Hoćemo li uskoro plaćati Dalmatincima da kartaju briškulu
Američki poduzetnik Jeff Blackard, koji je u Hrvatsku došao na Drugi investicijski forum zdravlja i turizma Adriatic regije, objavio je ondje da će na Pašmanu “pokušati napraviti autentično dalmatinsko naselje, u skladu s tradicijom i okolišem”. Projekt “Pašman rivijera” zakupio bi na 99 godina 8 kilometara obale i 260 hektara zemljišta s južne strane otoka. Bio bi to turistički resort za 4000 ljudi, s marinom, a sve za pola milijarde dolara. Kako bi to autentično dalmatinsko naselje trebalo izgledati otkrivaju 3D simulacije: na brežuljku kamena crkvica, trg s tradicionalnom fontanom, pizzerijom i wine barom, a uokolo raštrkane kućice s pradjedovskim teretanama i bazenima. Sve je okruženo domaćim palmama, dok se uz obalu nižu mulovi gdje skromni ribari i težaci vežu svoje jahte. Te će kućice biti izgrađene, kako najavljuje investitor, “jedino od domaćih materijala”. To znači da će vjerojatno imitirati već patentiranu tradicionalnu istarsku stanciju – na betonsku konstrukciju stavi se izolacija i potom kamenje, dok se u vrtu, iza visoke ograde, prostire bistro klorirano plivalište. Autentično dalmatinsko naselje zvano “Pašman rivijera” nije zbijeno u uske i vijugave kalete jer bi priječile pristup servisnim vozilima, a i zgrade ne bi bile izložene blagotvornom suncu. Hrvatski mediji investitora pozdravljaju i kao autora atraktivne replike Supetra u Teksasu, zvane Adriatica Village. Da ta gradnja ima ikakve veze sa Supetrom ili atraktivnošću, to može napisati samo netko lišen očinjeg vida ili pristupa internetu. Kliknite par puta i naći ćete se u predgrađu Dallasa, McKinneyju. Usred pustinje niknule su nakaradne višekatnice oko monstruozne fontane, a okružuju ih pseudomediteranske vile, u zastrašujućem spoju Alcatraza i Beverly Hillsa. Uz neko jadno jezerce replika dalmatinske crkve, kulisa za kič vjenčanja. Po strani, besmisleno, stoji dalmatinski zvonik. Nigdje ljudi, nigdje zelenila, nigdje života. Tuga tog mjesta usporediva je jedino s outletima u kojima morate bauljati po romaničkim, gotičkim i baroknim buticima napravljenima od knaufa. Investitor takvu gradnju naziva “neoretroizam” i predstavlja je kao “filozofiju razvoja nekretnina koja se temelji na proučavanju povijesnih naselja, načina na koji su ona nastajala i razvijala se”. Na povijesnoj “Pašman rivijeri” sve će biti novo, bez plijesni na kupama kanalicama, bez grozdova električnih vodova u zraku, bez naherenih dimnjaka, bez napuklih gusterni, bez bizantskih i romaničkih ruševina. Neće biti partizanskog spomenika i ploče s imenima poginulih u Domovinskom ratu jer tamo nema povijesti. Nema drvoreda lipa ili simbolične crnike koje su početkom 20. stoljeća Dalmatinci sadili u inat Talijanima, kao simbole slavenstva i hrvatstva. Nema zgrade općine jer nema izbora i politike. Nema policijske postaje jer o sigurnosti brinu nadzorne kamere i zaštitari. Nema list ili radio postaju, ogranak Matice hrvatske i narodnu knjižnicu – jer nema ni društva ni kulture. Ispod crkve ne postoje temelji starije crkve, a u njoj nema drevnih zavjetnih darova jer se ondje nije nitko nikad molio ili zavjetovao. Propovijedi će biti, pretpostavljam, o zaštiti od sunca, pravilnoj prehrani i potrebi tjelovježbe. Neoretroizam “povezuje moderne nekretnine i stvaranje suživota s ciljem kreiranja organskog, prirodnog naselja”, a za to je nužno da u naselju bude i domicilnog stanovništva koje će ga održavati. Doduše, održavati bi naselje mogli i stranci, ali domaći su važni kao primjerci autohtone populacije. Naime, iz turističkih središta poput Dubrovnika, Splita i Zadra počeli su bježati stanovnici, a to je loše za turizam. Jer turist želi doživjeti nešto zbiljsko, a to je teško kada nema zbiljskih ljudi. Na počecima turizma, prije stotinu godina, bio je jedan furešt na sto domaćih, a danas je obratno. Čovjek je trenutno naš najdragocjeniji turistički izložak i nije daleko dan kada će Dalmatinci biti zaposleni da sjede u gostionici s kariranim stolnjacima i igraju briškulu i trešetu; kao uniformu za posao odijevat će mornarsku majicu i plave hlače umrljane bijelom bojom, a pričvrstit će ih konopcem umjesto remenom; u rukama će obvezno nositi demižon, peškafondo ili osti; plaćat će im da čiste ribu na rivi, feštaju, krpaju mreže, igraju na boće, hodaju u procesijama i polažu vijence pod biste narodnih heroja – dok ih turisti snimaju. Neoretardizam, ili kako se već ta filozofija zove, gradi hiper napredna naselja, ali društvo je u njima predmoderno jer nema ništa od funkcija moderne države i nijednu njenu instituciju. Ono je apovijesno po zamisli, okamenjeno u vremenu i bez perspektive. Nije slučajno da se Amerikanac koji to hoće sagraditi bavi upravljanjem otpadom – prikladno za nas na smetlištu povijesti. Ima pola milijarde razloga da se izgradi povijesno američko naselje na Pašmanu. Ali glavni je razlog da se prikrije to što se cijela Hrvatska u njega polako pretvara.