RODITELJIMA ZATVOR “Da je dijete bilo u bolnici, ne bi umrlo”
Pravo djeteta na život svakako je iznad prava roditelja na odlučivanje o izboru načina liječenja, kaže pravobraniteljica za djecu
Roditelji devetogodišnjeg dječaka koji je umro u mukama proglašeni su krivima jer su grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje. Dječakova majka Hana Budinski, prethodno Gržetić (40) iz Omišlja, osuđena je na godinu dana bezuvjetnog zatvora, a dječakov otac Viktor Brnobić (43) iz Kostrene na godinu i pol zatvora. Nisu osuđeni za smrt svog djeteta jer nije nedvojbeno dokazano da su za nju odgovorni. Nepravomoćna je to odluka riječkog Županijskog suda, piše Novi list.
Skrivali dijete
Riječko Županijsko državno odvjetništvo dokazivalo je da je dječakova smrt prouzročena time što su roditelji grubo prekršili djetetova prava na liječenje, a to bi značilo najmanju kaznu od tri godine zatvora. Međutim, sud je uvažio mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prema kojem se ne može sa sigurnošću tvrditi da bi dijete preživjelo, odnosno ostalo na životu i nakon 5. rujna 2015. godine i u slučaju da se liječilo na adekvatan način.
Dječak je početkom kolovoza 2015. u riječku bolnicu na Kantridi doveden s vidljivo natečenim vratom i dijagnosticiran mu je ne-Hodgkinov limfom. Premda su liječnici informirali roditelje o bolesti i liječenju, kao i o mogućim štetnim posljedicama neliječenja, što uključuje i smrtni ishod, roditelji su odbili konvencionalno liječenje koje uključuje kemoterapiju i odveli dijete iz bolnice. Očajni riječki doktori obratili su se Centru za socijalnu skrb u Omišlju koji je pokrenuo postupak privremenog oduzimanja roditeljske skrbi nad djetetom, koje je nakon razvoda roditelja živjelo s majkom. Roditelji su tada dokazali da dječaka vode u Italiju po drugo mišljenje pa je odluka Centra odgođena. Talijanski liječnici utvrdili su da je bolest progredirala u leukemiju i kontaktirali su s riječkim liječnicima. Dječaku je bivalo sve lošije. Po povratku iz Italije Centar za socijalnu skrb šalje odluku o privremenom oduzimanju djeteta, no roditelji s teško bolesnim djetetom bježe i skrivaju se u Gorskom kotaru. Dijete trpi užasne bolove, a kada njegova agonija postane neizdrživa, roditelji su pozvali hitnu pomoć. Dijete je prevezeno na Kantridu, međutim više mu nije bilo spasa. Poslije smrti sina, V. Brnobić novinarima je izjavio kako dijete nisu htjeli liječiti agresivnom kemoterapijom, koju smatra “bojnim otrovom”, već su odlučili liječiti ga prirodnim neagresivnim putem. Za to su koristili sodu bikarbonu i limun, prirodne sokove te razne biljne kapi, tinkture i prirodne antibiotike, a nabavili su i kanabisovo ulje. Djetetova majka izjavila je: “Moje dijete nije htjelo ići u bolnicu i nije htjelo da ga bodu iglama. Mi smo ispunjavali njegovu želju. Bio je inteligentno dijete i znao je što mu treba, a što ne.”
Prof. Goran Palčevski, predstojnik Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka, koji je oca bezuspješno nagovarao da dijete ostavi u bolnici na liječenju, kazao je tada: “Da je dijete ostalo kod nas, sigurno bi mu se pomoglo i uvjeren sam da u konačnici do ovako neželjenog ishoda ovako brzo ne bi došlo.”
Nemaju apsolutno pravo
– Pravo djeteta na život svakako je iznad prava roditelja na odlučivanje o izboru načina liječenja, što je osobito važno kad je život djeteta neposredno ugrožen i kad je važno brzo reagirati i na vrijeme poduzeti odgovarajuće medicinske zahvate. Nijedan propis ne daje roditelju apsolutno pravo odlučivanja o svome djetetu u bilo kojem području života – poručila je jučer pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.