azijci tamo više nisu sigurni pa se obitelj Bulsara preselila u London, iako ni Britanija 60-ih nije trpeljiva prema imigrantima. Potez ipak oduševljava Freddieja, zanesenog zapadnjačkom pop-kulturom.
U rujnu 1966. upisati modni dizajn na Ealing School of Art, na kojem su studirali Ronnie Wood, Roger Ruskin Spear i Pete Townshend, bilo je sve o čemu je sanjao.
U to je vrijeme, navodi se dalje u knjizi, bio toliko opčinjen Hendrixom da ga je 14 puta išao slušati, uključujući devet večeri zaredom po pubovima u cijelom Londonu. “Pretražio bih sve kako bih ga mogao gledati jer je imao je sve što bi jedna rock-zvijezda trebala imati – stil i prisutnost“, govorio je Freddie kasnije. “Ništa nije morao raditi na silu. Samo bi se pojavio na pozornici i cijeli bi prostor bio u plamenu. On je živio sve što sam ja htio biti.” On mu je dao impuls da slijedi svoj san.
U Engleskoj upoznaje i Rogera Taylora i Briana Maya u čijem će sastavu Smile zamijeniti Tima Staffella. Kada im se priključio i basist John Deacon, 1970. , iako još pod nazivom Smile, osnovan je jedan od najpoznatijih svjetskih bendova – Queen. Dolaskom Freddieja koncepcija grupe se bitno mijenja, a Mercury je dao i novo ime grupi te osmislio i njihov grb. Članovi benda strahovali su da je ime previše gej, no uvjerio ih
je da ga prihvate. “To je jako ime, univerzalno i neposredno. Imalo je jak vizualni potencijal i bilo otvoreno za sve vrste interpretacija. Bio sam svjestan gej konotacija, ali to je bila samo jedna njegova strana“, kazao je pjevač kasnije. Osim toga, Freddie (nadimak je zaradio još u školi) Bulsara promijenio je i svoje ime. U ljeto 1970. dečko iz Zanzibara postao je Freddie Mercury.
“Za prvi album napisao je pjesmu My Fairy King, a u njoj je stih: ‘Oh Mother Mercury look what they’ve done to me?’“, prisjeća se u intervjuu prenesenom u knjizi Brian May. “A nakon toga mi je rekao: ‘Ja ću postati Mercury jer je majka u ovoj pjesmi moj Merkur’. Mi smo se pitali je li lud, znate, ali bio je ozbiljan i promijenio je ime u Freddie Mercury. Mislim da mu je to pomoglo da postane ta osoba koja je htio biti, a Bulsara je još uvijek bio tamo, ali za javnost će on biti ovaj drugačiji lik.“
Prava prilika koju je Queen čekao stigla je 18. veljače 1974., zahvaljujući Davidu Bowieju koji je trebao nastupiti na BBC-jevu Top of the Pops, ali morao je odustati. Promotor Ronnie Fowler iz EMI-ja predložio je da queenovci popune prazninu. Sredinom 70-ih Top of the Pops gledalo je 15 milijuna ljudi.
Queenu će taj doseg biti dragocjen. Nitko od članova benda tada nije imao televizor pa su u večeri emitiranja svoj prvi TV nastup gledali u izlogu trgovine bijelom tehnikom. No nitko nije mogao ni zamisliti uspjeh koji će im 1975. donijeti Bohemian Rhapsody. Stekli su slavu na obje strane Atlantika. Slijede turneje po Japanu i Americi, a daleko od očiju britanskih tabloida Freddie počinje posjećivati američke gej klubove. Naime, od ranih dana hrvao se sa svojom seksualnošću. Unatoč dekriminalizaciji homoseksualnosti, bilo koji gej muškarac u Britaniji 1970. godine i dalje je bio suočen sa zlostavljanjem, čak i zatvorom.
Bilo je to posebno teško vrijeme za nekoga poput Freddieja, odgojenog uz vrijednosti koje ne samo da su odražavale kolonijalnu Aziju nego i strogu religiju. Izjašnjavao se kao biseksualac, a iako je bio većinom s muškarcima, izlazio je i sa ženama. No volio je samo jednu – Mary Austin s kojom je bio u vezi šest godina.
Nakon prekida ostali su najbolji prijatelji, a nakon smrti ostavio joj je i najveći dio svoje imovine. I kasnije, kad su se vremena mijenjala, nije bio dovoljno hrabar izaći iz ormara. Iza zatvorenih vrata ponašao se razvratno i spavao sa stotinama muškaraca, u javnosti ne narušavajući status quo, ne dirajući establišment.
Osamljenost je bila nešto s čime se nije znao nositi. Gdje god bio, poveo bi sa sobom svake večeri kući muškarce na seks znajući da ih sljedećeg jutra može odbaciti. Kokain mu je pri tome bio dobar drug.
Godine 1981. slavi se deseta osnivanja obljetnica Queena. Jedan su od najvećih bendova svijeta, s prodanih više od 45 milijuna albuma i 25 milijuna singlova. Svoj 35. rođendan Freddie slavi petodnevnom ekstravagantnom zabavom na koju je Concordeom dopremio stotinu gostiju čiji je, govorio je, jedini trošak bio da kupe kondome.
Tajno primao terapiju
U isto vrijeme Associated Press prvi put donosi priču o bolesti koja kosi homoseksualne muškarce. Ni to nije utjecalo na njegov raskalašeni stil života iako se već 1982. osjeća loše, ne znajući da je zaražen. Krajem veljače 1984. objavljen je jedanaesti studijski album Queena, The Works.
U Britaniji je postao momentalno uspješan, Freddie paralelno priprema i svoj solo album, ali privatno kao da je stisnuo gumb za samouništenje i odbija se testirati na AIDS. Učinio je to krajem 1985. i rezultat je bio pozitivan, no tajio je to svima, pa i svojem ljubavniku Jimu Huttonu koji je s njim bio do kraja. Nije usporavao, Queen je objavio i 12. studijski album A Kind Of Magic, no on je shvaćao da taj posao uskoro više neće moći raditi.
Cijelo ga je tijelo boljelo. Terapiju je primao tajno, a u bolnicu ga je prerušenog dovozio njegov vozač Terry Giddings. Nakon što 1987. The Sun objavljuje skandalozni članak na tri stranice u kojem se navode stotine njegovih ljubavnika od kojih su dva preminula od AIDS-a, trajno se zatvara u sebe. Počeo je uzimati eksperimentalni lijek AZT u nadi da će poživjeti dovoljno dugo da se nađe pravi lijek za AIDS. Počeo je dodatno gubiti na težini, provodeći više vremena sjedeći ili spavajući te koristeći sve više šminke kako bi skrio mrlje na licu i rukama.
Godine 1990. odlučio je prestati uzimati lijekove koji su ga držali na životu. Nakon dugog sastanka s menadžerom Queena Jimom Beachom, Freddie je odlučio objaviti priopćenje u kojem je javnosti potvrdio da boluje od AIDS-a. Preminuo je za manje od 24 sata, 24. studenog 1991. godine u svojem domu u Londonu.