BOHEMIAN RHAPSODY PREVIŠE ROBUJE HOLLYWOODSKIM KLIŠEJIMA
Raskošnim eventom u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema hrvatska je publika u izravnom prijenosu pratila svjetsku premijeru filma “Bohemian Rhapsody”. Na ulazu u kino doduše nije bilo patuljaka s pladnjevima kokaina na glavi kao na privatnim zabavama pokojnog Freddieja Mercuryja, ali uzvanike su dočekale čaše šampanjca i fina glazbena uvertira u jednu od najiščekivanijih premijera ove godine. Riječ je o biografskom ostvarenju koje smo zaista dugo priželjkivali, jednoj od posljednjih velikih rock priča koja je predugo tražila svoj put do velikog platna, a produkciju su, o čemu smo i ranije pisali, od samog početka pratile različite nesreće. Između ostalog, projekt je u jednom trenutku napustio i redatelj Dexter Fletcher, na čije je mjesto uletio Bryan Singer. I glavni glumac Sacha Baron Cohen napustio je film nakon što su preživjeli članovi Queena navodno inzistirali na promjenama scenarija kako bi više pažnje bilo posvećeno njima, a u filmske cipele Freddieja Mercuryja u zadnji je čas ušao Rami Malek. Taj američki glumac kojeg je proslavila glavna uloga u seriji “Mr. Robot” izvrsno je izgledao na promotivnim fotografijama, no u traileru filma gotovo se nije vidio, što je otvorilo prostor šuškanjima da je možda loše odigrao ulogu velikog rokera, pa ga producenti unaprijed “skrivaju” od publike. Premijera filma potvrdila je, nažalost, da je razloga za strah bilo. Malekova ne sasvim uspješna izvedba obilježena bizarno iskrivljenim naglaskom, međutim, nije glavni problem filma “Bohemian Rhapsody”. Jer djelo koje pretendira ispričati ne samo jednu od najvećih rock priča svih vremena, nego i jednu od najneobičnijih sudbina dvadesetog stoljeća bolno se oslanja na žanrovske klišeje, uz neprirodne, na trenutke gotovo tragikomične dijaloge. Ni po čemu ovaj film ne uspijeva prenijeti stvarnu karizmu i utjecaj Freddieja i njegova benda. Likovi su plošni, priča gotovo šablonska, kao da su previše puta provučeni kroz filter hollywoodskih predefiniranih uloga, zbog čega gube vjerodostojnost te na koncu i empatiju publike.