Donja Lomnica dvadeset drugu godinu prisjeća se svog najrevnijeg čuvara turopoljske baštine
Sjećanje na Lomničanina Vojka Miklaušića ne blijedi iako je prošlo mnogo godina od njegove smrti, a to je pokazala još jedna manifestacija Vojkovi dani Jelena Ružić
Donja Lomnica postala je središte brojnim kulturno-umjetničkim društvima koja su se okupila na manifestaciji Vojkovi dani. Dvadeset drugi po redu, Vojkovi dani i ove su godine odali počast najrevnijim čuvarima turopoljske baštine. U bogatom programu sudjelovali su KUD Obreška, KUD Sumartin iz Mađarske, pjevačko društvo Rosica i klapa Ravnica iz Slovačke, mješoviti zbor Kučani, kao i sve sekcije KUD-a Nova zora.
Tradicija se prenosi i na mlađe
Folkloraši su nastupili pred punim društvenim domom, a među uzvanicima su se našli i dogradonačelnik Krešimir Ačkar u ime Grada, Vesna Župetić iz gradskog Odjela za kulturu, Vladimir Štarkelj, predsjednik Zajednice KUU Gorica i brojni drugi gosti. Inače, Vojko Miklaušić rođen je 1916. godine na Dugom otoku, a kao šestogodišnjak dolazi s obitelji 1922. godine u Donju Lomnicu. Njegove sposobnosti došle su vrlo rano do izražaja. Već je u trećem razredu pučke škole samostalno svirao na harmoniju, a kao sedamnaestogodišnjak postaje orguljašem u mjesnoj crkvi Sveta tri kralja.
– Svake godine smo tu i, osim što se dobro zabavimo, mislim da je još poučnije to što na mlade prenosimo tradiciju, a i učimo ih o značaju Vojka Miklaušića – rekla je jedna od posjetiteljica manifestacije. Miklaušić je kao mladić usvojio lomničku i turopoljsku etnokulturu i povijesnu baštinu kao iskonski svoju i tu počinje njegov duhovni zanos. 1935. godine obnovio je mješovi- Zagrebačkom radiju, raznim pjevačkim natjecanjima, od župnih do državnih, gdje je pjevačko društvo nekoliko puta bilo i pobjednik. Najveći uspjeh bila je Turopoljska svadba u Vojkovoj koreografiji, a društvo postiže veliki uspjeh na velikoj Smotri hrvatskog folklora 1952. u Puli. Za života Vojko nije nikada bio zaboravljen od prijatelja kao ni od samih Lomničana. Svi su ga rado posjećivali, a umro je relativno mlad 1963. godine u Donjoj Lomnici koju je tako volio i kojoj je posvetio veliki dio svoga slobodnoga vremena. Lomničani već više od dva desetljeća pokazuju da su toga itekako svjesni zbog čega je manifestacija Vojkovi dani svake godine sve posjećenija i posjećenija.