Živimo li ljubav u obitelji i onda kad se totalno razlikujemo?
Splitska kazališna publika dobila je odličan novi dramski komad koji zaslužuje veliku gledanost pa je realno očekivati da će na repertoaru nacionalne kuće opstati dulje od mnogih produkcija kojima smo svjedočili posljednjih godina.
Na Sceni 55 HNK Split praizveden je, naime, novi tekst Tomislava Zajeca “Mala Moskva” koji je režirala Olja Lozica.
Predstava je nastala u koprodukciji HNK Split i Kazališta PlayDrama čiji umjetnički ravnatelj Matko Botić, koji je na toj funkciji nedavno “zamijenio” Elvisa Bošnjaka, naglašava da je Zajec ovaj dramski tekst pisao po pozivu i za točno određene glumce. I to je ekskluziva kojom se u PlayDrami mogu pohvaliti.
“Mala Moskva” je težak, vrlo promišljen tekst koji zadire u najtananije ljudske osjećaje i tjera nas na razmišljanje. Kad se kazališni zastor spusti, a niste u stanju odmah izraziti dojmove, već vam misli naprosto moraju “prenoćiti”, to je siguran znak da vas je predstava dobrano takla i da nipošto nije površna.
Upravo je takva “Mala Moskva” čiji su akteri čak pet puta pozvani na bis što se odavno nije vidjelo na Maloj sceni na kojoj je zbog preslabe ventilacije teško pratiti bilo koju izvedbu koja traje dulje od šezdesetak minuta.
Tomislavu Zajecu za “Malu Moskvu” prvi poticaj dao je poznati Čehovljev tekst “Tri sestre”. No, dok Čehovljevi nesretni likovi očajnički streme prema Moskvi, Zajecovi idu u potpuno suprotnom smjeru, iz bijelog svijeta teže rodnom ognjištu postavljajući obitelj i ljubav, koja bi morala biti osnova svega, u prvi plan. I istovremeno propitujući živimo li ljubav u obitelji i onda kad se totalno razlikujemo? Da priča bude autentičnija i snažnija, završni dio drame odvija se na srednjodalmatinskom otoku. Glumci, što je posebno zanimljivo i poprilično efektno, odjednom počnu sočno i točno govoriti na originalnom pučiško-bračkom dijalektu za koji ih je izvrsno pripremila majka ravnatelja PlayDrame Franka Botić. Glavne protagoniste drame, Olgu, Irinu, Mašu i Andreja, odigrali su mladi splitski glumci Petra Kovačić Pavlina, Đana Kuzmanić, Monika Vuco Carev i Nikša Arčanin. Na praizvedbi predani i dojmljivi, no ipak valja naglasiti da su u svoje zahtjevne uloge bolje ušle i na scenu ih donijele odlične Đana Kuzmanić i Monika Vuco Carev koja je pokazala trudnički trbuščić.
Minimalističkom scenografijom i “jednostavnim” kostimima Igor Vasiljev u cijelosti je popratio zamisli tekstopisca koji nam u modernoj drami servira probleme sadašnjosti i energične redateljice.