Dalija Orešković
ŽIVOTNA PRIČA NOVE POLITIČKE ZVIJEZDE Pjevala je pred papom \\ U ratu joj spaljena kuća u Lici \\ Zbog oca ostavila djevojačko prezime \\ Udana za pet godina mlađeg Franu Leticu, sina sociologa Slavena Letice
Od trenutka kad je Dalija Orešković najavila da ulazi u politiku, interes za nju kao trenutačno najsvježije novo lice ne jenjava. Svi njezini javni nastupi prate se s punom pozornošću, a osim medija, ima i pozornost velikog dijela javnosti. Mnogi je podržavaju, vide u njoj kandidatkinju koja bi mogla donijeti željenu promjenu, no mnogi je i kritiziraju, pogotovo zbog njezine kritike na račun predsjednice države. Gostujući u emisiji Nedjeljom u 2 njezin je rad ocijenila „nulom“, a kazala je i da ne zna zamagljuju li predsjednici pogled umjetne trepavice ili je potkapacitirana, zbog čega su kritičari Dalije Orešković uvjereni da je posrijedi i osobni animozitet prema predsjednici. Za većinu, Dalija Orešković je oštra, koncizna i jasna, ali i naoko poprilično hladna bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na čije je čelo došla između gotovo 200 kandidata koji su se javili na javni natječaj 2013. godine. I mediji i javnost pamte da je u svojem mandatu na čelu tog tijela “opalila” po novčaniku gotovo sve SDP-ove ministre na vlasti. HDZ-ovci su joj na tome tada “pljeskali” dok i sami nisu došli na vlast, a samim time i na dnevne redove sjednica Povjerenstva. Štedjela nije ni lijeve ni desne, mnogima se zamjerila, vjerojatno najviše predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović, koja se na tapetu našla nekoliko puta, tako da je malo onih kojima, nakon petogodišnjeg mandata, nije odgovarao „odstrel“Dalije Orešković. Kao što je još manje onih kojima danas odgovara njezin najavljeni politički angažman. Orešković za sada o svojim budućim političkim planovima malo toga otkriva. Zna se da su joj ključni cilj idući parlamentarni izbori, no mnogi vjeruju da bi se lako mogla upustiti u okršaj i s aktualnom predsjednicom u borbi za Pantovčak, iako ona sama, za sada, takve najave odbacuje. Oni koji se s njom druže privatno tvrde da Dalija s televizije nema baš nikakve veze s Dalijom koju oni poznaju.
Bila je štreberica
Rođena je 1977. godine u Zagrebu, a rodom je iz Like, točnije Široke Kule pokraj Gospića. Roditelji joj dugo nisu mogli imati djece, pokušavali su punih 14 godina, tako da im je došla kao malo čudo. – Već su bili digli ruke od toga da će dobiti dijete kada sam se dogodila ja. Da, htjela sam imati ili brata ili sestru, ali zbog okolnosti nisam mogla. No imala sam sreće da sam u svojem okruženju imala i bratiće i sestrične s kojima sam jako bliska – kaže Orešković. Živjeli su u Dubravi u kojoj je Dalija završila i osnovnu školu i XII. gimnaziju. – Bila je klasična štreberica i ženski centar razreda, ona oko koje se ljudi uvijek okupljaju. U nekoliko je navrata bila i predsjednica razreda. Uvijek se za nešto borila, a kada netko ne bi naučio gradivo i želio, radi toga, markirati sa sata, Dalija bi nagovarala i sve ostale u razredu da u tom slučaju markiraju. Uvijek je govorila: “Što nam mogu ako odemo svi zajedno” – prisjeća se naš poznati modni dizajner Boris Pavlin, Dalijin prijatelj od srednjoškolskih dana. S Pavlinom i još nekima iz gimnazije Orešković je pokrenula i gimnazijski časopis. Međutim, njegov sadržaj nije se svidio školskoj upravi tako da su svjetlo dana ugledala samo dva broja iako je bio potpuno samoodrživ, plaćao se tri kune, a našli su i sponzore. – U to vrijeme u školi nismo imali ni sanitarni čvor. Kada smo se na to žalili, govorili da se stisnemo malo pa je u časopisu završio članak s naslovom “Sanitarno pitanje gdje ćemo (s)ratificirati”. Pisali smo i o problemima droge, a s obzirom na to da je u državi bio rat, i o beskrupuloznoj grabeži koja se događala u društvu, ali i problemu stigmatiziranja pričom učenice koja je rodila s 13 godina. Imali smo tu određenu kritičnost naspram društva, a to se školi očito nije
Boris Pavlin: Dečki su bili ludi za njom. U srednjoj školi barem ih je pola u razredu bilo zaljubljeno u Daliju. Bila je centar razreda, ona oko koje se ljudi uvijek okupljaju i uvijek se za nešto borila >>
nastavak s prethodne stranice >> svidjelo. No žalosno je da se do 2018. godine nije puno toga promijenilo. U Zagrebu i danas djeca nose toaletni papir u škole i vrtiće, a onima koji nemaju sportsku dvoranu poručuje se da imaju livadu – kaže Dalija Orešković.
Uvijek idealistica
Da je uvijek bila idealistica, potvrđuje i njezin prijatelj Pavlin. Tolika idealistica da ga je, kaže, to ponekad i iritiralo jer je on teška suprotnost. No u isto je vrijeme bila i jako društvena. – Oko nje je uvijek bio kružok, nekoliko njezinih prijateljica i nekoliko dečki. Držali smo se skupa, izlazili. Bilo je to davno, ali sjećam se da smo izlazili u Best, taman se ta diskoteka bila otvorila, a u igri je još uvijek bio i Kulušić – kaže Pavlin. Za modu, dodaje, nije imala nimalo smisla. Ovo što sada nosi je “mila majka” u odnosu na ono što je nosila, tvrdi, u gimnaziji. Tada je bila luda za životinjskim uzorcima. A dečki su, kaže, bili ludi za njom. U srednjoj školi, tvrdi Pavlin, barem je pola dečki u razredu bilo zaljubljeno u Daliju Orešković. – To je potpuna laž. Niti me tko gledao u srednjoj niti na fakultetu. Da na mene nitko nije pao na prvu, najbolji je dokaz moj muž koji se zaljubio u mene nakon tri godine, a i to se ne bi dogodilo da nije morao biti prikliješten sa mnom za istim stolom u odvjetničkom uredu. Ja sam ta koja je trčala za njim, to je neminovnost – kaže pak Orešković. Pravo ju je zanimalo od malih nogu i nije, zapravo, bilo iznenađenje što se odlučila upravo za taj studij. Iskristaliziralo joj se to još u osnovnoj školi. Fakultetske dane ne pamti baš po lijepome. Upravo u to doba otac joj je kao srčani bolesnik završio u bolnici, a majka koja je do tada vodila maleni butik morala je odustati od tog posla i posvetiti se ocu. – Te dane pamtim po šetanjima po bolnicama i teškoj ekonomskoj situaciji. Nisam puno ni izlazila, uglavnom sam se s ekipom družila po kućama. Radili smo večere, gledali filmove. Bilo je sve dosta skromno, ali i blisko i toplo – sjeća se Dalija, koja je u jednom od svojih prvih intervjua otvoreno progovorila i o ovisnosti o kocki s kojom se njezin otac također borio, ali i koju je pobijedio upravo uz pomoć obitelji. To je iskustvo, kazala je Dalija Orešković u knjizi Borisa Rašete, promijenilo sve vrijednosti u njezinu životu, od uspjeha do odnosa prema novcu.
Sa suprugom u istom uredu
– To je pečat koji nosim kao poruku što je uistinu važno u životu. To je moj štit i zato se osjećam jako. Zbog toga sam odlučila ostaviti svoje prezime kao znakovlje povijesti svoje obitelji i svojeg oca – kazala je u knjizi Orešković. Za sebe kaže i da je vjernica. U mladosti je pjevala i u crkvenim zborovima, pa je tako pjevala i u Mariji Bistrici 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim zagrebačkog kardinala Alojzija Stepinca pred gotovo milijun vjernika i hodočasnika. Propuštena tulumarenja nadoknadila je kada je počela raditi i kada je, kaže, stekla financijsku perspektivu. Radila je kraće vrijeme kod odvjetnika Davora Begića, a potom kod Damira Šebetića, da bi se u odvjetničkom uredu Gorana Mikuličića zadržala gotovo deset godina. Upravo je u tom uredu upoznala i pet godina mlađeg supruga Franu Leticu, inače sina sociologa i bivšeg političara Slavena Letice, s kojim danas ima blizanke Leonoru i Meri koje su ove godine krenule u prvi razred osnovne škole. – Ja sam bila ta koja je prelomila neke stvari, Frani se život samo dogodio – iskrena je Dalija. Sa suprugom Franom 2009. godine otvorila je i zajednički odvjetnički ured, i to u Ulici kneza Mislava u kojoj i stanuju. Tako da pod istim krovom i žive i rade. – Nama se odjednom dogodilo doista previše promjena. Vjenčanje, djeca, zajednički posao, tako da je natječaj za šeficu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa došao kao naručen. To nam je svima pasalo. U početku nisam ni sanjala da ću biti odabrana, ali onda sam ušla među prvih deset kandidata pa potom i među prvih pet, i to kao prva, i na kraju su i objavili da sam ja ta – prisjeća se Orešković. Počelo je vatreno krštenje. Novinari su zvali po cijele dane, svi su htjeli intervjue, prve je, kaže, dala mokre kose. Kako je baš ona odabrana, ne zna. Na priče je li svemu kumovao i njezin svekar Slaven Letica, kaže da joj je teško povjerovati u poveznicu Letice i SDP-ove vlade, a osim toga njezin je mandat pokazao da je svoju funkciju obavljala kao da nije došla po nečijoj liniji. Svekar Slaven Letica opisuje ju kao izrazito društvenu i veselu osobu te, naglašava, iznimno pedantnu i čistu. – Kad dođete k njima u stan, nećete naći ni zrno prašine. Uvijek nešto čisti, riba, slaže, a to je prenijela i na curice. Jako je skromna, a takav je i Frane – kaže svekar Letica. Inače, oni koji su kod Oreškovića bili doma kažu da je Frane veliki ljubitelj lego-kocaka. Dnevni im je boravak pun skupih lego-maketa što je jedna od stvari koja, kažu upućeni, „izluđuje“njegovu suprugu. Snahu je upoznao još kao Franinu prijateljicu i kolegicu pola godine prije nego što su počeli vezu na ATP turniru u Umagu, a ubrzo nakon toga i njezine roditelje te nakon vjenčanja cijelu obitelj Orešković. – Njezina je obitelj iz Široke Kule i vrlo je kompaktna. Većina njezinih rođaka bili su dobrovoljci u Domovinskom ratu tako da ona i rat i domoljublje smatra kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. U Širokoj Kuli tijekom rata ubijen je 41 civil, među njima i Dalijina rođena teta. U njihovoj je obiteljskoj kući, koja je spaljena do temelja, ubijeno osmero ili devetero ljudi, tako da je to jedna velika trauma za cijelu obitelj – kaže Letica.
Tvrdoglava i uporna
Razorenu obiteljsku kuću obitelj Orešković nakon rata je i obnovila. I to vlastitim novcem. U Liku obožava ići i ona i cijela obitelj. Vole se šetati prirodom, a otkrili su i da su ljeta u Lici često ugodnija nego na moru jer su noći, koje traže i pokrivač, znatno ugodnije. Kada nisu u Lici, odmaraju se u kući obitelji Letica u Podgori. Letica kaže da sa snahom nikada ne razgovara o politici i da je odluku da se u te vode upusti donijela ona sama. Objasnio je i zbog čega je objavio status na Facebooku u kojem je kazao da ga jedino brine hoće li Daliji Orešković bavljenje politkom uzeti dragocjeno majčinsko vrijeme koje trebaju njegove unuke. – Ja sam se bavio politikom i cijela moja obitelj zbog toga je patila. Imao sam više od pedeset prijetećih telefonskih poziva. Bilo je tu i drugih neugodnosti. Politika uzima i vrijeme i pate odnosi. Ja sam u tom smislu to napisao. O Daliji Orešković kao majci i supruzi mojega sina mislim doista sve najbolje. Ona je vrlo lojalna osoba, ali i vrlo tvrdoglava i dosta uporna. Kao i većina Ličana – kaže Letica. A jedino se, zaključuje, takvim gardom i može nešto postići, odnosno nekoga prepoznati među svim drugima. Odgovor je li Dalija Orešković ta, trebao bi stići vrlo brzo.
Slaven Letica: Kad dođete k njima u stan, nećete naći ni zrno prašine. Uvijek nešto čisti, riba, slaže. I jako je skromna