Lupanjem cipelama ne brani se interes nacije

Ide li politika svojim, a ekonomija svojim putem? Sve ovisi o ljudima, kako onima u politici tako i onima u tvrtkama. Kada se govori o nacionalnom interesu, ne znači uvijek da je to interes i cijele zajednice, već je riječ uglavnom o interesu njezina dijela. Italija se trenutačno sučeljava s Bruxellesom oko proračuna za sljedeću godinu, ali u njemu nije sadržan interes svih građana, pa ni onih u čije se ime tzv. suverenisti busaju u prsa ili lupaju cipelom po stolu u Europarlamentu (imitiranje sovjetskog čelnika Hruščova u UNu). Svaki Talijan, pa i onaj tek rođeni, plaća više od tisuću eura godišnje kamate, koje iznose 65 milijardi eura za dug od 2300 milijardi eura, a iznos kamata je viši od iznosa koji Italija troši godišnje za obrazovanje. Suverenisti na kraju moraju voditi računa o realnosti. Ne samo zbog sučeljavanja talijanske vlade s europskim povjerenikom za ekonomiju Pierreom Moscovicijem nego i zbog situacije s migrantima (Francuska ih na granici vraća u Italiju) dvije su države u permanentnoj polemici. U Rimu je ovih dana održan sastanak između talijanskih i francuskih političara,

industrijalaca, akademika... koji je organizirao Aspen Institute Italia i na kojem je sudjelovao i Moscovici. Uvidjelo se da postoji napetost i u ekonomiji. Francuska ima ukupno 71,9 milijardi eura uloženih izravno u talijanske tvrtke koje je kupila, a Italija ima izravno uloženih 33,5 milijardi eura u Francuskoj gdje kontrolira više od 1500 tvrtki sa 67 tisuća zaposlenih. Talijanski poduzetnici mnogo su oprezniji prema francuskima koji ulažu u Italiji nego prema njemačkima (Njemačka ima izravno uloženih 40,1 milijardu eura u Italiji, koja ima 44,7 milijardi eura uloženih u Njemačkoj). Na francuske ulagače se gleda kao na “osvajače” (i često se prema Talijanima ponašaju kao stariji brat), a na njemačke se gleda kao na suradnike. A ne može se kazati da su njemački političari blaži u ocjenjivanju talijanskog proračuna od francuskih. Mnogo toga ovisi o pojedincima. No, osnovno je ne galamiti i lupati cipelama po stolovima skupština. Jer takvim se ponašanjem ne brane nacionalni interesi, već vlastiti. I ne govorimo da se to čini u ime naroda. Dosta smo se naslušali kako se nešto čini u ime naroda.