RATOVI NOVOG DOBA Nema i neće ih biti bez čovjeka
Sa sigurnošću možemo reći: nema i neće biti rata bez čovjeka, a sasvim je izvjesno i to da će i ratovi budućnosti biti produžena ruka politike. No pitanje je koliko će država tada biti sposobna nabavljati nova, superskupa oružja
Četvrti Večernjakov esej: Roboti ubojice sami će donositi odluke, a tehnologija će ući u glave vojnika
Ono što sa sigurnošću možemo pretpostaviti jest da će i u svijetu sutrašnjice 2068., za pola stoljeća, na svijetu i dalje postojati i oružje i ratovi. Od svog postanka u ljudskoj je prirodi da stvara i izmišlja oružja i da neprestano ratuje. Gotovo da nema i nije bilo civilizacije ni kulture u kojoj se ljudska priroda nije potvrdila na taj način. Oružje će se nastaviti razvijati i zbog toga što je proizvodnja oružja jedna od financijski najisplativijih industrija, a i dalje je glavni tehnološki pokretač svih ostalih. Već sada možemo pretpostaviti da će se oružja nastaviti razvijati eksponencijalno. No veći broj znanstvenika tvrdi da će se kao ograničavajući čimbenik u toj utrci pokazati čovjek. U jednom trenutku navodno čovjek više neće moći pratiti ni nadzirati razvoj, primjerice umjetne inteligencije (AI) u vojnim sustavima. Ova tvrdnja rezultirala je otporom znanstvenika koji smatraju da su takve tvrdnje znanstvena fantastika (SF). Oni prvi drže da će roboti ubojice moći samostalno donositi odluke u borbi, pogrešno zaključujući da to već sada dronovi čine. Realniji pak upozoravaju da je tek riječ o automatima, da to nisu “Terminatori” jer nemaju kognitivnih funkcija, nego ih, naprotiv, tisuće znanstvenika širom svijeta tek pokušavaju naučiti kako to radi i odlučuje ljudski mozak.
Danas je napredak znanosti takav da se u dvije godine dogodi ono za što je prije bilo potrebno 40 ili 50 godina. Uspoređivati, dakle, ono što se u proteklih 50 godina s ratom i naoružanjem događalo ne može se ponoviti u slučaju predikcije u idućih 50 godina. No zabilježimo da je od oružja koja su nastala prije 1968., prije 50 godina, danas u upotrebi još poneki top, tenk i – kalašnjikov. Profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Krešimir Ćosić sjeća se jednog od svojih boravaka u SAD-u prije tridesetak godina, kada