IGRAČICA BEZ RUKE Suparnice me više ne paze kao nekad, uklizavaju bez pardona...
Trebala sam zaigrati na prvenstvu Hrvatske u stolnom tenisu osoba s invaliditetom, ali zloćudna mi se bolest vratila nakon prve operacije
Martina Krog (24) ove sezone promijenila je četvrti nogometni klub. Nakon igranja u Pregradi, čakovečkom Zrinskom te Lepoglavi, sada je članica zagrebačkog Agrama. Za sada igra po jedno poluvrijeme.
– Valjda još nemam punu minutažu zato što sam nova. Došla sam u Agram jer mi je bilo dosta da u Zagrebu treniram, a odlazim samo igrati utakmice u Čakovec ili Lepoglavu. Doduše, možda bih i ostala u Lepoglavi da smo se plasirali u Prvu ligu. U Zagrebu živim već šest godina i izbor je pao na Agram jer u Dinamo nisam htjela – istaknula je Martina.
Život je nije mazio. Rodila se bez desne ruke.
– Rođena sam bez desne podlaktice liječničkom krivnjom. Nema posljedica jer sam se od malih nogu naučila živjeti s tim nedostatkom. Imam protezu i malo tko primijeti da nemam ruku. Kada sam prve godine živjela u Zagrebu, cimerica je shvatila da nemam ruku tek nakon dva mjeseca. Sve sam naučila raditi lijevom rukom. Čak i vozim automobil samo jednom rukom. Proteza mi samo pomaže u nekim stvarima i za pridržavanje – istaknula je.
Proteza samo jednom pala
Liječnici nisu bili presretni što se bavi sportom, a 70-postotni je invalid.
– Nogometom sam se počela baviti u osmom razredu kada sam se upisala u ŽNK Pregrada. U početku su suparničke igračice pazile da ne ulaze u čvršće duele, na neki su me način pazile, no toga danas više nema. Danas me nitko ne čuva i cure mi “uklizavaju” bez pardona. Čak znam dobiti laktom u glavu. Navikla sam se. Nisam nikad pala na tu ruku. Kada igram, dodatno je učvrstim da mi ne bi ispala pri padu. Samo se jednom dogodilo da mi je pala na igralište, kada me jedna suparnička igračica povukla za ruku. Nije se nitko prestrašio jer svi više-manje znaju da imam protezu – istaknula je.
Osim nogometa dobro je igrala i stolni tenis. Prošle godine čak je bila pozvana da nastupi na prvenstvu Hrvatske osoba s invaliditetom.
– U studenome 2016. prvi put sam operirala tumor debelog crijeva, a prošle godine, pamti da je bio ponedjeljak, 13. ožujka, doznala sam da se bolest vratila i morala sam na drugu, pa i treću operaciju. Nisam klonula duhom. Borila sam se da ozdravim i hvala Bogu sada je sve u redu. Pokretala me volja za životom i igrom – zaključila je.
Imamo 130 košnica
Osim sportom bavi se i pčelarstvom.
– To je obiteljski posao već 25 godina i nedavno smo na Međunarodnom sajmu u Ljubljani dobili prvu nagradu kao inozemni izlagači za med s bagremom. Pomažem roditeljima koliko god mogu i kada stignem. Obično sam vikendom u rodnom Zagorju, a dolazim iz jednog malog mjesta pokraj Krapine. Trenutačno imamo 130 košnica, a koliko je pčela, ne znam, ali računa se u stotinama tisuća. Na kamionu imamo 60 košnica jer ih u jednom trenutku godine vozimo na kestene u Hrvatsku Kostanjicu, u drugom na suncokret u Osijek. Osim meda proizvodimo svijeće i matičnu mliječ – dodaje Martina. Ne bojite se uboda pčela? – Ne, samo se jednom dogodilo da sam imala 15 uboda, i to na nozi, a čak nisam ni osjetila ubode. Zanimljiv je to posao, no ne može se živjeti isključivo od njega. Ali dobro dođe kao dodatni izvor zarade – rekla je Martina. Velika joj je ljubav i futsal. – Jednostavno ne mogu zamisliti jedno bez drugoga. Navikla sam zimi igrati futsal, a na proljeće i jesen veliki nogomet. Premalo je utakmica da bih igrala samo jedno – rekla je.
Futsal igra za Alumnus koji ove sezone napada tri trofeja – prvenstvo Hrvatske, Kutiju šibica i Winter cup.
– Kutiju šibica branimo, a voljela bih osvojiti prvenstvo Hrvatske. Najviše se bojim MC Plusa koji imaju jako dobar sastav – istaknula je. Kako sve to stiže? – Radim do četiri, onda je trening velikog nogometa, a navečer trening futsala – kaže Krog.
HRABRA MARTINA JEDINA JE OSOBA S UMJETNOM RUKOM U HRVATSKOJ KOJA IGRA NOGOMET, I ODLIČNO JOJ IDE