Veliko i potresno djelo ovaj tjedan u Rijeci i Zagrebu
S vrhunskim solistima i sa svojim novim direktorom, odnosno šefom-dirigentom, opere riječkog i zagrebačkog HNK izvode Misu za mrtve
“Verdijev Requiem krije u sebi veliku provaliju emocija. Stojiš na rubu i misliš da li da se baciš u nju ili ne, imali li smisla opet proživjeti tako teške emocije znajući da ćeš se nakon toga osjećati kao da te pregazio kamion i par dana nećeš moći doći k sebi.”
Tako nam je nacionalna operna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović opisala svoj pogled na monumentalno djelo Giuseppea Verdija i svoje stanje duha uoči izvedbe 31. listopada na pozornici zagrebačkog HNK u kojoj će nastupiti kao jedna od solistica. Njene će emocije ovaj put biti još snažnije i dublje: “Ovaj moj Requiem prati vrlo težak i tužan osobni trenutak, smrt drage prijateljice nakon operacije srca. Mjesec dana nakon što je otišla u bolnicu, umjesto da pijemo kavu, stajala sam ispred njenog lijesa. Proganja me taj trenutak i dok uzimam note Verdijeva Requiema svaka misao upućena je njoj. U tom kaosu emocija svaka fraza dobiva smisao, svaka pauza postaje uzdah pred vapajem, svaka dubina postaje plač, a svaka visina urlik... Put koji prolazim s ovim Requiemom olakšava mi patnju za prijateljicom i jedva čekam ponovni susret s njom, u srijedu navečer.”
Dramatična molitva
A najsnažniji krik u čitavoj skladbi, utoliko potresniji što ga se mora otpjevati u najtišem mogućem pianissimu, bit će povjeren našoj, a sa svjetskih pozornica gostujućoj sopranistici Lani Kos. To je skok za oktavu na visoki ton na riječi “requiem” na kraju stavka Libera me.
“Pjevam ja i mnogo više tonove, ali taj B je silno težak zbog one četiri stranice dramatične molitve koje mu prethode. To je trenutak u kojem o vašem glasu ovisi čitava izvedba. Zato osjećam veliku odgovornost, a i silno uzbuđenje, s obzirom da ću baš u Zagrebu, što mi je osobito drago i zbog čega zahvaljujem na povjerenju i intendantici Vrgoč i maestru Mottadelliju, debitirati u Requiemu”, govori Lana Kos.
Kao muški dio kvarteta solista zagrebačka opera je s ponosom najavila Tomislava Mužeka i Luciana Batinića, a uz operni orkestar ovaj će put nastupiti Zbor HRT-a. Bit će to važan trenutak i za novog ravnatelja Opere HNK, maestra Marcella Mottadellija.
“Prolaze me trnci već i dok vam samo govorim o tom djelu, genijalnom spoju opere i oratorija u kojoj je Verdi sažeo ključna pitanja života i smrti, najveće strahove i nade čovječanstva”, rekao mi je maestro Mottadelli telefonom iz Milana, prisjetivši se i legendarnog zborovođe milanske Scale Romana Gandolfija od kojeg je, kaže, naučio sve što zna o tom djelu u kojem se ipak pri svakom novom susretu otkrivaju nove dubine i nova čuda.
S podjednako velikim uzbuđenjem čeka se i riječka izvedba Verdijeva Requiema, dan prije zagrebačke, u utorak 30. listopada. Tamo će dirigirati novi šef-dirigent HNK Ivana pl. Zajca, mladi karizmatični bugarski maestro Jordan Kamdžalov.
“Svirati i pjevati u fortissimu je mnogo lakše, ali najsnažnije emocije i krikove treba ostvariti u pianissimu. Verdi je vlastitom rukom upisao preko 600 oznaka za najtišu dinamiku i ja sa svim glazbenicima to želim dosljedno ostvariti u ovoj izvedbi”, rekao mi je maestro Kamdžalov telefonom iz Rijeke, naglasivši kako želi jedan potpuno mistični, sakralni, a ne operni Requiem.
Posebno mjesto u grlu
Kao i zagrebački, tako se i riječki HNK zasluženo ponosi svojim kvartetom solista. To su prvakinja kuće sopranistica Kristina Kolar, u riječkim produkcijama posljednih sezona dragocjena mezzosopranistica Ivana Srbljan, slovenski tenor i od ove jeseni prvak riječke Opere Aljaš Farasin te pouzdani riječki bas Slavko Sekulić.
Kristina Kolar sa sebi svojstvenim samopouzdanjem govori da za onaj čuveni ton u Libera me ima posebno mjesto u svom grlu koji je pronašla još prije pet godina, kada je debitirala u Requiemu u Splitu, a od pjevačice tako velikog i dramski snažnog glasa to doista iziskuje osobiti talent i umijeće.
“Maestro Kamdžalov je nekoliko puta tražio da ponovim to mjesto dok nije povjerovao u moj pianissimo, a dopustio mi je i da u samom finalu pustim glas onako kako ja osjećam taj krik čovjeka pred nepoznatim putem na koji ga vodi smrt”, govori Kolar. U svakom slučaju, Rijeku i Zagreb čeka još jedan izniman umjetnički i duhovni doživljaj.