Dalija Orešković kritizira sustav i samu sebe
Korupcija, nepotizam i nepravda prizori su koji daju ton našoj svakodnevici. Živimo u okrutnom svijetu u kojem se promoviraju beskičmenjaci, a ljudi sa stavom se marginaliziraju. Mnogi su izgubili svaku nadu i smjerali dati petama vjetra, ali su ove nedjelje od svoga plana odustali, jer su ugledali nju – Daliju. Nakon opetovanih odbijanja svake pomisli o bavljenju politikom, ona je čula glas malog čovjeka koji nije htio da besposleno sjedi kod kuće, nego želi da na sebe preuzme težak teret javnog tribuna, i svoju egzistenciju veže za nesigurnu plaću saborske zastupnice. Netko bi sarkastičan pomislio kako je dobro da su je smijenili, jer ne bi imao tko spasiti Hrvatsku. Svako malo nam netko od televizijskih apostola ponudi novog mesiju, koji se s oblaka spušta među napaćeni narod, i koji će svojim popisom lijepih želja i formom bez sadržaja preko noći riješiti sve naše probleme. Pred svake izbore iskoči netko tko nam obeća poštenje, a ponekad to čak i ovjeri kod javnog bilježnika. Netko bi mogao priupitati što nam je dosad donijelo to medijsko pumpanje spasitelja i promoviranje ljudi bez sadržaja s izraženim mesijanskim kompleksom? Što kvalificira tog nekog bez programa, koji je u fazi okupljanja ljudi, da se pojavi kao deus ex machina i obeća nam da će nas spasiti od nas samih? U stvarnom svijetu je naša Dalija dobro detektirala kako je ljevica u rasulu i sebe je pozicionirala kao onu koja se može protegnuti od centra pa na lijevo. Nakon što su se pametni pokazali nepametnima, sada nam je došla jedna poštena. I onda se pitamo zašto stalno trčimo u mjestu? Realnost pak traži odgovor na pitanje: “Ako uspiješ, s kim ćeš poslije formirati vlast?” Ako osvojiš 10 ruku, kome ćeš ih, Dalija, oduzeti? Možda ljevici? A ako oduzmeš ljevici, s kim ćeš koalirati? Stotinu nevolja. Ali postoji i drugi scenarij u kojemu ćeš uzeti malo Mostu, malo Zidu i malo SDP-u - ali ostati kratkih rukava. Gospodin D’Hondt kaže kako ćeš s jednom takvom politikom najviše pridonijeti onome koji je prvi – dakle HDZ-u. Tako ispada kako u političkom smislu u oba slučaja ova inicijativa najviše koristi onima protiv kojih se navodno bori. Kao najveći uspjeh gospođe Dalije, spominje se još jedna pomoć HDZ-u. To je ona u kojoj je spasila HDZ od čovjeka koji je bio u potencijalnom sukobu interesa i pomogla da stranku preuzme onaj za kojega ona sada tvrdi kako je pet puta gori, jer je kod njega taj sukob interesa realiziran. Tko mu je u tome pomogao i tko je bio glavni institucionalni igrač koji je to amenovao? Istom jačinom s kojom je javnost tada inzistirala na potencijalnom sukobu interesa, danas se u interesu stabilnosti šuti. Vladajuća većina je sastavljena od osoba koje su izabrane s liste SDP-a ili su članovi SDP-a. Opstanak Vlade i opstanak svakog ministra ovisio je o ruci bivših SDP-ovaca. Svaki zakon koji je donijela ova vladajuća većina donesen je uz pomoć SDP-ovih ruku. Povrh svega toga kada nisu bile dosta samo ove ruke, kao na primjeru Istanbulske, onda je priskočio čitav SDP. Onda se neki pitaju zašto Plenkovićev HDZ ide ulijevo? Možda zato što je svaka Plenkovićeva politička pobjeda ostvarena uz pomoć SDP-a i SDP-ovaca. Upravo zbog toga, pojava je Dalije, nove zvijezde na političkom nebu, nešto najbolje što se dogodilo Plenkovićevom HDZ-u. Plenković svoj uspjeh duguje istoj vrijednosnoj politici, koja obećava vjerodostojnost i visoko podiže moralnu ljestvicu. Toliko visoko da se sve živo može provući ispod nje. Jesmo li na Plenkovićevom primjeru već vidjeli što nam Dalija obećava? Dalija Orešković je visoko podignula let(v)icu, toliko visoko da ju niti sama ne može preskočiti. Možda zato, kada govori o sustavu koji izabire samo podobne, u kojemu politika instalira samo poslušnike na visoke pozicije, ne misli valjda na onu prethodnu predsjednicu Povjerenstva za sukob interesa? Kao da je potpuno nesvjesna vlastite političke nesvijesti, jer dok kritizira sustav, kritizira samu sebe, koja je od tog istog sustava postavljenja i zbog toga danas javno prepoznatljiva. Prema prvim najavama i bez potrebe da se komentira duljina njezinih trepavica, postaje očito o kakvoj se političkoj potkapacitiranosti radi. Politička stranka ili pokret okupljen oko ega jedne osobe, bez sadržaja, ljudi i infrastrukture, ima male šanse za ozbiljan i dugotrajan uspjeh, pogotovo kada se želi profilirati kao progresivna snaga, dok besadržajno odgovara Marxovu kapitalizmu u zelenim koricama. Zašto zelenim? Pa, Hrvatska je oteta! Dolazi netko u zelenim tajicama, Robin Hood, koji će ukrasti bogatima i sve podijeliti sirotinji.