Solun – grad u kojem se zbog ‘velike’ povijesti lila krv malih ljudi

tetom teksta tako i uzbudljivošću te važnošću opisanih zbivanja. Da ne zadivljuje samo mene, pokazuju okolnosti da je prevedena na više jezika i objavljena u mnogim zemljama, izazvala je i interes umjetnika (npr. makedonski dramaturg Rusomir Bogdanovski je na temelju te knjige 2015. godine sačinio tekst kazališnoga komada „Solun – grad na duhovi“koji se izvodi u Skopju), itd. U toj knjizi istaknuti engleski povjesničar srednje generacije, koji je kod nas najpoznatiji po djelu „Balkan – Kratka povijest“, skida raznovrsne velove s prošlosti Soluna. Mazower znalački raščlanjuje najintenzivnija razdoblja povijesti grada nadaleko poznatoga po atraktivnim kulturnim i gospodarskim postignućima, ali i opterećenoga šovinizmom i rasizmom generiranim dugotrajnim neprijateljstvima i sukobima. Slijedom ideoloških i geopolitičkih turbulencija, teški su konflikti doveli, posebno intenzivno u XIX. i XX. stoljeću, do drastičnih promjena u sastavu stanovništva Soluna. Tijekom posljednjega stoljeća kršćani (Grci) od treće su etničke skupine po kvantitetu postali izrazito najbrojniji, muslimana (Turaka i ostalih) je na tom području ostalo razmjerno malo, dok Židova, koji su do Prvoga svjetskog rata činili gotovo polovicu gradske populacije, danas ima samo 0,3 posto. Što se tiče posljednjih, važno je prezentirati brojke: prema popisima stanovništva 1902. godine bilo ih je u Solunu 62.000, a sada samo 1200 u gradu koji je po brojnosti svojih stanovnika poput Zagreba.

Baš tu su 21. siječnja ove godine bile masovne demonstracije sa zahtjevom da Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija promijeni ime. Taj su skup organizirale, uz potporu Grčke pravoslavne crkve, stranke radikalne desnice