VEĆINA SE ISELJAVA ZBOG DRUŠTVENE NEPRAVDE, A NE FINANCIJSKIH RAZLOGA

Što rade naše političke elite? Bave se samima sobom. Nepotizma nikad više, stranačkog, rođačkog i kumskog uhljebljivanja također

Većina Hrvata nije iselila zbog financijskih razloga. Većina se iselila zbog osjećaja društvene nepravde u Hrvatskoj, zbog političke i svake druge korupcije, zbog nepotizma, stranačkog uhljebljivanja, zbog neučinkovite pravne države, zbog nepovjerenja u sudove, zbog neefikasne državne uprave, zbog teške birokratizacije…

Hrvati se desetljećima iseljavaju! To je čest argument koji se može čuti, posebice iz usta vladajućih, kako bi se opravdao, ili relativizirao problem egzodusa Hrvata posljednjih godina, koji i dalje traje. Zamislite samo kakav će dodatni egzodus nastati kad Austrija za dvije godine ukine sva ograničenja oko zapošljavanja Hrvata na njezinom tlu. I točno je da se Hrvati dugo iseljavaju, da je ono masovno još od 19. stoljeća, kad su krenula prekooceanska iseljavanja, poglavito u Ameriku. Iseljavalo se iz Austro-Ugarske jer je bila prisutna glad, mnogobrojne obitelji bez kruha, bez posla, zaostala provincija… Tražio se spas od gladi i bijede! Slično je bilo i za vrijeme prve i druge Jugoslavije, pri čemu je zamašnjak iseljavanju pridodao i teror oba režima, posebice komunističkog. Druga je Jugoslavija čak i otvorila granice, kako bi ljudi otišli, kako bi se država što više riješila nepodobnih, a dobila novac koji će iseljenici slati svojima doma. Uglavnom, prijašnja su iseljavanja imala uglavnom motivaciju u preživljavanju, a onda i u političkoj emigraciji. Kakva je onda ovo nova hrvatska emigracija? Ekonomska? Jednim dijelom svakako je opet ekonomska, jer se opet traži posao, ili bolji posao, bolja egzistencija. U tome je jednim dijelom moguće povezati prijašnja i današnja iseljavanja. Ali samo dijelom. Jer Hrvati do 1990. godine nisu imali svoju državu. Živjeli su u različitim državama i u različitim sustavima. Danas imamo svoju državu, kažu demokratski sustav, i kažu da imamo tržišno gospodarstvo. I zašto opet toliko velik egzodus da nam u Hrvatskoj sve više nedostaje radno sposobnog stanovništva? O tome sam već i ovdje pisao, i naglašavao, a nedavno je to egzaktno u svojoj knjizi potvrdio dr. sc. Tade Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?” na primjeru mnogih Hrvata koji su iselili u Njemačku posljednjih godina došao do zaključaka koji su poražavajući za mladu hrvatsku državu i njezine elite, poražavajući za sve nas. Njegovi se zaključci odnose na Hrvate koji su proteklih godina iselili u Njemačku, ali se isti zaključci definitivno mogu preslikati i na Hrvate koji su završili u Irskoj i drugim zemljama. Zaključak je da se većina Hrvata nije iselila zbog financijskih razloga. Većina se iselila zbog osjećaja društvene nepravde u Hrvatskoj, zbog političke i svake druge korupcije, zbog nepotizma, stranačkog uhljebljivanja, zbog neučinkovite pravne države, zbog nepovjerenja u sudove, zbog neefikasne državne uprave, zbog teške birokratizacije… Uglavnom, kod iseljavanja su prevagnuli više ovi drugi razlozi, koji se odnose na ukupno loše stanje u hrvatskom društvu i državi, a ne primarno financijski interesi. Iako su i oni dakako bitni. Jurićeva knjiga dobrodošla je kao još jedan pokušaj otrežnjenja za sve nas, a poglavito za političke elite koje bi se trebale trgnuti i povući radikalne korake da se preokrenu negativni trendovi i da se ljudi što više zadrže u domovini. Ali što rade naše političke elite? Ne rade gotovo ništa na tom tragu. Bave se i dalje samima sobom, bave se zaštitom vlastitih interesa, bave se političkom korupcijom koja samo još više uzima maha, nepotizma nikad više, stranačkog, rođačkog i kumskog uhljebljivanja također. Ili, kako su se, recimo, postupci protiv Sanadera i presude odrazili na percepciju građana? Ako netko misli da su pridonijeli povratku povjerenja u pravosuđe, onda se bome grdno vara! Kad je Marin Strmota naprasno dao ostavku na mjesto državnog tajnika, kazao je da su demografske mjere običan folklor i ništa više. Je li se nešto promijenilo nakon toga? Baš ništa! Ministarstvo demografije i dalje je folklornog karaktera, kao i njegove mjere. Međutim, nije to samo pitanje tog ministarstva. To je pitanje ukupne društvene klime u Hrvatskoj. To je pitanje razvoja gospodarstva, otvaranja novih radnih mjesta, većih plaća. Ako ste primijetili, ljudi nam odlaze u uređenije države. Traže društvo u kojemu se vrednuje rad, ali i u kojemu se osjećaju bolje, u kojemu vide bolju perspektivu za svoju djecu. I da bude precizno jasno, u ovome smo svi zakazali, sve institucije, i ne samo društvene. Debelo je zakazala i Katolička crkva koja se također godinama više bavi sobom, gdje su se biskupi više bavili nekretninama, a manje su galamili zbog sve većih nepravdi u društvu. Toliko nam nedostaje jedan Stepinac, ili Kuharić!