IGRAO BIH JOŠ DA MI GENERAL KORAĆ NIJE REZNUO ŠEST MJESECI
Tukao sam Newcombea, Stollea, Mckinleya, Hewitta, Santanu koji je bio nešto kao Nadal danas. Emersona čak pet puta, a ipak je on osvojio 12 Grand slam naslova
Kad se kaže “hrvatska teniska legenda”, onda se misli na Punčeca, Paladu, Mitića, Kukuljevića, Pilića, Franulovića i na njega - Boru Jovanovića. Zagrepčanina (rođenog 21. listopada 1939.) koji je na svojim počecima mnoge zadivio svojim bezgraničnim talentom. Bore nema puno u medijima - jer ne obnaša nikakvu dužnost, a nije ni trener - pa sad ispunjavamo tu prazninu.
- Ja se ne guram, a novinari razgovaraju s onima koji su im zanimljivi. Ja nisam - kazao je nakon što je kolegu fotoreportera i mene primio u svom domu u Ulici Izidora Kršnjavoga. Igrate li tenis, pitamo ga. - Tu i tamo zaigram malo. Imao sam problema s kralježnicom zbog čega sam morao na tri operacije, treću sam imao prošle godine. Malo su mi i koljena problematična, pa rijetko igram.
Prvi ušao u visoko društvo
Čime se onda bavite, kako provodite penzionerske dane?
- Ništa specijalno, malo gledam tenis na televiziji, Bogu hvala, ima ga poprilično, ali puno i putujem. Kćerka Chiara mi živi u New Yorku, imam i unuku Zoe, pa često odemo kod njih, ili oni dođu kod nas. Imam i sina Ronija, on živi u Zagrebu.
Vaša supruga Danijela mlađa je sestra supruge Suada Rizvanbegovića, bivšeg predsjednika HTS-a. Između vas i Ri-