IMAMO BALETNI HIT Suprotstavljeni svijet bijednih radnika i vladara

Dva svijeta: onaj bogatih vlasnika i vladara i oštro suprotstavljeni svijet radnika koji žive u bijedi; dva vremena: dvadesete godine 20. stoljeća i zamišljeni svijet 21. stoljeća, razum i snaga, ruke i mozak... to su dvojnosti u koje je Thea von Harbou smjestila svoj antologijski znanstvenofantastični roman “Metropolis”, djelo koje je svijet upoznao putem istoimenog njemačkog ZF (nijemog) filma Fritza Langa iz 1927. godine.

Tu istu priču oživio je Balet HNK Zagreb, predvođen gostom, češkim plesačem i koreografom Jiříjem Bubeníčekom, kojem je ovo prvi balet u Hrvatskoj, a koji je “Metropolis” koreografirao, dramatizirao i režirao.

Stvorio je tako novi hit zagrebačkog Baleta, dojmljiv u plesnom izričaju, ali i raskošnoj vizualizaciji u kojoj se doslovno pazilo na svaki pa i najmanji detalj, što će u kazalište zasigurno privući i one kojima balet nije prvi na top-listi najdražih umjetnosti.

Elektro, Ravel i Brian Eno

Bubeníčekovo djelo ravnatelj Baleta HNK Zagreb Leonard Jakovina naziva “totalnim plesnim kazalištem”, i to je možda i najbolji mogući opis, jer “Metropolis” se opire svrstavanju u ladice.

Njegov je koreografski izričaj tek okvirno podijeljen na moderni balet i neoklasiku s kojima je autor izgradio dva suprotstavljena svijeta, ali zapravo je najdojmljiviji plesni način na koji likovi prelaze granice tih svjetova.

Mnogo je tu dijelova u kojima su tijela plesača položena na pod, upravo tako je atraktivno i neočekivano Bubeníček koreografirao i dva posebno nježna i uzbudljiva ljubavna dueta, dok je ulazak radnika u podzemne tvornice direktna posveta Langu, a dance macabre kao stilizirani čarlston balet jasno veže uz vrijeme belle epoque, doba u kojem su nastali i roman i film.

No, Bubeníček kako s plesnim koracima podjednako vješto baranovih ta i glazbom, pa se ovaj balet pleše na matricu u kojoj se sjajno isprepliću elektronička glazba, Ravel, Berg, Cage, Bach, Brian Eno...

Za raskošnu vizualnu sliku baleta podjednako je zaslužan i Otto Bubeníček (autorov stalni suradnik, brat blizanac, također i bivši plesač), ovdje scenograf i autor videoprojekcija, ali i kostimografkinja Nadina Cojocaru koja je dva svijeta stvorila uz veliku pomoć Martine Gajšak koja je izradila oglavlja koje nose balerine u ulogama bezbrižnih bogatašica. Posebno uzbudljiv doprinos cjelokupnoj slici baletnog Metropolisa dali su Deni Šestić čije svjetlo ovdje stvara i atmosferu i bezbroj Castelli otplesala još jednu dojmljivu heroinu.

Posebno zahtjevna bila je uloga Ive Vitić Gameiro, uloga robota. Djelom zarobljena u odijelu i pokretima robota, a dijelom rasplesana kao zla, robotska verzija glavne junakinje, upravo je ona u središtu plesne slike poziva na pobunu radnika, koja je nesumnjivo baletni vrhunac predstave.

I kao što to u svakom velikom baletnom ansamblu mora biti: nova predstava stvorila je i novu baletnu zvijezdu. U “Metropolisu” je to Kornel Palinko, koji je ulogu naivnog mladića koji kroz ljubav postaje iskupitelj, onaj koji srcem spaja ruke i razum, otplesao tjelesno moćno, ali i besprijekorno poštujući sve nijanse zadanog karaktera.

Nova izvedba je već večeras, a potom slijede one 8., 10., 15. 17. i 20. studenoga.