Smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš

Usvajanjem amandmana na Direktivu (inačica iz svibnja 2018.), Europski parlament je načinio prvi korak u rješavanju problema plastičnog otpada. Prilika je da se osvrne na razliku nepostojeće “jednokratne plastike”(materijala) i utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Direktiva je pod nazivom plastika izjednačila fosilnu plastiku i bioplastiku. U usvojenoj Direktivi pod plastikom se podrazumijeva i njezina “sestra“, guma. Iz Direktive proizlazi poticaj da se smanji utjecaj određenog broja plastičnih proizvoda na okoliš. Međutim u Direktivi se krije jedna još važnija odluka. Koja se zastupa na ovim prostorima od 1997. Iznimno stratešku važnost ima odluka da se s motrišta plastičnog otpada ne pravi razlika je li ulaz u proizvodni proces fosilna ili bioplastika. Bio-proizvodi nisu prirodni, već umjetni. Javnost se zasipa s riječju “prirodno”. Prirodno ovo i ono. Danas je već u upotrebi oko 65 % “sintetskih”vlakana za tekstilne proizvode. Koji su načinjeni od prirodnina, sirovina dobivenih iz Prirode. To su nafta, prirodni plin i ugljen. Pamuk je izvrstan, ali nije prirodni materijal već uzgojeni i troši 25 % svih pesticida. Taj naglasak na “bio” kao nešto prirodno naziva se “greenwashing“. Autorov tekst “Stop greenwashing with agricultural products”, objavljen je u agronomskom časopisu kao uvodnik (siječanj 2013). Primjerice, kakve veze ima hidroponski uzgoj rajčica u staklenicima ili plastenicima s Prirodom? Zelena akcija još od 1993. proganja plastične vrećice. Samo jedan podatak. Masa 2000 plastičnih vrećica s ručkama je oko 13 kg, a papirnatih oko 127 kg. Općenito plastične vrećice su s motrišta održivosti znatno povoljnije od papirnatih (G. Goldsberry, 2018.). Direktivom uopće nisu predviđene mjere za zbrinjavanje plastičnog otpada, niti je to cilj ove Direktive. Zelena akcija propagira ambalažu i ostale proizvode ‘koji se mogu u potpunosti kompostirati’. To smatraju ‘održivim alternativama za razliku od štetnih jednokratnih plastičnih materijala’. Iz EU dolazi loša vijest za Zelenu akciju. Desetak jednokratnih proizvoda koji se zabranjuju upravo su glavno tržište kompostabilne plastike dobivene iz biomase. Jedna izjava naših europarlamentaraca zaslužuje komentar. U emisiji “Otvoreno”(travanj 2018.) jedan predstavnik “zelenih”s dubrovačkog područja je izjavio: “Samo je 5 % hrvatskoga plastičnog otpada na ulazu u hrvatski dio Jadrana”. Predlažem da nadležno ministarstvo pozove poduzetnika Bojana Šlata iz Nizozemske da načini pokus čišćenja makroplastičnog otpada u Jadranskom moru. Ima patentirano rješenje kojim sada uspješno čisti “Great Pacific GarbagePatch”, između Havaja i Kalifornije. Radi se o sustavu s plivajućim 600 m dugim cijevima od polietilena visoke gustoće (PE-HD), promjera 1,2 m. O tome je pisao i VL 25. 7. 2018. Valja pozdraviti odluku donošenja Direktive, sa svim njezinim manjkavostima. Neka rješenja naime prijete zdravstvenoj ispravnosti prehrane. No najvažniji je zaključak što su izjednačeni fosilna plastika, bioplastika i pridružen gumeni otpad (pretežno od habanja gumenih pneumatika). A od zasipavanja Južnog Jadrana grčkim i albanskim plastičnim makro otpadom, neka nam pomognu Bojan Šlat i njegova neprofitna organizacija “The Ocean Cleanup“. Zbog svega navedenog, Direktiva je prvenstveno političko, a tek tada ekološko pitanje.