Prihodi gradova
Najbogatije općine i gradovi su na moru, na kopnu vlada apsolutno siromaštvo
Koje su nam od 428 općina, 128 gradova i 20 županija najbogatije, a koje najsiromašnije ovisno o proračunskim iznosima kojima su raspolagali u 2017. godini i ovisno o broju stanovnika, te koje su sve zanimljivosti stručnjaci uočili analizirajući proračune tih 576 lokalnih jedinica. Podaci koje iznosimo rezultat su rada “Ostvarenje proračuna općina, gradova i županija u 2017.” koji potpisuju Katarina Ott, Mihael Bronić i Branko Stanić i koji je objavio Institut za javne financije. U analizi je korištena baza podataka Ministarstva financija, a autori uvodno ističu da treba biti oprezan u interpretaciji podataka.
“Bogate” općine na pomoći
Prvo ističu da je moguće uspoređivanje samo istovrsnih lokalnih jedinica, ali ne, recimo, i prosječnih prihoda i rashoda po stanovniku općine, s podacima za gradove i županije, jer su im različiti izvori prihoda, kao i zadaci pa onda i rashodi. Zatim, treba imati na umu da neke općine i gradovi ostvaruju visoke prihode, ali to ne znači i da dobro posluju. Tako najmanja općina Civljane ima najveće prihode po stanovniku (26.109 kn po svakom od 133 stanovnika), a među vodećima (s prihodom iznad 10.000 kn) su i općine Lokvičići, Lopar, Saborsko i Janjina, ali sve te općine u prihodima imaju velik udio raznih vrsta pomoći, od 30% udjela u Loparu do čak 90% u Lokvičićima. Ili recimo u Vukovaru gotovo 80% prihoda udio je raznih vrsta pomoći, Ninu, Visu i Pazinu oko 35% iako su im prihodi po stanovniku veći od 6000 kn. Također, napominju i da proračun ne mora odražavati stvarno stanje financija lokalne jedinice, jer je zaduživanje moguće i mimo proračuna, preko tvrtki u vlasništu lokalnih jedinica te preko ustanova kojima su osnivači, a za njih su podaci nedostupni. Velike razlike u prihodima i rashodima u uspo-
redbi s prethodnim godinama ne moraju biti pokazatelj lošeg planiranja ili ostvarenja proračuna. Te razlike mogu biti posljedica izvanrednih okolnosti, primitka velike pomoći ili velikih kapitalnih ulaganja. Tako se općina Goričan lani zadužila zbog gradnje sportske dvorane, Konjščina zbog dogradnje dječjeg vrtića, a Bosiljevo zbog asfaltiranja lokalnih cesta.
Prvi zaključak je da u razdbolju od 2014. do 2017. nije bilo većih oscilacija u prosječnim ukupnim i prosječnim prihodima po stanovniku lokalnih jedinica. Uočen je porast prosječnih ukupnih prihoda kod županija za oko 10%, a kod općina porast prosječnih prihoda po stanovniku u odnosu na 2014. za više od 20%. Dvije trećine općina i više od 60% gradova imaju prihode po stanovniku manje od prosjeka općina i gradova. Općine su u prosjeku imale vrlo uravnotežene proračune, a gradovi su (bez Zagreba) uglavnom bili u blagom suficitu dok su kod gradova sa Zagrebom i županija prilične oscilacije. Velike su razlike između najbogatijih i najsiromašnijih lokalnih jedinica. Medulin je općina s najvećim ukupnim prihodom 80,3 milijuna kuna (koliki je prihod 30 općina s najmanjim prihodima), a zadnje je Pojezerje s 0,9 milijuna kuna.
Analiza ukazuje na presudan utjecaj položaja uz more na financijsko stanje gradova i općina. Od 19 općina s prihodom većim od 10.000 kuna samo Civljane, Lokvičići, Dugopolje i Saborsko nisu na moru. Više od 200 općina je s prihodom manjim od 2800 kuna po stanovniku, ali od njih samo Vela Luka i Sukošan su na moru, a tek oko 7% ih je u jadranskoj Hrvatskoj, a ispod 2000 kuna nema nijedne općine na moru, te je samo Pojezerje u jadranskoj Hrvatskoj. Od 13 općina s najvećim ukupnim prihodima iznad 30 milijuna kuna sve su u jadranskoj Hrvatskoj. Gradovi s najviše prihoda su Nin i Novalja, za razliku od gradova s najmanje prihoda – Lepoglave, Novog Marofa i Donjeg Miholjca. Od 25 gradova s prihodom iznad 6000 kn po stanovniku, Zagreb, Obrovac, Vukovar i Pazin jedini nisu na moru, a među šezdesetak s prihodom ispod 3500 kn jedino su Kaštela s 2581 kn i Ploče s 3468 kn na moru.
Uočene su i česte velike neusklađenosti između prihoda i rashoda lokalnih jedinica. Velik je broj općina u kojima su rashodi viši od prihoda, u Goričanu preko 150%, Konjščini i Bosiljevu preko 120%, Gornjem Knegincu 90%, Strahonincu i Pojezerju 70%, Jalžabetu 55, Viru, Tkonu i Sračincu oko 50%... Kod gradova nisu tolika odstupanja, ali se ističu Orahovica 70%, Labin 35% i Trilj s 30% većih rashodima od prihoda. Brojne su općine i s prihodima višim od rashoda, Lekenik 90%, Privlaka (Zadar) 75%, Vižinada i Sikirevci 70%... A kod gradova izdvajaju se Opuzen s 90%, Nin 76%, Slunj 44%... Županije imaju izrazito uravnotežene prihode i rashode, navodi se. Česte su i velike oscilacije prihoda i rasho- da lokalnih jedinica iz godine u godinu. Općina Biskupija ih je utrostručila, Selce više nego udvostručilo, Polača i Slivno gotovo udvostručili, a gradovi Opuzen i Nin udvostručili. Ličko-senjska županija je prosječne prihode po stanovniku povećala za oko 60%, a Požeško-slavonska za oko 40%.
Općine veće od gradova
Autori ističu i da zbog neadekvatnih kriterija pri određivanju statusa općina i gradova, brojne općine su sa znatno većim ukupnim prihodima od brojnih gradova pa tako Medulin kao najbogatija općina ima 13 puta veće prihode od najsiromašnijeg grada Komiže. Brojne su i općine sa znatno većim brojem stanovnika od brojnih gradova pa tako najveća općina Viškovo ima 11 puta više stanovnika od najmanjega grada Komiže. Imamo 42 općine s više od 5000 stanovnika, od čega ih je šest s više od 10.000 stanovnika (Viškovo, Nedelišće, Matulji, Brdovec, Podstrana i Čepin) dok 64 grada imaju manje od 10.000 stanovnika, od čega 22 manje od 5000, a najmanje Komiža s 1500 i Vrlika s 1900. Ipak, 43 općine imaju manje od 1000 stanovnika.
Autori preporučuju Vladi da odredi ministarstva koja će za sve pravne osobe i ustanove lokalnih jedinica objaviti baze osnovnih podataka i bilance. Ministarstvu financija da objavi pojašnjenja metodologije, a lokalnim jedinicima da poštuju zakonsku obvezu o objavi godišnjih financijskih izvještaja s pojašnjenjima za građane na mrežnim stranicama. Poziva se i Hrvatski sabor da obrati pozornost na podatke, jer će se “kad-tad, ako ne svojom voljom, onda zbog zahtjeva Europske komisije, morati suočiti s problemom rascjepkanosti i funkcionalne raspodjele nadležnosti lokalnih jedinica i konačno reformirati teritorijalni i fiskalni ustroj države”.