OSTVARIO SAM SAN, ALI NE SMATRAM SE FACOM ZATO ŠTO SAM U DINAMU
Dinamo je drukčiji od prijašnjih, u njemu je jako teško istaknuti nekakvu zvijezdu.
Jedan je igrač, pomalo neočekivano, iskočio. Ne kao zvijezda, nego kao novi mladi igrač koji je pokazao da se na njega mora ozbiljno računati. Ivan Šunjić (22) izborio se za značajnu minutažu kod Nenada Bjelice, pokazao se kao ozbiljan europski igrač, a osim odličnih rezultata s plavima, s mladom reprezentacijom ostvario je plasman na Europsko prvenstvo koje se sljedeće godine igra u Italiji i San Marinu.
Povratnik iz Lokomotive očito živi najbolje nogometne dane.
– Ispada da je tako, dobro igram, s Dinamom došli su i rezultati, sada i taj plasman s reprezentacijom na EP, doista nije moglo bolje – kaže Ivan Šunjić.
Doselio iz Zenice sa tri
Odrastao je u Zagrebu. Već sa tri godine s cijelom obitelji preselio se iz Zenice. Jeste li sad faca u kvartu?
– Ne doživljavam se kao nekakva faca, za mene je sve ostalo isto. Doma sam u Španskom. Još živite s roditeljima? – Živim na relaciji roditelji – cura.
Sjajno ste iskoristili priliku koju ste dobili, uskočili ste dok je Ademi bio ozlijeđen i sad vas dvojica ravnopravno dijelite minutažu...
– Bilo mi je važno s momčadi proći pripreme i biti zdrav, dočekao sam priliku i nadam se da sam je ugrabio.
Mnogo je mladih igrača otišlo u inozemstvo, puno bi ih to željelo napraviti što prije, a vi ste se iz Lokomotive vratili u Dinamo.
– Kad sam iz druge momčadi Dinama išao u Lokomotivu, išao sam s ciljem da se vratim u Dinamo. Odigrao sam ondje dvije i pol godine, a ja sam iz Dinamove škole i naravno da mi je glavni cilj bio igrati u Dinamu, želio sam se ondje dokazati i pokazati da mogu igrati i u Dinamu – rekao je Ivan.
Vezano uz povratak, je li bilo straha, ovdje je konkurencija na vašoj poziciji također bila velika, uz Ademija bio je tu i Doumbia, igrao je i Moro, Gojak...
– Dinamo je veliki klub, najveći ne samo u Hrvatskoj nego i na puno širem području i normalno je da je konkurencija jaka. No, to je zdrava konkurencija koja te tjera da više radiš, da se boriš.
Je li vam bilo teško nakon Young Boysa i neuspješnog pokušaja ulaska u LP, jeste li mogli zaspati?
– Pa, bila je teška noć nakon te utakmice, ostao je žal što nismo uspjeli. Mislim da Švicarci nisu bili bolji. No, nogomet je takav, nikad nije sve savršeno, a i ne pobjeđuje uvijek bolja momčad.
I u toj Europskoj ligi sad vam ide sjajno, smiješi vam se ostanak u tom natjecanju i na proljeće.
– Da, ispada da je tako, smiješi nam se prolazak skupine i to proljeće nam je cilj.
Znamo da Bjelica od vas traži koncentraciju na prvu sljedeću utakmicu, no koliko vi igrači razgovarate o tom cilju?
– Ma naravno da nam je negdje u glavi, u podsvijesti to proljeće, ali ipak se uvijek koncentriramo na tu prvu sljedeću utakmicu.
Ni to sigurno nije lako, igrate utakmice svaka tri dana što baš i nije puno vremena da biste se pripremili za sljedećeg suparnika, da biste ga analizirali.
– Naš stožer radi na analizi suparnika i pripremi 24 sata dnevno, a na nama je da njegove ideje pretočimo na travnjak, zasad sve to funkcionira na najbolji način.
Odigrali ste dosta utakmica ove sezone za plave, koja vam je najdraža?
– Protiv Fenerbahçea. Ne samo zbog mojega gola nego i zbog velike pobjede. Nije u mojem opisu posla da stalno zabijam, ali dogodilo se, bila mi je to prva velika utakmica, pred puno ljudi u Maksimiru. Bio mi je to dječački san.
Najveći sam si kritičar
Vratimo se tom Dinamovu europskom proljeću koje je već desetljećima nedostižno. Sad ste nakon samo dva kola tako blizu, bi li bilo veliko razočaranje da se do tog cilja opet ne dođe?
– Ne gledam tako, činjenica je da smo dobro krenuli, i dalje ćemo ići utakmicu po utakmicu i onda nam je naš cilj dostižan. Idemo sad u Trnavu Spartaku probati napraviti što se više može.
Dinamo se nikad nije pripremao za nastavak natjecanja u Europi, moglo bi to biti zanimljivo?
– Sigurno će biti zanimljivo, samo da mi taj cilj ostvarimo, a vjerujem da hoćemo.
Kako vaša obitelj komentira vaše uspjehe? – Svi su ponosni. Komentiraju li tata i brat vašu igru, kritiziraju li vas?
– Ima tu i kritike, ali ja sam sebi najveći kritičar. Ne pametuju mi, samo mi pružaju podršku.
Odlični ste u mladoj Vidite li sebe u A-reprezentaciji?
– Trenutačno ne, ali u budućnosti svakako. No imamo mnogo dobrih mladih igrača, ne bih mogao reći koliko će ih u A vrstu, neki su već i igrali u njoj, dosta dečki je u ligama petice. Sad je na nama da se dokažemo.
Što radi Ivan Šunjić kad ne igra nogomet? Znamo da ne kartate, ne igrate Playstation.
– Ništa posebno, odmaram se, odem na kavu, na večeru, ponekad u kino.
Spomenuli smo vaš dio karijere u Lokomotivi, no kako je sve počelo?
– Došao sam s obitelji kao dijete iz Zenice, sa 6-7 godina sam počeo igrati u Španskom. Bio sam na nekoj selekciji i onda me Drago Rukljač odveo u Zagreb. Tamo sam bio dok me Jozo Bandić nije doveo u Dinamo kao kadeta. Uslijedili su juniori, druga momčad, pa Lokomotiva na dvije i pol godine. Jako sam zahvalan lokosima, to je sjajna sredina za mladog igrača i za ulazak u seniorski nogomet – zaključio je Šunjić.